Svjetski dan darivatelja krvi svake se godine obilježava 14. lipnja.
Riječ je o danu kojemu je cilj podići i dodatno razviti svijest društva o potrebama darivatelja krvi, ali i zahvaliti i nagraditi pojedince koji pružaju ruku spasa. Također, ovim danom želi se istaknuti važnost solidarnosti pojedine zajednice koja se najbolje može očitati baš u prilikama darivanja krvi.
Važnost i potrebu darivanja krvi dobro su pak prepoznali članovi Kluba 100, kluba koji djeluje u sklopu Društva Crvenog križa Koprivničko-križevačke županije i pritom ima jasan cilj – promovirati darivanje krvi te istovremeno zlatne darivatelje krvi “spasiti” od zaborava. U Klubu 100 je 155 članica i članova, a udruženje inače čine darivatelji krvi sa 100 i više darivanja te darivateljice sa 75 i više darivanja.
Članovi Kluba 100 često se okupljaju na raznim druženjima, a jednom takvom prisustvovali smo ovih dana, baš nakon Svjetskog dana darivatelja krvi, kada se u Koprivnici na večeri okupilo 20-ak članova kluba. Domaćin je ovog puta bio Martin Strmecki koji je, inače, krv darovao 125 puta.
– Ništa se nije promijenilo od mojeg prvog do posljednjeg darivanja krvi, to je sve meni humano i prirodno. Jednostavno sam krenuo i tako je sve počelo, a onda se i nastavilo. Drago mi je da se okupljamo i družimo na ovaj način, a bilo bi mi drago da dolaze i mladi darivatelji. Mlađi naraštaji su zainteresirani za darivanje krvi, samo im treba dati poticaj – rekao nam je.
Na druženje je stigla i Ljiljana Sertić koja ima 86 registriranih darivanja krvi, a s pružanjem ruke spasa počela je vrlo mlada.
– Danas i u starijim godinama radim na organizaciji darivanja krvi, počevši od okupljanja ljudi pa do dodjele nagrada. Uvijek velim da smo mi jedna velika obitelj; uvijek smo tu jedni za druge i ponosni smo na to. I sami znamo da krvnih pripravaka nema, ljudska krv je po tom pitanju neusporediva, a mi smo ti koji smo nesebično godinama davali krv – istaknula je Sertić.
Na mlade darivatelje je pritom ponosna kazavši da ih unazad zadnjih par godina ima sve više.
– Mlade treba animirati. Nažalost, postali smo takvo društvo da je sve materijalizirano, no mlade nije teško dobiti, samo treba biti uz njih. U datom momentu spuštamo se na nivo djeteta kada nešto želimo, a s mladim ljudima treba puno raditi i to daje rezultat – napomenula je.
Zanimljiva priča stoji i iza Zlatka Jerteca koji je krv darovao 135 puta. Naime, upravo je on jedan od pojedinaca koji su u Koprivnici stvorili socijalnu kuhinju – Jertec ju je zapravo i fizički izgradio vlastitim rukama.
– Jako se dobro sjećam tih stvari, to je bilo nešto novo i neobično u Koprivnici, a već je tada postojala potreba. Socijalna kuhinja je danas narasla, no bolje da je nema jer ne čini dobre stvari… Bolje bi bilo da ljudima to ne treba, ali eto, situacija je takva da će potreba nažalost samo više i više rasti. To je degradacija društva – mišljenja je Jertec.
Pri darivanju krvi vodi se jednostavnom filozofijom – uvijek je bolje dati, nego primiti krv. Ipak, otkrio nam je da je darivanje krvi prije imalo više ljudskosti te se točno znalo kome je pomogla darovana doza, kazao nam je.
– Jednom prilikom u Crvenom križu vidio sam ženu koja je čekala moju krv; dakle, to ti je veliki ponos. Danas više takve stvari ne znamo, sve je nekako centralizirano i postalo je šablona, a u prošlosti je bilo baš personalno – poručio je.
Josip Gregurec koji je krv darovao 103 puta nastavio je da je sretan što članovi kluba sami organiziraju ovakva druženja, no nije zadovoljan angažmanom rukovodstva županijskog društva rekavši kako društvo ne mari za potrebe i prepoznatljivost članova Kluba 100.
– Do nas u Klubu 100 se baš i ne drži. U drugim gradovima puno se više brige vodi o darivateljima. No, nije mi žao što sam darivao krv, već sam razočaran jer se do nas ne drži – kazao je Gregurec.
Kao pozitivnu stranu darivanja krvi pak ističe dobro opće psihičko i fizičko zdravlje pojedinca.
– Počeo sam darivati krv u vojsci, a kada je počeo rat, onda sam intenzivnije darivao. Sad već ne darujem par godina jer sam bio bolestan, no jako mi je bilo drago i bolje sam se osjećao dok sam darivao krv. Drago mi je da sam mogao nekome pomoći – spomenuo je.
Ponosan i radostan što je mogao darovati čak 177 doza krvi je i Josip Dolenec, no također je nezadovoljan načinom na koji se na našem području odnosi prema zlatnim darivateljima.
– Naše društvo trebalo bi biti ponosno jer Grad Koprivnica ima veliki broj darivatelji krvi. Daj nam Bog zdravlja i da još puno puta damo krv te da se svi zajedno družimo, a ne da se za nas ne mari. Mi bismo se družili, no vodstvo ipak izostaje – zaključio je Dolenec.
