Doria Jukić, 29-godišnja Koprivničanka sa zagrebačkom adresom, uz to što je po struci socijalna radnica, već duži niz godina sudjeluje u Centru za kazalište potlačenih POKAZ kao koordinatorica te je dio neformalnog aktivističkog bubnjarskog kolektiva Drum ‘n’ bijes.
– U slobodno vrijeme hvatam zalaske sunca i pozivam na revoluciju! Kada nisam na poslu ili uključena u rad spomenutih kolektiva, volim popiti kavu s prijateljima i prijateljicama, otići na izlet u prirodu s partnericom, odmarati se ili igrati old school društvene igre – započinje Doria.
Njezin posao u Domu za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja Duga – Zagreb uključuje savjetovanje, razvoj mekih vještina, povezivanje s potencijalnim poslodavcima te podršku tijekom zapošljavanja.
– Fokus rada mi je podrška pri integraciji korisnica i korisnika na tržište rada te širenje područja socijalnih usluga i suradnje putem projekata. Zajedno s korisnicama radim na tome kako bi one otkrile svoje profesionalne interese i pomažem im pri traženju posla, a s ostatkom tima radim na prikupljanju informacija i uvidu kako možemo pristupiti korisnici. Ovakav pristup utemeljen je u socijalnoradničkom konceptu socijalnog mentorstva koji se trudim integrirati – ističe.
Također, smatra kako se perspektiva patroniziranja žrtava treba promijeniti jer je riječ o osobama kojima je potrebna potpora u oporavku.
– Teško je i njihove su priče teške, ali one nisu samo svoje priče. Naše vrijednosti odnose se na osnaživanje. Činiš što možeš, ali nisi spasiteljica. Mi nismo tu da spašavamo, mi smo tu da informiramo i podržimo, ali odgovornost je na svakom pojedincu i pojedinki – navodi te dodaje kako nema poseban izazov prilikom odvajanja privatnog i poslovnog života jer su ju fakultet i različita životna te profesionalna iskustva pripremila na korištenje alata za sprječavanje takozvanog sagorijevanja na poslu.
Također, naglašava kako sustav socijalne skrbi čini sve što je u zakonskim okvirima i ljudskim kapacitetima moguće u danim okolnostima, što ne znači da ne postoji mjesto za unaprjeđenje, no ono što se treba između ostaloga promijeniti jest svijest ljudi.
– Sustav socijalne skrbi, uz preventivne radnje koje poduzima kod određene obitelji koja je uključena u tretman, ne može u toj mjeri “učiniti dovoljno” bez promjene svijesti kod ljudi. Naime, nasilje nije privatna obiteljska stvar i ne bi trebalo ostati “unutar četiri zida”. Mislim da je bolje pitanje koju ulogu u svemu tome imamo svi mi kao društvo – pojašnjava.
Navodi i kako je prijeko potrebna promjena u stanju svijesti o tome kako se gleda na rodno utemeljeno nasilje.
– Kako bismo postigli neku zadovoljavajuću razinu prevencije obiteljskog nasilja potrebno je da svi naučimo koji su to suptilni znakovi prisilne kontrole, ali to se ne događa. Postoji nedostatak svijesti, a moja poruka je obrazovanje jer ono je ključno – ističe.
Nastavlja kako je potrebno uvesti građansko, zdravstveno i seksualno obrazovanje te raditi na financijskoj pismenosti mladih, no važna je i promjena narativa kod mladih ljudi.
– Važna je promjena njihove perspektive oko rodnih uloga i osnaživanja, a da bismo to učinili potrebno nam je odgovarajuće obrazovanje. Potrebne su nam obrazovne reforme koje mladima mogu dati drugačija znanja, alate funkcioniranja, rješavanja sukoba i drugačije perspektive. Promjena se neće dogoditi ako ne izvršimo pritisak na vladajuće i odgovorna ministarstva, bilo društvenim angažmanom ili kritičkim promišljanjem, glasovanjem te edukacijom jer su i oni ti koji svojim djelovanjem prioritiziraju ili odlučuju da to ne čine – dodaje.
Ono što je također ključno, ističe, jest promjena fokusa odgovornosti.
– Žrtva nije kriva za nasilje i njoj se pruža podrška pri kriznom smještaju, rehabilitaciji i reintegraciji. Ipak, ključno je raditi s počiniteljima na promjeni ponašanja, obrazaca i stavova koji su u pozadini počinjenog nasilja. Dom Duga Zagreb na drugoj lokaciji obavlja i uslugu psihosocijalnog tretmana počinitelja. Upućivanje na tretman ide putem sudske mjere, a počinitelji koji jesu kandidati za tretman preuzimaju odgovornost za učinjeno, spremni su konfrontirati se s time i učiniti promjenu u svom životu – dodaje.
Kada je riječ o njezinoj ulozi u Centru za kazalište potlačenih POKAZ, Doria je nakon sudjelovanja na radionicama forum kazališta i volontiranja postala stalna članica kolektiva, a nakon toga i amaterska glumica, kuringa, odnosno osoba koja facilitira proces, te trenerica metodologije kazališta potlačenih.
– U sklopu rada u POKAZ-u najviše me veseli raditi s osobama iz odgojno-obrazovnih i pomažućih profesija. Naime, to je organizacija koja promiče inkluzivnost, dijalog i pravednost putem društveno angažiranog rada, koristeći različite dramsko-pedagoške metode s naglaskom na kazalište potlačenih te kritičku pedagogiju s ciljem dokidanja opresija i stvaranja pravednog društva – kaže.
Udruga djeluje na području kulture, umjetnosti, odgoja i obrazovanja, zaštite ljudskih prava i socijalnih politika te, kako kaže, ima bogato iskustvo u provedbi projekata korištenjem kazališnih metoda za poticanje integracije, podrške ranjivim skupinama i razvoja zajednice.
– Kroz svoje programe pružamo podršku osobama migrantskog porijekla i to kroz učenje hrvatskog jezika, mladima iz romske zajednice, osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama, kao i organiziranju zajednice korištenjem metoda kazališta potlačenih. Na poziv te u suradnji s osnovnim i srednjim školama, fakultetima i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama igramo jednu od pripremljenih forum priča, s obzirom na potrebe zajednice – pojašnjava.
Teme i rješenja koja se pojavljuju kroz forum kazalište potom nastavnici i stručni suradnici obrađuju kroz direktan rad s djecom u redovnoj nastavi.
– U tom kontekstu edukacijske treninge provodimo i za nastavnike, odnosno nastavnice i stručne suradnike i suradnice koji žele produbiti znanje o kazalištu potlačenih te ga koristiti u vlastitom radu u školi. Krajnji je cilj da se unutar škola organiziraju grupe kazališta potlačenih koje bi služile kao platforme demokratskog i kreativnog učešća učenika u formuliranju problema i traženju rješenja u suradnji s cijelim sustavom, odnosno s nastavnim i nenastavnim osobljem škole, roditeljima i lokalnom zajednicom – kaže Doria.
Treba spomenuti kako je POKAZ nastao kao nastavak edukacijskih projekata koje je forum skupina Savjetovališta Luka Ritz razvila i provodila u suradnji s nizom odgojno-obrazovnih ustanova od 2010. godine, a kako nam Doria kaže okuplja stručnjake iz različitih područja, no svi su iskusni dramski pedagozi s fokusom na forum kazalište.
– Udruga djeluje u Zagrebu, Rijeci, Karlovcu i nekoliko drugih gradova u Hrvatskoj, dok je kroz projekte i različite aktivnosti isprepletena s organizacijama iz regije, posebice s organizacijama Kazališta potlačenih iz Slovenije, Italije i Njemačke – dodaje.
Nadalje, Doria sudjeluje u još jednom hvalevrijednom sastavu, a riječ je o Drum ‘n’ bijes kolektivu koji podržava prosvjedne akcije te podiže atmosferu na njima.
– Drum ‘n’ bijes rodio se iz tradicije bubnjanja na Povorkama ponosa, kao ideja samoorganiziranja relativno fiksne grupe ljudi koja raspolaže bubnjevima i koja će se postupno širiti kako bi se na svaki prosvjed koji podupiremo moglo uskočiti po potrebi. Shvatile smo da je došlo vrijeme kada je na prosvjednim akcijama potrebno biti osobito glasan, odnosno glasna da bi se naše poruke čule i od strane onih osoba koje ne dolaze na takve akcije, osoba koje u tim trenutcima sjede u boravcima i na kavama, ali ih zaintrigira udarac bubnja i ipak dođu vidjeti što se to događa na ulici – kaže nam Doria.
Dodaje kako su se tada ona i još tri osobe inicijalno okupile i početkom 2016. odlučile da će osnovati amatersku sekciju koja će svojim ritmom i bukom podržavati prosvjedne akcije s kojima se vrijednosno slažu. Drum ‘n’ bijes trenutno okuplja 20 osoba koje čine kolektiv, a Doria napominje kako se osim njih na prosvjedima često uključe i drugi prijatelji i prijateljice.
– Većina bubnjarki i bubnjara je uključena u neki oblik aktivizma, bilo da se radi o osobama zaposlenim u udrugama civilnog društva ili o volontiranju u nekoj većoj ili manjoj lokalnoj ili međunarodnoj organizaciji ili o studentskim aktivistima i aktivistkinjama. U Drum ‘n’ bijes uključuju se samo osobe s kojima dijelimo vrijednosti poput solidarnosti, antifašizma, ravnopravnosti, samoodređenja i sekularnosti te očuvanja okoliša, tako da smo zapravo i kroz svoje vrijednosne pozicije i svakodnevni život svi mi aktivisti – pojašnjava.
Kao sredstvo komunikacije sekcija koristi bubanj jer on daje mogućnost da glasnije prošire poruke otpora prema netrpeljivosti prema drugačijem, ksenofobiji, mizoginiji te nepoštivanju ljudskih, građanskih i radničkih prava te socijalnoj nepravdi.
– Sudjelovanjem u prosvjednim akcijama i osnaživanjem osoba te zajednica koje bubnjanjem žele podržati pokretanje društvene promjene želimo pomoći u stvaranju educiranije, aktivnije i socijalno osjetljivije zajednice. Bubnjarskom edukacijom osnažujemo osobe koje inače ne bi imale mogućnost bubnjati te širimo poruku da bubnjanje može biti i amatersko i inkluzivno. Snaga bubnjanja i jačina poslane poruke ne ovise prvenstveno o znanju i profesionalnosti bubnjara i bubnjarki, već o njihovoj motivaciji – navodi.
Podrška njihovog kolektiva usmjerena je prema onima koji žele nastupiti borbeno i uzdignute glave te za njih nastoje podići atmosferu.
– Tu nam je spomenuti amaterizam također bitan jer je važno da na prosvjedima svatko može participirati što inače u drugim sferama, posebice onim političkim protiv kojih obično protestirano, nije uvijek moguće. Za vrijeme prosvjeda vrijede malo drugačija pravila pa je prosvjednicima i prosvjednicama omogućeno da osjetilno na različite načine, interveniraju u javni prostor, a na organizatorima je da svima omoguće da se bore – poručuje.
Zaključno Doria ističe važnost protestnih akcija i želju za nekim drugačijim društvom.
– Želimo društvo u kojem će sve materijalne potrebe svih pojedinaca i pojedinki biti zadovoljene kako bi doista imali uvjete za samoodređenje, za autonomiju odlučivanja o svojim životima te za borbu ako im je ona negirana. Želimo društvo u kojem ćemo bubnjanjem slaviti, a ne bijesno lupati i protestirati za prava koja bi nam trebala biti osigurana kao elementarna ljudska prava – poručuje.
