Kraj srpnja ove je godine rezerviran za 12. izdanje Rocklive festivala.
Na ovogodišnjem festivalu koji će trajati od 27. do 29. srpnja u koprivničkom Kampusu nastupat će Brkovi, Mortal Kombat, Bore Balboa, Tidal Pull, Kal’s Penny, Psihomodo Pop, Edo Maajka, Jonathan, Šarena Pojava, SlonOFF, Dead Dog Summer, Urban &4, Kukus, Mašinko, Cold Snap, One step away i Hrmulja.
Kako je sve počelo, kako se zakotrljala priča, na kakve je prepreke putem nailazila, je li bilo razočaranja, o idejama, planovima, koprivničkoj sceni i publici te FUNK-u porazgovarali smo s Denisom Košćakom iz Udruge Rocklive.
Prisjećajući se samih početaka Rocklive festivala, Denis nam govori kako je razlika između prvog i 12. u tome da danas znaju što im je sve potrebno, a tada nisu znali ništa.
– Tada smo mislili da znamo puno toga, ali se pokazalo da dok smo počeli, pogriješili smo kod dosta toga. Sada imamo neku uhodanu priču i malo što nas može iznenaditi.
Ideje na samom početku bile jako nadobudne, tako da je priča bila dugoročna. Prije prvog festivala mislili smo da ćemo ih raditi 100, a nakon prvoga smo misli “Okej, gotovi smo”, no onda smo uspjeli napraviti drugi i priča se zakotrljala – prisjetio se Denis koji je s organizacijom koncerata u Koprivnici počeo još 2002. godine u nekadašnjem prostoru Hypera sasvim slučajno i nije se uopće time planirao baviti, iako danas vodi FUNK, mjesto o kakvom su mnogi mladi prije 20-ak godina mogli samo sanjati, mjesto u kojem se događa sinergija različitih udruga, u kojem se može pronaći gotovo sve – od filmske, likovne, kazališne i glazbene umjetnosti.
Prošlo je 20-ak godina od tog prvog koncerta kad u Koprivnici nije bilo gotovo ničega za mlade željne drugačije glazbe, odnosno drugačijeg sadržaja.
Konstantne borbe za ovo što imamo danas
– Čudno mi je da je prošlo već toliko godina, a ono čega se prisjećam su konstantne borbe za ovo što imamo danas. Sada kad smo stvari došli do neke razine koju smo htjeli, postavljamo si pitanje iskorištavamo li to dovoljno sada, je li ušlo među društvo, jesu li ljudi shvatili koliko je to važno. Cijeli proces je bio mukotrpan na svim razinama, od ljudi i organizacije te udruga koji su sudjelovali u tome. Bilo je svakakvih situacija, od ljudi koji su bili skroz za tu ideju pa da onih koji su smatrali da je to glupost i da nam ne treba prostor poput današnjeg FUNK-a – objašnjava Denis.
Na pitanje kako je biti dijelom ekipe koja je uspjela ostvariti ono o čemu je u svojoj ranoj mladosti sanjala, odgovara da je osjećaj dobar.
– Ali, jako je teško razmišljati o tom cijelom procesu jer se uvijek radi na nečemu pa nemaš vremena niti razmišljati o tom pitanju. Cijelo vrijeme je borba i traženje nekakvih boljih varijanti, no prisutan je osjećaj zadovoljstva. Kada sjednu zajedno svi ljudi koji su sudjelovali u tim procesima, shvatimo da smo uspjeli, no uvijek nas vodi ta misao da i dalje pomičemo granice. Sada imamo taj prostor, ali trebalo bi ga poboljšati, ali kad se usporedi situacija prije 20 godina i danas, danas je svemirski brod. Osjećaj je super jer sve je vrijedilo i ništa nije bilo uzalud. Sjetim se uvijek roditelja kojima sam morao objašnjavati zašto za vikend idem skupljati vodu s poda da bi netko mogao svirati, a sada kada dobivam plaću za sve to, mogu doći doma mami na ručak i razgovarati s njom o tome kako sam uspio. To su i ti neki životni momenti.
Govori nam kako je baš nedavno razgovarao s Matijom Pejićem koji je u Rockliveu od početka, o tome što se s njima dogodilo da ih je to sve zainteresiralo.
– Odgovor na to ne znamo, isto kao što ne znamo što nas to još uvijek drži, osim tog nekog osjećaja kad se probudiš ujutro da ti je to dobro. Probudim se i meni je prva stvar u glavi, nakon što se najedem, koji koncert bismo mogli raditi. To je taj nekakav osjećaj, koji je vjerojatno prisutan kod svakoga tko se bavi nečime što mu je špica. Gledam koji su bendovi na turneji, koji bend bismo mogli uhvatiti, to mi je u glavi. Ne znam je li to kao nekakva matrica koja se stvorila, ali mislim da je tako bilo i od početka kad sam se počeo baviti ovime – naglašava Denis.
Publika nekad i danas – nestale su subkulture
Kada je pak riječ o publici, Denis ističe da je razlika u tome što danas ne postoje subkulture.
– To je u potpunosti nestalo. U vrijeme kad smo počeli raditi to je bilo jako izraženo, radili smo punk, metal, hip hop i dolazila je na koncert upravo takva publika. Iako je bilo dosta miješanja publike, sve je bilo dosta striktno. Davno smo radili u Kuglani jedan metal koncert na kojemu je bilo oko 150 ljudi pa smo se zezali da trebamo otvoriti dućan s robom za metalce jer je bilo 150 jednakih ljudi, odnosno jednako obučenih. Danas publika na koncertu izgleda totalno drugačije. Danas vidiš u publici u FUNK-u curu koja poslije koncerta ide negdje na koktel u kafić, a pored nje dečko s prišivcima i oni su skupa na istom koncertu – napominje Denis i dodaje da se upravo to događa s trapom.
Ako i postoje neke subkulturama kojih ima u tragovima, na trapu su sve subkulture, ističe Denis.
– To je žanr koji je trenutno nemoguće ignorirati. Trudimo se da ne idemo u neke trap izričaje s previše zavijanja, imamo i tu neku granicu do koje idemo, ali sve što je u natruhama hip hopa, to radimo i ima najviše publike. Gledam na to da ako je trend, onda su to ljudi koji će slušati nešto drugo dok trend prođe. Ako tih ljudi ima 200 i dok prođe trend, ako njih samo 20 pređe na punk imamo 20 novih ljudi. Ako ih skroz zanemario, oni onda nisu upoznali niti naš prostor, a siguran sam da poprate i druge stvari koje se tu događaju – smatra Denis i dodaje da su prošle godine u FUNK-u imali odličnu posjećenost, ove godine je dobra, no pala je i to najviše u prvom dijelu ove godine.
Stoga im je u planu u drugom dijelu godine pripremiti par jakih gostovanja, čisto da malo opet probude želju kod ljudi.
– Kada ljudi dolaze konstantno malo se zaigraš pa staviš tri no name benda i onda ljudi prestanu dolaziti i skužiš da im ipak treba nešto da ih privuče. Iz Italije su nam sada bili bendovi, ali malo ljudi je došlo jer su nepoznati skroz. Stalno pokušavamo animirati ljude i davati im nešto za što će se oni zakačiti – ističe.
FUNK okuplja i potiče ljude na razne načine
Trenutno su aktivne četiri udruge kroz FUNK – AK galerija, Kopriva, Mamuze i Rocklive.
– Mislim da smo se tu dobro rasporedili po tome što koja udruga radi. Mamuze će raditi neke radionice, AK galerija priprema projekcije filmova, Kopriva je dosta aktivna. Uglavnom miks je svega. Nedavno smo imali jedan natječaj za volontere te se skupilo oko 15-ak prijava. To su neki novi ljudi koji bi se trebali uključiti u rad. Naime, ovo što udruge trenutno rade je poznato i ustabililo se, ali smo shvatili da nam trebaju neke nove ideje i novi pristupi svemu. Iako se svi koji se bave ovim ili nečim sličnim poznaju međusobno, htjeli smo baš raspisati natječaj da vidimo tko će se javiti i javilo se baš dosta novih ljudi pa se nadam da ćemo od jeseni imati i neke nove programe. Mislim da je sve ovo mega važno jer potiče puno toga na različitim stranama. U zadnje vrijeme je nikad više bendova, postižu se neki rezultati. Po meni je to sve rezultat prostora, odnosno mjesta gdje se ljudi okupljaju, gdje ta energija radi svoje. Smatram da se puno toga postiglo. Ove godine je počela i suradnja sa Sveučilištem Sjever. Plan je kroz neko vrijeme raditi istraživanje društvenog utjecaja pa da vidimo što smo to konkretno napravili i da imamo to na papiru. Primjerice, imali smo radionicu sviranja gitare i bila su tri klinca od 10 godina i meni je to već dovoljno – zaključio je Denis.
Dodao je da je zadovoljan s institucijama pa tako da nema suradnje s Gradom Koprivnicom, ne bi bilo ni FUNK-a.
– Oni su to prepoznali i sluha ima, no postoje i neke birokratske i tehničke stvari na koje ih stalno upućujemo. Nedavno smo imali sastanak u Gradu vezano oko natječaja za udruge i naravno da postoje stvari koje treba poboljšati, ali nerazumijevanja nema i kuže što mi to radimo. Ima u Gradu ljudi koji kuže da je ovo važno te da je važno to gurati, tako da je suradnja u redu i drago nam je da uvijek možemo poslati mail i pitati za sastanak ako dođe do nekih problema. Shvatili smo da možemo sve riješiti tako da sjednemo za stol. Vjerojatno i rezultati koje mi isporučujemo su velik argument za dobru suradnju – mišljenja je Denis.
Tekst pripremile Adela Zember Antolić i Hana Volenik.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
