Neobična, jedinstvena, kreativna, važna, ispunjena emocijama… Sve je to naša današnja slavljenica.
Naime, danas se obilježava Međunarodni rođendan umjetnosti i to kako bi se naglasila važnost njenog postojanja, ali i istaknuo značaj umjetnica i umjetnika diljem svijeta koji svojim radovima doprinose njenom razvoju, a samim time i napretku društva.
Svoje rođendanske čestitke umjetnosti su uputili i koprivnički umjetnici i umjetnice, a poznati kantautor, multi instrumentalist i producent Eric tako je naglasio kako smatra da je glazba najbitnija vrsta umjetnosti.
– Možda to govorim sa subjektivne strane, ali mislim da je od svih umjetnosti glazba najzastupljenija u svim dijelovima svijeta. Probajte zamisliti neku feštu bez glazbe, čišćenje kuće bez glazbu u pozadini ili vožnju autom u tišini. Mislim da u svijetu ne postoji osoba koja, usudio bih se reći, na dnevnoj bazi ne konzumira glazbu. Zato je ona najbitnija umjetnost i neopisivo mi puno znači, a s obzirom na to da i sam stvaram glazbu, najljepši je trenutak inspiracija; to je onaj čarobni trenutak u kojem ni iz čega nastaje nešto, a to se ne događa gotovo nigdje osim u glazbi i ostalim umjetnostima općenito. Zato želim sve najbolje umjetnosti za njen rođendan i nek’ nam živi dugo uz najbitniju želju, a to je da nas roboti ne prestignu u njenom stvaranju – kazao nam je Eric.
Frontmen benda Ogenj Tomislav Mihac Kovačic nastavio je da je za umjetnike lijepo to što je umjetnost platforma kojom mogu izraziti svoje stavove.
– Ona zapravo reflektira naš stav duše, odnosno ona može biti zrcalo našeg unutarnjeg stanja. Umjetnost nas mora uzdizati i voditi nas nečem uzvišenijem; u korijenu umjetnosti je nešto pozitivno i lijepo – naveo je Mihac Kovačic.
Slikaru Zvonimiru Haramiji Hansu bilo je teško odgovoriti na pitanje što mu je točno lijepo kod umjetnosti jer misli da ju svatko doživljava na svoj način. Nekome je nešto lijepo, a nekome se upravo to ne sviđa, rekao je.
– Osobno mi je kod umjetnosti najljepše dok vas dotakne i dok umjetničko djelo komunicira s vama. Na primjer, vidite neku sliku, instalaciju ili fotografiju i to umjetničko djelo vam nešto govori. Ta komunikacija može biti na svjesnoj ili na logičkoj razini i može postojati direktna poruka djela, a može biti i na podsvjesnoj ili emotivnoj razini. To djelo ne mora nužno biti općeprihvaćeno lijepo, ali je lijepa komunikacija koja se dešava između gledatelja i umjetničkog djela – ono vas može nasmijati, rasplakati, začuditi, natjerati na razmišljanje i aktivizam, ali ne bi vas smjelo ostaviti ravnodušnima. Za mene je umjetnost onda dok umjetničko djelo s vama komunicira i dok vas dotakne – istaknuo je.
Ivan Gundić većinski se bavi fotografijom iako to nije jedini medij koji koristi, a u njoj mu je najljepše da ta fotografija koju netko snimi može puno govoriti o ljudima samima.
– Na primjer, fotografija se kroz povijest koristila dosta manje nego danas i ljudi su se fotografirali u posebnim prigodama, a danas je ona postala masovni medij. Danas postoje neki posebni načini na koji žele ljudi kroz fotografiju žele predstaviti sebe ili to što snimaju i mislim da upravo ti odnosi između medija, ljudi koji snimaju i ljudi koji su snimani jako puno toga govore o ljudima samima i o tome kakve živote danas živimo. Fotografija je i odraz vremena i zato mislim da je fotografija, baš zato što je danas jako popularna i sveprisutna, jako indikativna za ljudsko stanje u kojem se trenutno nalazimo – poručio je Gundić.
Redateljici i scenaristici Karli Lulić njen je posao najljepši na svijetu.
– Smatram da je film s razlogom nazvan sedmim čudom jer objedinjuje sve umjetnosti u jednu i to je veliki izazov. Dok se bavimo filmom moramo znati pisati, fotografirati, poznavati glazbu, ljudsku psihu, zvukove, boje, emocije… Film je zaista čudesno raditi jer se u svakoj fazi stvaranja nalazimo u posebnom stvaralaštvu, a da ne govorimo o samom radu na setu gdje također kombiniramo različite umjetnosti. Na kraju je film koji napravimo simfonija svih umjetnosti uz emocije koje pokušavamo prožeti kroz film. Film objedinjuje i odnose s ljudima uz rad. Na neki način film je i umjetnost odnosa, slaganja s ljudima i vođenja ljudi. On pred tebe stavlja izazov da se raširiš u najširem mogućem smislu – mišljenja je.
Ako se pita pisca Marka Gregura, književnost je s jedne strane ukras svijeta u kojem živimo, a s druge strane i prostor slobode koji postavlja pitanja, ako već ne daje odgovore.
– Kroz povijest znamo da je književnost bila važna i u korištenju važnih ciljeva u kojima se razvijalo društvo. Kaže se da onaj tko ne čita živi jedan, a onaj tko čita živi 1.000 života i književnost je upravo to – prostor u kojem možeš zaviriti u nove mogućnosti te nove i drugačije živote. Ljudi književnost pišu iz potrebe da nešto kažu jer smatraju da imaju nešto važno i vrijedno za reći, a sigurno je onda da su to priče koje obogaćuju život svakog čitatelja – zaključio je Gregur.
Tekst pripremili Silva Jambrešić i Tomislav Matijašić.
