Nedjelja, 16. lipnja 2024.

FOTO: SVJETSKI DAN JABUKA Zdenka Horvatić i Pavao Kovačić na svom imanju od izumiranja spašavaju stare sorte jabuka

Svjetski je dan jabuka, a upravo tim povodom zaputili smo se u Cvetkovec nedaleko Koprivnice gdje smo posjetili Zdenku Horvatić i Pavla Kovačića koji od izumiranja spašavaju stare sorte jabuka.

Na svom imanju imaju ih oko 600, no osim jabuka, uzgajaju i stare sorte ostalih voćki pa je ukupna brojka nešto veća od 1.500.

Sve je počelo 2010. godine kada su za vlastite potrebe željeli napraviti voćnjak starih sorti voća kako ne bi morali špricati, odnosno kako bi im plodovi bili otporniji na bolesti.

– Tada smo shvatili da na našem tržištu ne postoji rasadnik u kojem bi se mogle nabaviti starinske sorte. Postoje rasadnici koji imaju dvije-tri vrste koje su cijepljene na slabije bujnoj podlozi. One narastu do četiri metra, ali to nije to. Takva voćka ne može doživjeti 100 godina, već maksimalno 40 do 50. Tada smo se odlučili na sakupljanje starih sorti. Tražili smo po selima u gotovo cijeloj Hrvatskoj – kazala je Zdenka Horvatić.

Dodala je kako je sama ideja voćnjaka potekla od njenog supruga.

– Kad smo počeli raditi voćnjak, nismo pronašli previše starih sorti. Kako smo ih počeli skupljati, jedno je vuklo drugo za sobom i evo došli smo do ovoga što imamo danas. U počecima nismo mogli ni zamisliti da ćemo sakupiti sve te sorte. Htjeli smo sebi napraviti voćnjak koji će biti samoodrživ i na koji nećemo morati puno utjecati. Plan je bio otvoriti neki mali OPG, no na kraju je ispalo nešto sasvim drugačije. Više od tri godine smo samo skupljali i sadili – ispričala je.

Snimio Valentino Štefanek.

Objasnila je kako su se vozili po selima i gledali gdje ima visokih stabala.

– Tako smo skupili razne vrste. Ono što je zanimljivo jest da u različitom selu za istu vrstu jabuka imaju drugačije nazive. Pa tako na primjer za jednu sortu jabuka jedni su rekli Božićnica, neki Pogačona, Repica, Kopturača, a na kraju se ispostavilo kako je to sve zapravo ista sorta jabuke. Sada smo u rasadniku počeli reducirati kako bismo oslobodili prostor – pojasnila je.

Kad su počeli sakupljati voćke, govori nam da im je svatko koga su pitali rado dao grančicu koja je potrebna za cijepljenje.

– Na svako smo mjesto minimalno dva puta trebali otići. Prvo smo išli tijekom jeseni kako bismo pronašli stare sorte, a onda i tijekom zime kako bi nam ljudi dali plemke. Prije odlaska posijali smo sjeme jabuke da dobijemo podlogu na koju smo tada cijepili dobivene plemke. Tek nakon jedne godine od cijepljenja, voćka se mogla saditi u voćnjak. Neke sorte smo nabavili u rasadnicima, ali i te smo voćke precijepili zbog podloge – pojasnila je.

Kako bi sakupili zaista impresivnu kolekciju njih dvoje je obišlo gotovo cijelu Hrvatsku pa tako imaju jabuka čak i iz Istre.

– Jedino gdje nismo išli jest uz samu obalu Jadranskog mora. Prošli smo sve – od Gorskog kotara, preko Čabra, pa sve do Slavonije, Podravine, Zagorja i zanimljivo je da što je selo zapuštenije, to ima više starih sorti. Najviše smo pronašli u selima kod Virja i uz rijeku Dravu. Tu je bilo jako puno starih sorti. Ponekad smo i više od 600 kilometara znali napraviti u jednom danu. Kad smo uzeli uzorke, radili smo kompletan nacrt, gdje smo što našli, tako da možemo i danas znati odakle smo uzeli koju plemku, odnosno sortu, a sve kako bismo se znali vratiti na to mjesto i kako bismo mogli znati s kojeg smo ju stabla točno uzeli – ispričala je.

Snimio Valentino Štefanek.

Voćnjak obitelj ima na površini od jednog hektra koji se nalazi uz njihovu kuću.

– Voćke smo posadili malo gušće. One bi se trebale saditi u razmaku od pet puta pet metara, čak i na šest puta pet metara, a mi smo ih posadili na četiri puta četiri metra s time što je na ponekim stablima i po pet, šest sorti. Imamo jedno stablo na kojem je više od 80 sorti jabuka i 16 vrsti krušaka. To je jedino stablo koje nismo srušili kad smo prije 13 godina došli na imanje – istaknula je.

Prije nego li su se upustili u podizanje nasada, Zdenka i Pavao nikad se nisu bavili voćarstvom. Većina ljudi koja posjeti rasadnik je oduševljena kolekcijom sorti koju su uspjeli sakupiti.

– Dosta često dolaze i profesori s fakulteta po uzorke i kako bi popričali s nama. Svi ljudi koji dolaze s fakulteta su visokoobrazovani stručnjaci. Ono što je najgore je to da se u Hrvatskoj nema gdje analizirati DNA voćke. Sve što kod nas sakupe šalju izvan Hrvatske. Stručnjaci s fakulteta koji su došli i uzeli plodove jabuka kazali su nam kako su starinske sorte jabuka daleko kvalitetnije i otpornije na plijesan i druge bolesti. Jedini problem je kod starih sorti taj što nisu najpogodnije za uzgoj na plantažama jer su drugačija branja i drugačija je briga o samim voćkama. Stare sorte jednu godinu obilato rode, druge godine nemaju plod i plodovi nisu standardizirani kao kod industrijskih sorti – pojasnila je.

Snimio Valentino Štefanek.

Istaknula je kako višak lijepih plodova prodaju na kućnom pragu, dok oštećene iskoriste za sok i ocat te kako iskoriste više od 90 posto plodova. Jedan dio plodova ostave na voćkama za ptice i ostale životinje kako bi i one uživale u njima. Na svom imanju nemaju samo stare hrvatske sorte voćaka, već imaju i stare sorte iz Češke, Rusije te drugih zemalja.

– Svaka zemlja ima svoje stare sorte, posebno imamo marelica. Imali smo čak u devetom mjesecu marelice, koje su kasnije sorte. Suprug je lud za marelicama, ako čuje da je dobra stara sorta on će ju nabaviti – govori.

Dodaje kako su ljudi poprilično zainteresirani za sadnice starih sorti.

– Ima dosta mladih koji dolaze po sadnice. Čak su znali doći i stariji ljudi i na štakama po neke starije sorte koje su imali u mladosti. Nemamo mi velike količine. Ljudi znaju zvati pa traže po 100 ili 200 sadnica, ali nemamo toliko jer smo mali rasadnik koji cijepi za male obiteljske voćnjake – objašnjava.

Pojašnjava kako su prije pojave koronavirusa u suradnji s Koprivničko-križevačkom županijom organizirali Dane otvorenih vrata.

– Nakon što je došla korona, više nismo radili Dane otvorenih vrata. Iznimno je zahtjevna organizacija, a mi smo sve stariji i sve nam je teže tako da smo od toga odustali. No još uvijek jako dobro surađujemo s Koprivničko-križevačkom županijom. Htjeli bismo da naš posao dođe na neki nivo, a za sve to je potrebno jako puno novaca i stručnjaka pogotovo kako bi se sve jabuke i druge voćke šifrirale, katalogizirale i da im se napravi DNA analiza. Sve je to skupo i mi kao pojedinci to ne možemo. Županija je pokrenula u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu projekt kako bi se utvrdila DNA analiza. Ovdje Županija ne može puno toga napraviti jer je premali prostor za neku veću aktivnost – pojašnjava.

Dodaje kako im je Županija bila velika potpora i kod izdavanja knjige o kruškama.
Osim sa Županijom surađuju i s brojnim drugim institucijama.

– U suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu radimo na tome da se stare sorte objedine u evidenciju kako bi se točno znalo što je to stara hrvatska sorta. Starih sorti postoji jako puno u Hrvatskoj. U Voćinu smo našli jabuku koja se ne poklapa ni s jednom drugom. Sve te sorte bi se trebale evidentirati da se zna što je hrvatsko – naglasila je.

Napomenula je kako će se nastaviti baviti očuvanjem starih sorti voća, dokle god bude mogla.

– U godinama smo u kojima ne možemo raditi dugoročne planove, već živimo dan po dan – zaključila je.

Snimio Valentino Štefanek.

Kako se tradicionalne voćne vrste i sorte ne bi prepustile zaboravu, od srpnja 2020. do srpnja ove godine provedena je studija, odnosno projektni zadatak naziva “Očuvanje i revitalizacija tradicionalnih voćnih vrsta i sorti”. Naručitelj projekta je bila Koprivničko-križevačka županija, izvršitelj Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a studiju je vodila Martina Skendrović Babojelić.

Tradicionalne voćne vrste i sorte izabrane su pritom za istraživanje jer se teži njihovom očuvanju, odnosno nedovoljno su istražene.

– Tradicionalne voćne vrste i sorte zapostavljene su i nedovoljno iskorištene unatoč njihovom potencijalu i mogućnostima uporabe. Nažalost dio stabala tradicionalnih sorti je pred propadanjem čime se gubi vrijedan izvor genetskog materijala kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini. Iz tog razloga važno je očuvanje, revitalizacija, kao i sadnja novih voćnjaka s tradicionalnim sortama voća i uzgoj po načelima ekološke proizvodnje. Mogućnosti iskorištavanja tradicionalnih sorti u Hrvatskoj nisu dovoljno istražene niti popularizirane od strane stručnjaka i znanstvenika, zbog čega nema većeg interesa za intenzivniji uzgoj tradicionalnih sorti voćnih vrsta. S obzirom na ekonomski i ekološki potencijal pojedinih tradicionalnih vrsti i sorti, potrebno je provoditi sustavna istraživanja tradicionalnih voćnih vrsta s ciljem što boljeg iskorištavanja u različite svrhe – istaknula je Martina Skendrović Babojelić.

Prema dostupnim materijalima, ciljevi projektnog zadatka bili su utvrditi prisutnost tradicionalnih sorti voća na području Koprivničko-križevačke i Zagrebačke županije, determinirati vrste, utvrditi genetski profil vrsta interesantnih za daljnja istraživanja, a onda utvrditi i fizikalno-kemijska, senzorska i druga svojstva te kvalitetu plodova, odnosno njihov nutritivni sastav. Na temelju dobivenih rezultata istraživanja cilj je bio odabrati perspektivne voćne vrste najpovoljnijih svojstava za različite namjene te preradu ili konzumaciju u svježem stanju.

U sklopu projekta proveden je niz aktivnosti; od terenskog istraživanja, laboratorijskih analiza, procjena skladišne sposobnosti plodova do edukacije javnosti. Istraživanjem je obuhvaćeno pet kolekcijskih nasada tradicionalnih voćnih vrsta i nekoliko okućnica na području spomenutih županija. Zaključeno je da od tradicionalnih vrsta dominira jabuka, zatim kruška, trešnja, šljiva, breskva, marelica te pokoje stablo oraha, dok su neke druge vrste zastupljene kao pojedinačna stabla.

Uzorkovano je više od 100 sorti jabuke i još neke druge voćne vrste, a kroz istraživano područje su utvrđene najzastupljenije sorte jabuke – to su Bobovec, Boskop, Božićnica, Carević, Francuska kožara, Gravenstein, Jonathan, Kanada, Lijepocvjetka, Mašanka, Ontario, Slavonska srčika, Zelenika, Zlatna Zimska Parmenka i Šampanjka.

Kao razlog zastupljenosti baš ovih sorti istaknuta je prilagodljivost na agroekološke uvjete istraživanog područja, kao i pozitivna pomološka i fizikalno-kemijska svojstva plodova što ukazuje na njihov potencijal za daljnje širenje i uzgoj na određenom području. Većina sadnica navedenih sorti je dostupna i u rasadnicima što je i jedan od uvjeta mogućnosti njihova daljnjeg širenja.

Tekst pripremili Tomislav Matijašić i Valentino Štefanek. 

Ovaj programski sadržaj proizveden je u suradnji s Koprivničko-križevačkom županijom

zatvori