Međunarodni dan šaha diljem svijeta obilježava se na današnji dan od 1966. godine, a tom prilikom razgovarali smo s Koprivničancem Juricom Srbišem koji ima šahovsku titulu međunarodnog majstora.
Ovaj 28-godišnjak šahom se bavi od sedme godine, a u njemu se pronašao sasvim slučajno.
– Šah je bio jedan od nekoliko sportova u kojima sam se u to vrijeme okušao. Na prvom treningu nisam ništa znao o šahu, a na drugom me trener prebacio u grupu kod Vedrana Bačija s kojim sam od tada trenirao godinama. On je bio jako mlad i ambiciozan te je prepoznao nekoliko nas mlađih i stavio nas u grupu koja je ozbiljno radila. U sljedećih nekoliko godina bili smo tri puta školski prvaci države te četiri puta ekipni državni prvaci u kadetskoj klupskoj konkurenciji – kazao je Jurica.
Iako se šahom počeo baviti tek sa sedam godina, prvi puta je prvak županije postao s osam godina, a s devet je već prvi puta postao i državni prvak.
– Nastupao sam na brojnim europskim i svjetskim prvenstvima, a od rezultata bih još spomenuo i prvo mjesto osvojeno s pomlađenom reprezentacijom na Mitropa kupu, tradicionalnom turniru srednjoeuropskih država 2017. godine te ekipni naslov Kupa Hrvatske osvojen ove godine s ekipom iz Rijeke. Taj rezultat mi je jedan od najdražih jer je od ove godine u toj ekipi i Matija Ostović, moj najbolji prijatelj i suigrač iz kadetskih dana s kojim sam nakon više od 10 godina ponovno u ekipi osvojio državni naslov, ali u seniorskoj kategoriji – ističe.
Pored toga što igra šah, Jurica se bavi i podučavanjem te je u međuvremenu završio i Učiteljski fakultet.
– Zahvaljujući mogućnostima današnjeg doba podučavam neovisno o godinama, nacionalnosti i ostalom – naglasio je.
Kada je riječ o međunarodnom rejtingu, Jurica se zadnjih nekoliko godina nalazi između 2.400. i 2.500. mjesta.
– S obzirom na to da rejting ide gore i dolje, variram tu negdje i imam titulu međunarodnog majstora. Cilj je da uskoro dođem do 2.500, odnosno velemajstorske titule, što je ujedno i najveća titula u šahu. U životu je univerzalan cilj doći do 2.600 rejtinga – naglašava te dodaje kako nacionalni rejting više ne prati otkad je s 15 godina postao nacionalni majstor, što je najviša nacionalna titula.
Iako se možda ne čini da šah može biti fizički naporan sport, Jurica navodi kako priprema za natjecanje ipak postoji.
– Priprema za natjecanje je ista već duži niz godina, a to je ponavljanje i vježbanje taktičkih zadataka, odnosno konkretnijih situacija gdje se na neki način odlučuju partije, ponavljanje otvaranja te analiza otvaranja koja bi mogli igrati moji protivnici ako znam tko su. U zadnje vrijeme sam ubacio i fizičku pripremu s obzirom na to da nakon četiri ili pet sati igre koncentracija lagano opada, a u tim trenutcima se vrlo često lome partije tako da je i fizička izdržljivost jako važna – napomenuo je.
Kada je riječ o popularnosti šaha, Jurica ukazuje na to da je šah uvijek bio popularan na ovim prostorima, kako kod nas tako i u cijeloj regiji, a i mladi ga sve više igraju.
– U zadnje vrijeme je zbog dostupnosti šah popularniji nego ikad. Toj činjenici je zasigurno pomogla i pandemija koronavirusa jer je za vrijeme karantene jako puno ljudi počelo igrati šah. Što se tiče mlađih, iz osobnog iskustva mogu reći da na ovim prostorima trenutno jako puno djece igra i vježba šah, a koliko znam u svakoj školi u Koprivnici ima grupa – rekao je.
Kao primjer pozitivne prakse navodi Varaždinsku županiju u kojoj oko 300-tinjak djece igra šah.
– Interesa za šahom definitivno ima, međutim nedostaje ozbiljnih projekata i organizacije na nekoj sustavnoj razini, poput škole. Šahovski svijet vode ljubitelji šaha, roditelji, ljudi kojima je to hobi te mnogo toga ovisi o njihovoj dobroj volji i entuzijazmu. S obzirom na interes mladih, smatram da bi se u svakoj županiji mogao organizirati nekakav sustav, gdje bi djeca učila i igrala šah, upravo kao što su to napravili u Varaždinu. No mislim da smo još uvijek jako daleko od realizacije ideje da šah sustavnije uđe u škole, jednostavno nema dovoljno interesa i društvo ima drugačije prioritete – dodaje.
Kada je riječ o osnivanju šahovskih klubova u školama, za njega je to nešto novo jer, kako kaže, takve prakse prije nije bilo, već su djeca koja su imala interes za šah odlazila u klubove izvan škole.
– Čuo sam za primjer Obrtničke škole Koprivnica gdje su osnovali svoj klub za više od 50 članova. Mislim da je to ono što sam već rekao da se zaljubljenici, što su u ovom slučaju djeca i pedagozi, moraju sami snalaziti. Naravno da mislim da je to dobra stvar i da definitivno pomaže djeci da se druže i socijaliziraju te provode kvalitetno vrijeme, ali to je jasan znak da ne postoji sustav za tu djecu, iako interesa među mladima ima – jasno je rekao.
Da sport može utjecati i na određene segmente života, potvrđuje i Jurica te kaže kako je šah igra koja spaja ljude.
– Prije svega, šah je igra koja spaja sve ljude neovisno o godinama, spolu, nacionalnosti, vjeri i ostalom. Omogućuje apsolutno svima, pa tako i osobama s invaliditetom, da sudjeluju u natjecanjima i mislim da je to najljepše kod ove igre – kaže nam.
Što se tiče memorije i inteligencije, ističe da oko toga postoji puno prostora za raspravu, međutim siguran je kako šah uči strpljenju, upornosti, rješavanju problema i određenih situacija.
– Mislim da bi stariji više trebali pustiti djecu da se igraju i sama odluče hoće li se i koliko baviti šahom, a ne opterećivati ih s rezultatom. Rezultati dođu kada ima talenta i volje, ali puno djece zbog pritiska starijih izgubi početnu radost igre i brzo odustane, što mislim da je velik problem. Djecu treba pustiti da se zabavljaju, igraju i druže jer to im šah omogućava i mislim da je to najvažnije – zaključio je Jurica.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
