Utorak, 14. svibnja 2024.

FOTO Branko Novosel zaljubljenik je u stara računala: Svako od njih nosi posebnu emocionalnu vrijednost i podsjeća na fascinantnu povijest razvoja računalne tehnologije

Branko Novosel s velikom pažnjom, brigom i ljubavlju čuva i nadopunjuje svoju vrijednu kolekciju starih računala, a želja mu je jednog dana stvoriti muzej retro računala.

No, u međuvremenu, ovaj kolekcionar koji dolazi iz Pitomače, po zanimanju elektroničar koji radi u Službi civilne zaštite u Županijskom centru 112, svoju ljubav prema računalima, ali i povijest koju ona pričaju, prenosi mlađim generacijama u sklopu predavanja u školama i organizacijom izložbi.

Njegov interes za elektroniku pojavio se još u osnovnoj školi, a potaknut zapravo obiteljskim nasljeđem.

– Moj otac je bio vlasnik RTV servisa i izrađivao je elektroničke pločice za ugledne tvrtke tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća. Godine 1981., otac je donio kući iz Njemačke dijelove malog crnog računala poznatog kao Sinclair ZX81, opremljenog skromnom 1 KB memorijom. Iako sam tada završio svega nekoliko razreda osnovne škole, zajedno smo se upustili u montažu tog računala. Taj jedinstveni trenutak označio je početak moje strasti prema malim kućnim računalima – prisjeća se Novosel.

Govori nam i kako je bio aktivno uključen u rad s tim starim računalima još tijekom osnovne škole, otprilike u sedmom ili osmom razredu.

– Tada sam napisao svoju prvu računalnu igricu nazvanu „Podmornica“ koristeći ZX Spectrum Basic. Odlučio sam podijeliti svoj rad sa širom publikom pa sam tu igricu poslao slovenskom časopisu „Moj Mikro“ koji ju je objavio najprije u slovenskom, a kasnije i u hrvatskom izdanju. Kasnije sam imao priliku surađivati s istim časopisom na knjizi „Gle Pericu kuca na gumicu“ koja je bila namijenjena ZX Spectrum računalima. Uvrstili su moj program za crtanje. Osim toga, moj rad i doprinos svijetu računalstva proširili su se na druge časopise poput Trenda, Sveta Kompjutera, Hackera i Buga. Bio sam i vanjski suradnik časopisa PC Chip – govori nam Novosel.

Što se tiče veličine njegove kolekcije, ni sam ne zna koliko je ona velika jer se svaki mjesec nadopunjuje novim stvarima pa se tako sastoji od različitih računala, dodataka, proširenja, knjiga, časopisa i programa vezanih uz ta računala.

– Kad je riječ o računalima, imam različite modele i generacije, uključujući mehaničke i elektromehaničke kalkulatore, analogne računalne uređaje, prve prijenosne ručne kalkulatore te digitalna računala. Ova raznolikost čini moju kolekciju zanimljivom i pokazuje evoluciju tehnologije tijekom vremena. Kroz godine sam se posvetio sakupljanju i očuvanju ovih tehnoloških artefakata koji su oblikovali povijest računarstva – napominje.

Njemu najvrjednija i najdraža računala su ona s kojima je odrastao.

– U to vrijeme nije bilo lako istovremeno posjedovati više od jednog računala i to zbog financijskih mogućnosti. Kad bi se pojavio novi, moćniji model, prodali bismo stariji kako bismo si mogli priuštiti novi. Ipak, rastati se s računalom koje ste imali nekoliko godina uvijek je bio težak trenutak. No, tehnologija je nastavila napredovati i žudjeli smo za bržim računalima s boljom grafikom i zvukom. U svojoj kolekciji posebno bih istaknuo nekoliko računala koja su obilježila moje djetinjstvo i odrastanje – počevši od male crne kutije bez prave tipkovnice, ZX81, nasljednika ZX Spectruma, preko Schneidera 6128, pa do Atari ST. Ta računala sam postupno kupovao tijekom nekoliko godina, sve do završetka srednje škole. Sjećam se da sam čak napisao svoj maturalni rad na Atari ST 520 i ispisao ga na iglični pisač. U isto vrijeme, pomagao sam školskim prijateljima i studentima pri izradi tekstualnih priprema i štampanju radova, uključujući diplomske radove – naravno, sve besplatno – objašnjava naš sugovornik.

Među vrjednijim računalima u svojoj kolekciji ističe Sinclair ZX80 jer, kako kaže, nije proizveden u velikim količinama i teško ga je nabaviti u neoštećenom stanju.

– Tu su i Macintosh 512K, ZX Spectrum 128K i to španjolska prva verzija, te eksperimentalno računalo na jednoj ploči, slično KIM-1 iz kasnih 70-ih godina koje je služilo za učenje rada na prvim mikroprocesorima. Svako od tih računala nosi posebnu emocionalnu vrijednost i podsjeća me na fascinantnu povijest razvoja računalne tehnologije koja me duboko zainteresirala još u ranim godinama – naglašava.

Sve kupuje sam putem raznih platformi i grupa posvećenih retro računalima.

– Nažalost, samo rijetki primjerci su mi darovani jer kod nas nije uobičajeno čuvati starija računala. Većini ljudi takva stara tehnologija zauzima prostor i često završava odbačena i reciklirana – ističe i napominje kako je svako računalo koje trenutno izlaže u radnom stanju, za koje kaže da je zapravo samo privremeno.

Pojašnjava da elektronički dijelovi tih računala prestaju raditi nakon 40 ili više godina od proizvodnje, uključujući kondenzatore, stabilizatore napona, memorije i procesore. Kad se nešto od tih dijelova pokvari, trudi se pronaći i nabaviti potrebne zamjenske dijelove putem internetskog tržišta. Primjerice, nedavno je morao tražiti visokonaponski trafo za Amstrad/Schneider kolor monitor koji je pronašao tek u Grčkoj.

– Unatoč ograničenom vijeku njihovog trajanja, ona i dalje imaju značajnu ulogu i upotrebu. Koriste se kao alat za učenje i proučavanje povijesti razvoja tehnologije i ljudskog znanja. Počevši od vremena CP/M i DOS operativnih sustava, kad ste morali ručno unositi sve naredbe putem tipkovnice, pa do razvoja grafičkih sučelja i miša, ova računala pružaju uvid u evoluciju računalnih tehnologija. Također, ova starija računala mogu poslužiti kao sredstvo za izradu diplomskih i magistarskih radova. Njihova jednostavnost i pristupačnost omogućuju studentima da istražuju teme povezane s računalima i tehnologijom te da stvaraju vlastite projekte. S obzirom na njihovu povijesnu važnost, ova računala zadržavaju svoju upotrebljivost i educiraju nove generacije o razvoju računarstva i digitalne tehnologije. Ono što bih volio imati u kolekciji jest Apple Lisa i NeXT Computer od Steve Jobsa – objašnjava Novosel koji je ove godine odlučio da će svoju kolekciju predstaviti organiziranjem i izložbi i predavanja.

Najprije se usredotočio na najbliže lokacije i prijedloge poslao u koprivnički i virovitički muzej te u nekoliko knjižnica.

– Za 19. listopada dogovorena je zanimljiva izložba, ali i predavanje u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica. Na tom događaju ću detaljno prezentirati povijest razvoja kućnih računala. Također, očekujem da ćemo uspjeti dogovoriti izložbu i u Gradskom muzeju Virovitica u narednoj godini. Nedavno sam održao čak četiri školska sata u Strukovnoj školi Đurđevac o temi razvoja računala, počevši od prvih abakusa i mehaničkih uređaja pa sve do modernih kućnih i superračunala. Tijekom predavanja obuhvatio sam cijelu povijest računalstva i razvoj ljudskog uma unatrag stotinu godina koristeći stvarne primjerke računala kako bih to vizualno prikazao – govori Novosel.

Tvrdi kako mu je ovo iskustvo pomoglo da shvati izazove koji se javljaju pri organizaciji izložbi i predavanja i kako ih premostiti.

– Nadam se da ću uskoro moći ponuditi slične izložbe i predavanja i u drugim dijelovima Hrvatske. Nažalost, naišao sam na nedostatak razumijevanja u Muzeju grada Koprivnice gdje je moj prijedlog za izložbu bio odbijen od strane stručnog povjerenstva. Razlog je bio njihov stav da je tema retro računala i njihova povijest nezanimljiva za građane, napominjući da je već bila slična izložba 2014. godine – naglašava.

Plan mu je izložiti kolekciju kako bi omogućio učenicima, studentima i građanima da ju vide i sudjeluju u predavanjima o različitim temama – od povijesti računala pa sve do razvoja prvih video igrica.

– Moj dugoročni cilj jest stvaranje muzeja retro računala. U taj muzej želio bih smjestiti sve računalne uređaje, pripadajuću opremu, literaturu i dokumentaciju koja se odnosi na to razdoblje. Ideja je stvoriti svojevrsnu vremensku kapsulu koja bi omogućila posjetiteljima da se vrate unatrag kroz povijest ljudske tehnologije i znanja. Vjerojatno malo ljudi zna, da UNESCO prepoznaje vrijednost retro računala pod poglavljem Digital Heritage. UNESCO promiče i potiče očuvanje ovih računala jer ih smatra važnim kulturnim i tehničkim artefaktima koji obogaćuju naše razumijevanje povijesti informacijske tehnologije i računalne znanosti. Očuvanje starih računala, njihovih komponenata, softverskih sustava i pripadajuće dokumentacije pomaže u proučavanju toga kako se tehnologija razvijala tijekom vremena i kako je oblikovala našu suvremenu digitalnu kulturu. Očuvanje ovih računala omogućava budućim generacijama da prouče i nauče iz prošlih tehničkih inovacija i dostignuća – zaključio je naš sugovornik.

Tekst pripremili Adela Zember Antolić i Valentino Štefanek.

zatvori