Srijeda, 19. lipnja 2024.

FOTO Kreativni svijet Vesne Martinjak: Slikajući šarene motive svojim kišobranima dajem vedrinu, obožavam dodir ruke i gline, a uživam i u likovnim susretima

Da umjetnici i umjetnice svoju kreativnost mogu izraziti na razne zanimljive načine dokazuje koprivnička slikarica i umjetnica Vesna Martinjak.

Naime, osim što svakodnevnim predmetima daje dašak umjetnosti i vedrine, aktivna je na likovnim kolonijama diljem Hrvatske, dok likovne radionice koje se, primjerice, održavaju u Americi, online putem “odrađuje” iz udobnosti vlastitog doma, a u svojoj likovnoj karijeri dosad je stvorila na stotine likovnih djela. Prisjetimo se stoga samo jednog rada; s Vesnom smo već razgovarali 2021. godine kada je oslikavala impozantno platno veličine 100, a širine 150 centimetara.

>> FOTO: UMJETNOST BEZ GRANICA Vesna Martinjak: Slikarstvom stvaram neki ljepši svijet

No, počnimo ipak redom. S Vesnom smo se susreli u njenom vanjskom mini-ateljeu u kojem je slikala za vrijeme ljetnih mjeseci, a već na prvi pogled u oko su nam upali Vesnini simpatični kišobranima koje, rekla nam je, oslikava kako bi predmetima koje koristi svakodnevno dala posebnu dozu vlastite osobnosti te unijela dašak šarenila u tmurne jesenske kišne dane.

– Puno sam razmišljala o kišobranima pa sam jednom pomislila “Zašto ja ne bih imala jedan oslikani kišobran?” Za oslikavanje me potaknuo i susret s kolegicama i prijateljicama iz Udruge Moslavački štrk koje također oslikavaju kišobrane, i tako je sve počelo. Motivi na mojim kišobranima su razni, jedan “svatovski” oslikala sam za svadbu na kojoj je dekoracije radila moja prijateljica, zatim sam na jedan naslikala i makove pošto ih volim slikati na platnu. Imam i anđele jer njih također volim, a tu su i zimski i cvjetni motivi. Imam još puno ideja – poručila je Vesna.

Snimio Tomislav Matijašić.

Dodala je kako kišobrane nije lako oslikavati jer tkaninu prvo treba pripremiti, izazovni su jer zapravo nemaju stabilnu podlogu, a nije moguće pripremiti niti skicu, već se boja mora nanositi direktno.

Osim što oslikava kišobrane, Vesna izrađuje i druge rukotvorine.

– Veoma me privlači izrada nakita i predmeta od keramike te oslikavanje i ukrašavanje predmeta od drva, stakla i raznih tkanina… No, slikanje umjetničkih djela je moj primarni hobi – naglasila je.

Prednosti i mane likovnih kolonija

Spomenuli smo da je Vesna u zadnje vrijeme posebno aktivna na likovnim kolonijama diljem Hrvatske, otkrila nam je da ih je dosad obišla 70-ak, a većinom sudjeluje na likovnim susretima humanitarnog karaktera. Umjetnici tada slikaju slike za, na primjer, bolnice ili kupnju medicinskih pomagala, ističu se i kolonije za pomoć domovima za nezbrinutu djecu ili pomoć udrugama raznih vrsta, objasnila nam je.

– Upravo me to potiče da svojim radom pomognem nekome kome je to potrebno. Za vrijeme pandemije koronavirusa imali smo manje kolonija, no to smo nadoknadili sada tako da sam ove godine baš intenzivno sudjelovala na njima. Sudjelovala sam i u organizaciji jedne veće županijske kolonije gdje je KUD Podravka bio domaćin, a Zajednica kulturno umjetničkih udruga Koprivničko-križevačke županije organizator. Na kolonijama bude najčešće od 30 do 50 slikara, na nekima je tema zadana, a negdje je slobodna. Osim što se slika, na kolonijama upoznajemo i druge slikare koji dolaze iz drugih gradova i županija, pa nekad i susjednih država – navela je Vesna.

Snimio Tomislav Matijašić.

Kolonije imaju i svoje nedostatke; najčešće se održavaju vikendima pa umjetnici slobodno vrijeme ponekad ne mogu provesti sa svojim obiteljima, a i ostale privatne obaveze često su podređene ovim susretima.

– Kvalitetnu sliku ne možeš naslikati na licu mjesta od početka do kraja pa ju treba započeti prije. A i put je također problem, najčešće se dogovorimo nas troje ili četvero pa putujemo zajedno, a treba i rano krenuti na put jer ponekad idemo na kolonije koje su udaljene 100 kilometara, pa čak i više – rekla je osvrnuvši se na još neke negativnije strane, nazovimo ih tako.

Nove tehnike moguće je svladavati i iz vlastitog doma

A dok nema dovoljno vremena za putovanje ili želja za druženjem s obitelji ipak nadvlada  susret s drugim umjetnicima, Vesna iz vlastitog dnevnog boravka sudjeluje na online radionicama koje se održavaju čak i na drugim kontinentima.

– Online radionice su mi posebno zanimljive, pohađala sam ih za vrijeme pandemije, a dosta ih je tada bilo organizirano u Hrvatskoj. Najčešće su to bile radionice u sklopu programa za cjeloživotno učenje, dok sada većinu radionica pratim iz drugih zemalja poput Amerike i Engleske; u tim državama ima baš puno radionica koje su besplatne ili se temelje na donacijama. Posebno mi je bila zanimljiva radionica apstrakta i kako pristupiti apstraktu te koji je smisao apstrakta i boja. Takve radionice mi onda koriste kod slikanja vlastitim stilom na koji sam navikla i koje je više realan. Učeći apstrakt, umjetnik dolazi do slobode u pokretima, upotrebi boja i raznih drugih medija i materijala – ispričala je Vesna.

Snimio Tomislav Matijašić.

Naravno, Vesna pohađa i radionice koje se odvijaju u “stvarnom” svijetu.

– Oduševile su me takve radionice, a posebno bih istaknula susretanje s izradom predmeta od keramike. Pohađala sam par takvih radionica u Likovnoj sekciji Likresa gdje smo izrađivali zdjelice, anđele i druge predmete. Tu sam shvatila da me nevjerojatno privlači direktan dodir ruke i gline te modeliranje oblika, a rezultati nakon bojenja i pečenja gline su fantastični, ma prelijepi – istaknula je.

Da je umjetnik biti lako, umjetnik bi bio svatko

Shodno prijašnjim pitanjima, za kraj razgovora zanimalo nas je koliko je iz Vesnine perspektive teško biti umjetnik i živjeti umjetnički poziv, odnosno koje su poteškoće s kojima se umjetnici danas susreću.

– Dosta mi je teško biti umjetnica iz hobija jer idem na posao, a treba i odraditi poslove u kući. Premalo je slobodnog vremena za slikanje i druge kreativne radove, no kaže se “Ono što se hoće i može se”, pa…. – kratko je kazala.

Snimio Tomislav Matijašić.

Umjetnici amateri koji stvaraju s ljubavlju susreću se i s još ponekim poteškoćama, nastavila je Vesna.

– Problem je cijena slikarskog materijala, zatim nemogućnost izlaganja u našem gradu, a ni okolina često ne primjećuje naše radove. Ima toga dosta, vjerojatno se sa svime time susreću i akademski slikari. Cijene li ljudi umjetnost? To je relativno – u današnjem užurbanom ritmu i stvaranju materijalnog te pokazivanju materijalnog statusa, manje mjesta ima umjetnost bilo koje vrste. Ipak, u zadnje vrijeme primjećujem sve više mladih ljudi i djece koji reagiraju na izložbe, slike, glazbu i pisanu riječ što je jako dobro i daje nadu da će umjetnost živjeti i dalje, ali možda u nekim novim pravcima i tehnikama – zaključila je ova umjetnica.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

zatvori