Nedjelja, 28. srpnja 2024.

Mlada frizerka Ana Maria Poldrugač radila je na svjetskim revijama, obišla je svijet, a sada ima vlastitu, pomalo neobičnu brijačnicu i uzgaja egzotične biljke

Mlada frizerka Ana Maria Poldrugač radila je na brojnim svjetskim revijama, obišla je svijet, a sada ima vlastitu, pomalo neobičnu brijačnicu i uzgaja egzotične biljke.

Ova Pitomačanka od malih nogu pokazuje ljubav prema umjetničkom izražavanju, no tek u srednjoj školi pronalazi svoju pravu ljubav – frizerstvo. Obrazovanje nastavlja na privatnom učilištu u Zagrebu gdje postaje frizer stilist, a u međuvremenu osvaja brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima.

No, njenim riječima, sve joj to postaje dosadno te odlazi raditi kao frizerka na kruzeru i putovati svijetom.

– Otišla sam u London, na Steiner akademiju gdje sam u dva tjedna naučila razne nove tretmane i tehnike, a zatim sam sjela na avion i zaputila se u Australiju koja me, suprotno mojim očekivanjima, dočekala kišna i hladna. No, dočekao me i salon s cijelom panoramom na ocean. Počela sam raditi ženske i muške frizure, tematske večeri, završavala sam razne edukacije, a one najbolje bile su vezane uz brijanje i tretmane opuštanja. Klijenti su uvijek odlazili opušteniji, nasmijani i svježijeg izgleda i to mi je bio znak da želim raditi ovaj posao – govori Ana Maria.

Radilo se puno, ali uvijek se pronašlo vremena za istraživanje novih kultura i država.

– Proputovala sam Indoneziju, Maleziju, Tajland, Singapur, Fiji, Bali te cijelu Australiju kao i njene otočiće, a bome sam upoznala i puno drugačijih ljudi. Iskreno, bila sam bez brige i pameti, putovala sam, ali i radila po cijele dane i nisam baš imala društveni život. Uz to, najviše pamtim brojne turbulencije na brodu i ljuljanje, vodu niz stepenice i u unutrašnjosti kruzera zbog čega je nerijetko nastajala panika pa smo vodili i brigu o putnicima – prisjeća se.

Njena pustolovina na kruzeru završava te se na dvije godine vraća poslu u Zagrebu, a zatim i u Pitomaču. Nakon puno dvojbi i straha da pokrene nešto svoje, nešto drugačije i neobično odlučila je napraviti plan o brijačnici.

– Još jedan neuspjeli pokušaj rada u Zagrebu, u vrijeme korone, pokazao mi je da tratim svoje vrijeme, znanje i sposobnosti na krive ljude. Zato je pokretanje vlastite brijačnice trebalo biti jedno drugačije iskustvo. Mjesto gdje kad uđeš, osjećaš se kao kod kuće. Mjesto gdje je atmosfera ugodna, glazba dobra, a usluga profesionalna. Mjesto za opuštanje i zaboravljanje svih briga – objašnjava.

Uz frizerstvo, voli se baviti i vrtlarstvom, točnije sadnjom egzotičnih biljaka koje je kupila pri svakom putovanju.

– Moji roditelji su se oduvijek bavili poljoprivredom pa sam se i ja odlučila upustiti u te vode. Već tri godine uzgajam razne biljke pa tako od peruanskih jagoda radim svoj džem te ih koristim u slatkim, ali i slanim jelima. Također, uzgajam i sibirski limun od kojeg pravim limunadu, a imala sam i jalapeno ljute paprike i marakuju. Osim vrtlarstva, dugo sam se bavila i crtanjem, posebno portreta i životinja, a sada se to više izražava kroz uređivanje namještaja za brijačnicu – priča.

Trenutni prioritet joj je napredovanje brijačnice pa je nedavno završila i edukaciju za indijsku masažu glave.

– Moram priznati da je bilo stresno početi ni od čega, posebno jer nisam znala hoće li drugi prepoznati ono što nudim, a i tada nisam imala svoje klijente niti nekoga tko mi može pomoći. Nakon godinu dana rada pokazalo se kao nešto najbolje što sam mogla napraviti. Smatram da je sve to odraz mene, moji nesvakidašnji tretmani i edukacije, egzotičnost brijačnice. Raditi posao koji voliš i kako ga želiš raditi je najbolji posao – govori.

Kada razmišlja o mladim poduzetnicima u ruralnim sredinama, smatra da je najbitnije imati cilj i biti uporan.

– Ono što mogu poručiti mladima jest vrlo jednostavno – naumite nešto, krenite i držite se toga. Tko god čeka da mu netko sve postavi i posloži, neće ići. Osim toga, trendovi se mijenjaju, stoga usavršavajte se i radite na sebi. Meni je trebalo tri godine i počela sam od nule, a sada ne mogu biti zadovoljnija. Nezamjenjivo je biti kod kuće, imati svoje radno, ali i slobodno vrijeme. Tako da, treba riskirati jer ako ne riskiraš ne znaš što ti život sve nosi i što te sve čeka. U najgorem slučaju, možeš se vratiti na staro, u najboljem, dobiješ sve što si zamišljao i više – zaključuje.

zatvori