Međunarodni dan vozača i automehaničara obilježava se danas.
Tim povodom razgovarali smo s Josipom Neznanovićem iz Hlebina koji već nekoliko godina radi kao vozač kamiona u Njemačkoj. Neznanović je inače srednju školu završio za dimnjačara, no kasnije se prekvalificirao za vozača kamiona.
– Kamione vozim sad već šest godina. Oduvijek sam volio kamione i dječački san mi je bio voziti kamion. Kako u osnovnoj školi nisam bio dobar đak, nisam mogao odmah upisati prometnu školu pa sam naknadno završio prekvalifikaciju – istaknuo je.
Neznanović je pojasnio kako je kamione počeo voziti za hrvatske tvrtke.
– Radio sam za četiri hrvatske tvrtke. U Hrvatskoj sam radio za minimalac, dok su mi poslodavci ostatak plaće isplaćivali putem dnevnica. U Hrvatskoj se jako iskorištavaju radnici i poslodavci ni malo ne cijene rad. Uvijek sam imao problema kad sam išao kući na slobodne dane i nikad se poslodavci nisu držali dogovora te sam odlučio sreću potražiti u inozemstvu – otkrio nam je Neznanović.
Nimalo mu nije žao što je otišao raditi izvan Hrvatske, jer kako kaže, u drugim se zemljama puno više cijeni rad.
– Osim što se cijeni rad, prihodi su mnogo bolji, a godišnji odmori su zagarantirani. Sve je mnogo bolje, dogovor se poštuje i radnik ima puno veća prava nego u Hrvatskoj – objasnio je.
Neznanović je kamionom tako prošao gotovo cijelu Europu; vozio je cestama od Austrije, Njemačke, Nizozemske, Belgije, Francuske, Španjolske, Portugala, Češke, Poljske, Slovačke, Mađarske, Bosne i Hercegovine i Srbije pa sve do Bugarske, Grčke, Makedonije, Albanije, Kosova, Italije, Švicarske, Luksemburga i Rusije.
– Najljepša mi je definitivno bila Španjolska. Riječ je o zemlji koja nema veze s ostatkom Europe, tamo je jedan sasvim drugi život, ljudi su puno smireniji i opušteni i puno su bolje pristupačni i ta me zemlja jednostavno osvojila – naglasio je.
Vozeći Europom Neznanović nam je rekao i da su mu se znale dogoditi i neke zgode.
– Nisam imao nekih velikih problema u poslu osim jednom kad su mi na utovaru htjeli “utovariti” i migrante u skladištu, no to se brzo riješilo. Nisam htio potpisati papire pa su to tvrtka za koju sam radio i ta druga tvrtka gdje sam tovario robu riješile – kazao je.
Kao najbolju stvar u poslu koji trenutno radi ističe to što nema pritisaka od nadređenih.
– Kad sve ide po planu onda je super, onda je osjećaj kao da si negdje turist, a ne na poslu. Trenutno radim poprilično težak i opasan posao, prevozim drva kamionom koji ima dizalicu. Najgore je kad zaglaviš u šumi i ne možeš se iščupati, onda si blatan i ljut. Treba biti uvijek koncentriran, ali meni je ovaj posao bolji od špedicije jer volim ekstremne poslove – rekao je.
Neznanović se i u budućnosti planira baviti poslom vozača i to baš ovakvog tipa kako i sada radi.
– Svaki dan dođem kući, naspavam se, ne spavam u kamionu kao što se to radi u špediciji. Kad bih se vratio u špediciju, jedino što dolazi u obzir su Kanada i Amerika i to samo iz znatiželje. Nemam se namjeru vratiti u Hrvatsku, dovoljno mi je što dođem kući tijekom godišnjeg odmora; vratio bih se u Hrvatsku kad bih bio u mirovini, ali sad nikako. Trenutno mi je odlično i tko god je snalažljiv i dobar radnik, u Njemačkoj mu neće biti loše – zaključio je.