Ivka i Andrija Šimpović iz Hlebina u subotu su na imanju Stari zanati u krugu obitelji proslavili svoj zlatni pir, odnosno 50 godina braka.
Ivka rođena Štauber odrasla je u Novom Virju, odnosno Medvedički, dok je Andrija odrastao u Gabajevoj Gredi gdje su proveli i prvih nekoliko godina svojeg zajedničkog života.
– Nakon nekoliko godina zajedničkog života napravili smo kuću u Hlebinama gdje živimo još i danas. Vjenčali smo se u matičnom uredu u Molvama u petak uoči svadbe, jer vikendom nisu radili matični uredi. Za Novu godinu smo se vjenčali i u crkvi. Imali smo veliku svadbu, bili su klenceri i klencerice, kumovi i svi ostali svatovi – govori Ivka.
Andrija dodaje kako je u Gabajevoj Gredi nekad bila škola samo za niže razrede, dok su u više razrede išli u Hlebine.
– Nekad nije bilo automobila, sjećam se da nas je tata vozio u školu na kolima ili sanjkama kada je snijeg padao. Sjećam se da je čak znao i ići ispred nas kako bi ugazio snijeg jer su nekad zime bile puno hladnije. Riječ je o udaljenosti od nekoliko kilometara. Zbog toga sam rekao da ne želim da moja djeca idu iz Gabajeve Grede u Hlebine u školu već ćemo se preseliti u Hlebine – kazao je.
Kao tajne dugovječnog braka oboje se slažu da su to prije svega tolerancija, opraštanje, uvažavanje, poštivanje i strpljenje.
– Voljeli smo se i jedan drugome pomagali. U dobru i u zlu, kako se kaže. Znali smo se i posvađati, no nismo se odmah razilazili kako se danas parovi razilaze. Danas kad dođe do prve svađe već prekidaju. Čovjek mora oprostiti i razumjeti, bez toga nema ničega – govori Ivka.
Ivka i Andrija imaju kćer Melitu i zeta Danijela, kćer Andreju i zeta Tihomira, te unuke Filipa, Mislava, Kevina, Larisu i Emily.
– Nismo ni razmišljali kada smo se vjenčali da ćemo jednog dana slaviti 50 godina braka. Podarila nas je sreća što nismo bolesni i što smo ovo doživjeli. Uvijek smo se dogovarali i imali zajednički jezik, nije bilo gazde u kući. Borili smo se puno i radili, malo po malo i doživjeli 50 godina braka. Radili smo oboje u Podravki, Andrija je još radio i poljoprivredu uz svoj posao. Ne žalimo ni za čime jer smo puno toga postigli u životu – zaključili su.
