Enola Šamu je imala pet godina kada je vidjela djevojčicu kako na utrci u Kozarevcu vozi motor i od tada je motocross postao njen život.
Govorili su joj kako je to sport za dečke, ne curice, no nije odustajala. Svoju prvu “blatnjavu” utrku odvozila je s pet godina i od tada je postala nezaustavljiva.
– Roditelji su mi kupili mali, stari motor misleći da je to dječja faza. Noć prije moje prve utrke u Požegi padao je snijeg i bio je to pravi izazov za mene. Bila je to klasa motora s 50 kubika, završila sam posljednja, ali u tom trenutku zaljubila sam se u svijet motocrossa i 12 godina poslije motocross je dio mene – govori nam Enola.
Od tada ova mlada Pitomačanka vozi sve sezone i sudjelovala je na više od 100 utrka, a iza sebe ostavlja brojne zavidne rezultate.
– Dvije godine zaredom bila sam prvakinja Hrvatske u klasi žena, proglašena sam najboljom vozačicom supercrossa 2021. godine, vozila sam za hrvatsku žensku motocross reprezentaciju u Španjolskoj, sudjelovala na utrkama jugoistočne zone Europskog prvenstva i završila među sedam najboljih vozača u Europi, a s 13 godina natjecala sam se s najboljim vozačima iz cijele Europe u Češkoj i završila 33. Trenutno se natječem u klasi B 250 s muškom konkurencijom starijom od mene jer sam u klasi žene podosta brža od ostalih i postalo mi je dosadno – pojasnila je.
Osim brojnih uspjeha pamti i puno padova, kvarova motora i poneko odustajanje, no ništa što bi ju zaustavilo na duže vrijeme.
– Vozila sam s izmaknutom kralježnicom, nogom, natučena i krvavih laktova, no voze drugi, vozim i ja. Motor mi je znao ostati na povišenim dijelovima staze, a ja na drugoj strani, ponekad motor nije htio ni upaliti. Tada si moram sama pomoći, podići motor i upaliti ga kako znam, bio on težak i pun blata ili ne. Ponekad u tim trenucima osjetim bijes i ljutnju, ali brzo se smirim jer se sjetim svojeg cilja i tad nema odustajanja osim ako motor ne odustane. Ima i dobrih i loših utrka, sve su to iskustva iz kojih nešto naučimo i tako treba i biti – rekla je.
Kada vozi utrku ili čeka na rampi, ne vidi publiku ili konkurenciju i ne lovi ju strah jer, kako kaže, mjesta panici ovdje nema.
– Prvi put sam strah osjetila kada sam stajala na rampi i vidjela djevojku koja je bila druga na Svjetskom prvenstvu i upitala sam se “Što ja ovdje radim?”. Straha sada uglavnom nema i na stazi sam potpuno fokusirana jer kad vozim moram donositi brze, automatske odluke i nema tu vremena za promišljanja ili tremu. Uvijek kažem, kako bude bit će, pali pilu – objašnjava nam.
Do sada je imala nekoliko motora, a trenutno vozi novu Yamahu od 125 kubika.
– U početku sam vozila stare motore s kojima smo se bojali ići na trening jer bih mogla ostati bez motora prije utrke. Sad vozim Yamahu, od 125 kubika, a nabavili smo ga uz pomoć kluba u kojem sam trenutno, Valvoline MX Team Šipek, i trenera Nenada Šipeka, europskog prvaka u motocrossu. Kada nabavljamo novi motor, potreban mi je jedan trening da se naviknem na njega što i nije puno vremena. Više vremena mi treba da se priviknem na nove čizme, a njih mijenjam svaku sezonu i to košta – ističe Enola.
Njezini roditelji, Nataša i Dejan Šamu, najveća su Enolina potpora i nikada nisu odustali od nje i njene ljubavi prema motocrossu unatoč velikim troškovima ili opasnostima bavljenja ovim sportom.
– Puno mi znači podrška roditelja jer odavno su mogli reći “Dosta je”, ali nisu. Osim toga, uz trenera Šipeka, moj tata od samih početaka ide sa mnom na sve treninge i utrke, tako da me on zapravo i trenira. Iako ne vozi, prati druge vozače, zna moj stil vožnje, zna gdje griješim i kako to popraviti. Ovo je jako skup sport, oprema se mijenja često, motori se trgaju, a osim pomoći Općine Pitomača, sve financiraju moji roditelji, iako im pokušavam pomoći pa u slobodno vrijeme i radim – govori.
Osim što u slobodno vrijeme radi, bavi se i powerliftingom gdje je postigla dva državna rekorda. Najveća želja joj je živjeti od motocrossa, no za početak želi upisati fakultet, a nada se i odlasku na Europsko prvenstvo sljedeće godine.
– Ne planiram daleko u budućnost, ali voljela bih završiti srednju školu, a zatim ovdje upisati i fakultet. Sudjelovanje na Europskom sljedeće sezone pomoglo bi mi da vidim gdje trenutno stojim u odnosu na konkurenciju i na čemu još moram raditi kako bih bila spremna i za Svjetsko prvenstvo jednog dana. Privlači me ovaj sport i ne odustajem od njega, veliki je to dio mojeg života i htjela bih živjeti od utrka makar i van Hrvatske – zaključila je Enola poručivši svima da budu ustrajni u svojim snovima, da ne odustaju te budu spremni i na dobre i na loše trenutke jer su to sastavni dio svake borbe.
