Da mirovina i treća životna dob ne znače nužno i prestanak aktivnosti, rada i društvenog života, najbolje pokazuje primjer Marije Jelačić iz Molvi.
Tempo ove vitalne 73-godišnjakinje lako bi mogao posramiti i ljude pola stoljeća mlađe od nje. Jelačić tako svakodnevno osim što brine o kući, brine i o flori i fauni oko kuće, voćnjaku u nekadašnjem vinogradu, a nađe vremena i za bavljenje umjetnošću. Uz sve to aktivna je i na društvenim mrežama pa se tako može pohvaliti s više od 6.000 pratitelja na Facebooku.
– Nemam ja ničega puno. Jako volim svoje voće, povrće i cvijeće o kojem brinem. Sama i cijepim voće, ako ne mogu cijepiti sama onda kupim. Nekada sam imala vinograd koji sam iščupala, a na njegovom sam mjestu posadila voćnjak o kojem brinem. Ne mogu ja bez prirode, ona mi ispunjava dan. Po cijele dane radim pomalo, režem voćke, zubačim, čistim dvorište, obrađujem vrt u kojem imam svašta – od paprike, rajčice, luka, ma sve što se može vidjeti u prosječnom vrtu – govori nam.
Ističe kako su sve biljke i životinje o kojima brine njena zanimacija uz koju joj brže prođe dan. Svaki dan tako sa svojim psom predvečer voli prošetati kako bi bolje mogla spavati.
– Od voćaka osim standardnih jabuka, krušaka, marelica, oraha imam i sibirski limun, kaki jabuku, kivi. Nekada, kad sam imala vinograd špricala sam i voće, ali mi se to sve zamjerilo. Kako sam prestala raditi vinograd, prestala sam i špricati i puno toga više ne rodi kao što je prije rodilo, ali više ne želim špricati. Želim što zdravije proživjeti još ove godine koje su mi preostale – naglasila je.
Objasnila je kako posebno uživa u cvijeću, njegovom presađivanju, okopavanju, uljepšavanju.
– Na mjestu nekadašnjih brajdi posadila sam prije pet godina tri stabljike kivija, dvije ženske i jednu mušku. Jedna ženska stabljika je uvenula tako da su mi ostale samo dvije koje su mi ove godine jako dobro rodile. Tako sam ove godine ubrala sigurno 40-ak kilograma kivija. Rekli su da samo ženska stabljika rodi, ali vidjela sam da je kod mene i muška rodila – pojasnila je.
Jelačić je istaknula kako su plodovi koje je ubrala malo veći od kokošjeg jajeta.
– Trebala bi kivija puno više podrezati kako bi plodovi bili veći, ali meni ga je žao – dodala je.
Osim biljaka ima i 10-ak kokoši te psa. Aktivna je i u KUD-u s čijim se članovima često druži i ide na izlete.
– Putujemo svugdje, to nam Općina Molve plaća i hvala im na tome. Imamo jako dobrog načelnika i Općinu i sretni smo što nam pomažu financijski jer ne bismo imali novce za putovanja. Radimo puno i na društvenom životu sela s KUD-om i u to sam sve uključena – pojasnila je.
Napomenula je i da pjeva u zboru, a članica je KUD-a već 55 godina.
– Kad je bila na vrhuncu pandemija koronavirusa malo smo se primirili, ali u posljednje vrijeme opet smo jako aktivni – naglasila je.
Zimski su joj pak dani rezervirani za izradu kreativnih stvari.
– Nešto malo slikam, volim i izrađivati skulpture od raznih stvari koje mi dođu pod ruku. Tako sam na primjer kad sam cijepala drva, jedno drvo me podsjetilo na ježa, pa sam malo oblikovala i presložila u ježa. U običnom drvu nešto vidim pa prilagodim i presložim. Radim i sa staklom koje lijepim u razne oblike. Unuci kada dođu onda s njima svašta radim. Snaha mi ponekad zna reći za unuku da je na mene jer je jako kreativna, voli crtati. Unučica sada crta bolje nego ja. Od malena je sa mnom na verandi voljela crtati i razne stvari raditi pa je pokupila to vjerojatno od mene. S unucima igram i badminton i ostale stvari i sportove koje žele – konstatirala je.
Tijekom zime voli čitati, ali i pratiti društvene mreže na kojima često i objavljuje razni sadržaj.
– Volim biti u tijeku. Sin mi je na mobitelu složio Facebook i Instagram. Često znam poslikati i napisati nešto za svoju dušu. Skupilo se tako već 6.000 pratitelja. Ni sama ne znam koliko ih još ima. Na početku sam sve prihvaćala pa se nakupilo već jako puno prijatelja. Tada sam jednom krenula brisati ljude koje ne poznam, izbrisala sam jedno 200, ali sam odustala jer tko bi to sve pregledao. Zanimljivo mi je kako dok stavim sliku ponekad mi zna pisati da ju je vidjelo 500 ljudi, a lajkalo je svega troje. Ali meni nije do lajkova, već ja to zbog sebe radim. Volim i napisati ljudima zašto je nešto dobro. Sad sam nedavno išla brati šipak pa sam napisala za što je sve dobar i koliko je on zdrav. Pa pokušam tako osvijestiti kakvo blago imamo u našoj blizini – pojasnila je.
Najviše pak voli domaće proizvode koje sama sebi napravi.
– Jednom mi nisu rodile marelice pa sam otišla kupiti džem u trgovinu. Meni je to izgledalo kao neki gel. Nema do domaćih stvari kad čovjek sam posadi, ubere i napravi. Osim džemova, radim i likere poput višnjevca i orehovca, a pečem sama i rakiju. Imam tepku krušku od koje radim rakiju. Meni je žao da propadnu svi ti plodovi. Bog je bacio pred mene plodove, zašto da ih gledam da propadnu kad mogu iskoristiti. Onoliko koliko imam to iskoristim. Imam puno prijatelja kojima te sve svoje proizvode poklonim. Meni je najveće veselje kad mogu nekome nešto dati. Kada sam imala imala vinograd, godišnje sam napravila po 350, 400 litara vina. Znali su tako susjedi doći i pitati me da im prodam za proslavu rođendana, ja sam im podijelila. Kada su pak susjedi imali svadbu, dala sam 50 litara vina. Poznaješ čovjeka, nisam mogla naplatiti, odnosno prodati. Ono što imam dam od srca. Meni Bog da, pa i ja podijelim drugima. Tako sam naučila, tako i živim. Budi dobar pa budu i drugi dobri prema tebi – pojasnila je.
Istaknula je kako nema nikakvih posebnih planova za budućnost.
– Želja mi je da i dalje mogu sređivati dvorište i brinuti se za sebe. Često idem na izlete koji me ispunjavaju. Uvijek gledam gdje nisam bila, da odem i vidim nešto novo. Volim da su ljudi sretni i da im ja mogu pružiti nešto svoje i onda sam i ja sretna – zaključila je Marija.
