Petak, 17. svibnja 2024.

Veronika Kušek: Volontiranje je gušt, ali i obaveza, svaki volonter daje dio sebe i testira svoje granice, povlači kad je teško, ali sve to vrijedi

Međunarodni je dan volontera.

Proglasila ga je Opća skupština Ujedinjenih naroda još 1985. godine, a cilj ovog dana, 5. prosinca, je aktivnosti volontera i njihov dobrovoljni rad učiniti vidljivim na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Jedna od volonterki je i Veronika Kušek koja je za koprivničku Udrugu Šinterice dobra srca počela volontirati prije dvije godine i to zbog ljubavi prema životinjama.

– Htjela sam uložiti slobodno vrijeme u nešto kvalitetno što bi pomoglo društvu i Koprivnici. Bilo je izazova i odličnih trenutaka. Volontiranje je gušt, ali i obaveza. Svaki volonter daje dio sebe i testira svoje granice, žrtvuje se, povlači kad je teško, ali sve to vrijedi kad ti je stalo do udruge i onoga što ona predstavlja. Naučila sam puno novih stvari i vještina i mislim da sam kao osoba jako narasla. Slavimo svaku malu pobjedu i svaki spašen život, a u teškim vremenima smo jedni drugima podrška i pomoć. Ova udruga je stvarno kao mala obitelj, svi pazimo jedni na druge i brinemo jedni o drugima – objasnila je Veronika.

Ustupila Veronika Kušek.

Volontiranjem se bavi i Karlo Ravenski koji je aktivan na Rocklive festivalu.

– S obzirom na to da se radi o festivalu nema previše stresa, ležerno je, ali i radno, no nekako je lakše jer svi volimo glazbu. Zabavno je družiti se i raditi s ljudima i imam osjećaj kao da svi zajedno gradimo nešto – kazao je Karlo.

Prošlogodišnja dobitnica nagrade Zlatni vol za volontiranje Marija Čižmek dugogodišnja je volonterka.

– Volontiranje je za mene osjećaj sreće, način mog življenja, a pomalo i svrha mog života pogotovo otkako sam otišla u mirovinu. Sretna sam što mogu pomagati našem društvu da bude malo osjećajnije i pružiti ljubav ljudima i djeci i osjećam se ispunjeno zbog toga – istaknula je.

Napomenula je kako je najosjetljivija na djecu koja žive u neimaštini, a posebno joj se urezala akcija koja se organizirala nakon potresa koji je pogodio petrinjsko područje.

– Dok smo prikupljali donacije za djecu, točno smo znali što trebamo napraviti, koji je uzrast djece u pitanju ili broj cipela. Dobili smo i njihova pisma u kojima su nas molila odjeću, ali i pokoji plišanac, lančić ili ukras. To su bila mala djeca bez roditelja i to me i dan danas proganja, ali se istovremeno osjećam i sretno i zadovoljno jer dati ljubav i humanost toj djeci mi je najveća satisfakcija – kazala je.

Snimio Tomislav Matijašić.

Ivan Funtek, predsjednik koprivničke Udruge Kopriva, naglasio je kako je volontiranje stvar koju jednostavno radiš ne očekujući neku nagradu, a pogotovo ne novčanu.

– Ne radi se za plaću, ne radi se za nekakve koristi, nego jednostavno želiš svoje vrijeme dobrovoljno pokloniti, pomoći nekome ili nečemu čemu vjeruješ. Nagrađuje se drugačije i to dobrim osjećajem koji te ispuni kad nešto dobro napraviš i nekome pomogneš. Volontiranje po definiciji ne podrazumijeva novčanu naknadu, no to ne znači da se volonter ne može nagraditi – smatra Funtek.

Kaže kako su kroz udrugu organizirali puno humanitarnih akcija, no prestali su s tim jer nisu imali kapacitet.

– Volim se odazvati nekim stvarima koje mi se čine potrebne da se ljudi uključe, poput onih kada se dogodio potres u Petrinji. Dok se nešto dogodi osjećam se odgovornim da pomognem, a ne samo da sjedim, žalim se i nekoga krivim – objasnio je.

Kazao je kako je i sam volonter u udruzi posljednjih 10-ak godina, a tako je i danas.

– Možda najdraža akcija mi je projekt Zajednički eko vrtovi koji je od samog početka iziskivao veliki angažman, kako mene, tako i svih aktivnih članova. I danas je zbilja lijepo vidjeti u što smo to pretvorili. Davanjem svojeg vremena i truda iz ničega smo stvorili projekt kojim se možemo ponositi – pojasnio je.

Kada je riječ o volonterima u Koprivnici, kaže da volontera nikad dosta.

– Velika većina udruga ima problem naći ljude za određene projektne aktivnosti i akcije, tako da su volonteri uvijek traženi i dobrodošli. Kada je riječ o mladima, uvijek je to neka manjina onih koji su proaktivniji članovi društva, a mladi koji primjerice za faks moraju skupiti neke dodatne bodove kroz volontiranje, ne mogu reći da se ne odazivaju, ali to su vrlo male brojke. A, tako je i sa starijima – ima onih koji to godinama rade, vole to, neki se uključe sporadično pa probaju, a nekima se to ne sviđa, ali volontera uvijek dobro dođe – zaključio je Funtek.

Snimio Marko Posavec.

Tekst pripremile Adela Zember Antolić i Silva Jambrešić.

zatvori