Ponedjeljak, 26. veljače 2024.

MAJČIN DAN Dora Kolačko ponosna je majka dviju djevojčica: Budite ponosne, volite svoju djecu, zatražite pomoć ako vam treba i osvijestite svoju snagu – snagu majke

Majčin je dan. Riječ je o posebnom danu koji se u većini zemalja, pa tako i u Hrvatskoj, u čast majki i majčinstva obilježava svake godine druge nedjelje u svibnju.

Današnji dan prilika je da slavimo ulogu majke, majčinstvo i utjecaj koji njihova uloga ima u društvu te da im iskažemo poštovanje i ljubav.

Tim povodom porazgovarali smo s Koprivničankom Dorom Kolačko, majkom dviju predivnih djevojčica – Dune i Kane, ali i osobom koja kroz svoj posao ženama pomaže da zakorače u svijet majčinstva. Naime, Dora je, uz to što je majka, porodna i postpartum doula, porodna edukatorica i Erasmus+ edukatorica za roditelje.

– Za sebe znam reći da sam oduvijek majka jer sam od malena spašavala napuštene životinje, a često je tu bilo beba mačića i psića koje sam othranjivala na dudu, tako da mi je ta neka majčinska briga oduvijek poznata. I od malih nogu sam naučila ne spavati noćima jer sam morala brinuti o nekom drugome, onda se često zezam u društvu i dala sam sama sebi nadimak – “jadna stara majka”, jer iako imam 28 godina, osjećam se kao da sam majka već 50 godina – rekla nam je Dora.

Iako je ostala trudna s 19 godina, njena trudnoća ju je spasila

Nastavlja kako svatko od nas ima neku svoju životnu priču, a vjeruje da je nju upravo njena trudnoća, iako je ostala trudna s 19 godina, zapravo spasila.

– Tada sam bila u jednom jako ružnom, tužnom i strašnom periodu u životu. Trudnoća je za mene bila transformacija i stvarno sam doživjela predivan prijelaz iz tog traumatičnog djela života, kojeg se sada prisjećam kao nekog filma koji sam davno gledala, u majku, iako nisam imala pojma što stvarno znači biti mama. Najbliže majčinstvu koje je meni imalo nekog smisla je bilo sjećanje na moju pokojnu baku i zapravo ta njena ljubav koju sam osjećala gurala me naprijed i zbog nje sam imala tu neku prvu sigurnost u sebe. Zapravo je moj uzor u majčinstvu kombinacija moje bake i mog tate. Znam da zvuči čudno, ali mislim da je ispalo super – govori nam Dora koja vrlo često spominje tu transformaciju iz žene u majku, a s obzirom na njen posao, jako često svjedoči tim prvim čarobnim trenucima kad žena zakorači u svoju ulogu majke.

Ističe kako rođenjem djeteta majčinstvo tek počinje, a ono je proces koji traje i traje… možda čak zauvijek.

– Svaka majka za sebe zna što za nju znači biti majkom, a za mene su to ove riječi: “Biti majka prvenstveno znači ljubav”. Zatim, tu je strpljenje, neizmjerno puno živaca, prilagođavanje, briga, strah, tuga, sreća, ponos i bezuvjetna podrška – napominje.

Snimio Tomislav Matijašić.

Njene djevojčice, koje uči da budu svoje, uvijek joj poprave loš dan

Na pitanje koliko je danas izazovno biti majka, pogotovo u kontekstu obiteljskih i poslovnih aspekata života, odgovara da ima dana koji su iscrpljujući i kada bi najradije sjela i plakala i otišla spavati, a tu su i oni prožeti smijehom, zabavom, srećom i veseljem. Postoje i oni dani kada zbog posla ne zna kuda bi sama sa sobom i kako uskladiti djecu s obavezama pa često nastanu strka, frka i panika. Kaže da ima svega, cijeli spektar svih mogućih situacija, ali ono što nikad, ali nikad ne izostaje kod nje je upravo ljubav. I dok je tužna i živčana, jadna, luda, neispavana i u potpunosti iscrpljena, i dalje voli svoju djecu najviše na svijetu i najčešće joj upravo one poprave loš dan.

A ono čemu ih uči jest da budu svoje, da istražuju što ih zanima, da je u redu pogriješiti i da su im sva vrata ovog svijeta otvorena te da je samo bitno pronaći ono što vole i biti uporne.

– Učim ih da imaju razumijevanja za druge i da pomognu onima kojima mogu, učim ih da se izbore za sebe riječima i razgovorom. Učim ih emocijama i kako se nositi s njima, kako ih pustiti i kako se prepustiti. I znate što je najbolje od svega? Ove stvari zapravo su one prvo naučile mene, tako da ja sada mogu naučiti njih. I uče me još mnogim stvarima. Mislim da smo moje cure i ja baš dobar tim. Prenijela sam na njih svoju ljubav prema životinjama tako da i one otkad znaju za sebe pomažu u spašavanju napuštenih ili ozlijeđenih životinja i smatram da je ta empatija jedna velika vrijednost koju mogu prenijeti na svoju djecu – pojašnjava Dora, ali isto tako naglašava da je majčinstvo prožeto i strahom.

Snimio Tomislav Matijašić.

Kao jedan od najvećih ističe onaj da će se djeci nešto dogoditi, a da ona to neće moći spriječiti.

– Zastrašujuće je od rođenja. Počnimo od straha “Diše li?” jer svaka mama je gledala ili slušala barem 10 puta diše li njena beba. Pa onda kasnije imamo puzanje, prve korake, pa padanje, pa trčanje, pa vrtić, pa uči rezati sa škarama, pa voziti bicikl, pa režu nožem, pa škola, pa počnu i kuhati već sami, pa idu sami u školu, pa prvi izleti, pa ti ode na izlet sa školom i ne javlja se, pa onda prvi izlasci, pa se opet ne javlja, pa ne znaš gdje je, pa fakultet, pa ti se odseli u drugi grad, opet ne znaš gdje je… Ja sam doživjela tek mali dio strahova, nisam još spremna niti znati što me sve čeka. Ali, da, svjesna sam toga i samo želim imati dobar odnos sa djecom, da mi uvijek mogu sve reći i da se možemo dogovoriti. To je to – napominje Dora.

Što se tiče njenog posla, odnosno životnog poziva, pojavio se upravo zbog njenih iskustava na porodu i vrlo je specifičan.

– Kao doula idem na porode, često sam dežurna 24 sata na dan jer nikad ne znam kad porod može početi. Zato sam doma i zapravo radim od kuće, trudničke tečajeve držim online, radionice i webinare isto tako. Raditi od kuće je poseban izazov. Često tu bude jurnjave po cijeli dan i neobavljenog posla i s jedne i s druge strane jer jednostavno ne stižem, a tu su još i škola i vrtić. Volim se zezati pa onda velim da mi je multitasking najbolja vrlina. Dok sam na liniji s trudnicom ili friškom mamom kuham ručak ili spremam po kući, pa dočekam stariju kćer da dođe iz škole, dam joj ručak, pa prekidam s poslom jer želim provesti i s njom kvalitetno vrijeme dok smo same, pa idem po mlađu u vrtić, pa opet kaos neki i bude naporno tijekom tjedna. Stvorila sam si neka očekivanja – i od toga kako će mi kuća izgledati pa do mog posla i financija – objašnjava Dora.

Mišljenja je kako majke imaju duple uloge i odgovornosti, a kao najveću grešku koju je sama napravila jest ta da nije tražila pomoć, jer joj se činilo da ako to učini, to bude značilo da nije dobra mama ili žena.

– Primijetila sam da nisam jedina i da jako puno žena, odnosno majki misli isto ili slično. Zato često na svojim društvenim mrežama pišem o majčinstvu i pišem o tome da je u redu da nam je teško, da je sasvim u redu imati loše dane i da nema ničeg lošeg u tome da zatražimo pomoć. Na primjer, moja djeca više nisu toliko mala, ali kuća mi je i dalje često u kaosu. Cure su mi kreativke i bude papirića, šljokica i svega i svačega po kući. I ne smeta mi to otvoreno reći – naglašava.

Snimio Tomislav Matijašić.

Pristisak okoline i nerealna očekivanja

Smatra da su majke često pod pritiskom okoline i to počinje savjetima koje dobivaju već u trudnoći, pa onda i kasnije kroz majčinstvo, i često se u tome žena može izgubiti.

– Zalažem se za to da se ponašamo instinktivno, da pustimo naše instinkte, koji su tu, samo ih mi često zatomimo, da rade. Da nosimo, ljubimo i volimo tu svoju djecu, da nekad idemo i kontra svih, ali da pronađemo tu sreću i ljubav u majčinstvu. Mislim da će se većina majki složiti sa mnom da dok imamo grozne dane i dok samo čekamo da djeca zaspu pa dok nam popiju i zadnje živce na slamku sa svojim “meni se ne spava, spavanje je glupo, žedna sam, gladna sam, piški mi se, zbog čega ljudi postoje, koliko je mjesec udaljen od nas i pričaju li žabe s drugim žabama ili samo svojom vrstom” u 22 sata i ti si već u glavi gotova do te mjere da ti sve već postane smiješno i onda dok konačno zaspu, onako slatki i mekani, mirišljavi i najbolji, dan nam više nije tako grozan i osjetimo ljubav koja nas zapravo drži da ne prolupamo. U groznim danima, jedan dječji zagrljaj i poljubac mogu rastjerati sve loše i ružne misli – napominje naša sugovornica.

Smatra kako majke imaju nerealna očekivanja od sebe samih. Nastavlja kako je okolina nekako nametnula da doma sve mora biti čisto i uredno, da žena mora biti uspješna na poslu, ali i provoditi dovoljno vremena sa svojim djetetom. Isto tako, uvriježeno je i mišljenje da ako je žena dobra majka mora biti uzor djetetu i naći si vremena za sebe. I obavezno dijete treba biti barem na jednoj aktivnosti izvan nastave ili vrtića. I nikako, govori naša sugovornica, žena ne smije zaboraviti na super liniju, pravilnu prehranu i neku teretanu ili vježbanje.

– Ne znam kako to vama zvuči, ali meni je to u redu ako mi dan može imati 48 sati. Onda bih stigla. I da ne spavam uopće. I onda je najgore da svaka od nas zna da je ovo gore navedeno glupost i da realno možemo možda i ugurati neke stvari u raspored, ali da ne možemo imati apsolutno sve super savršeno. No pitam se za koga je to savršeno? Za mene recimo nije. Ali, primjerice na društvenim mrežama vidimo sve i svašta i onda stvorimo nerealna očekivanja i što nam se dogodi? Budemo “jadne stare majke”, jer nema šanse da to sve obavimo i budemo super sretne – naglašava Dora.

Snimio Tomislav Matijašić.

Žene se trebaju držati skupa i pronaći svoje šareno pleme žena

Tvrdi kako bi svatko trebao pronaći ono što ga veseli – za nekoga to bude teretana i zategnuta guza, za nekoga čeprkanje po cvijeću ili čitanje knjige. Svejedno, bitno da pali da se vi osjećate sretno. Ona je sebe pronašla u svom poslu, jer zaista radi ono što voli, pronašla se i u cvijeću, u slikanju s djecom. No, napominje kako se još uvijek bori s prihvaćanjem svojeg tijela.

– Borim se i s uzimanjem vremena za sebe i tek nedavno sam si posložila i prihvatila da je sasvim u redu da idem na trening dva puta tjedno i da se odmaknem od doma, s time da na trening idem već tri godine. Česte su to borbe same sa sobom, pa kako biti dobra majka, jesam li ja dobra majka, što sam mogla drugačije, gdje sam fulala… A, zapravo ono što vidim da nam nedostaje i da sve više dolazi do izražaja jest međusobna podrška – kaže Dora.

Njen stav je da se žene trebaju držati skupa i svakoj želi da pronađe svoje “pleme” i da raste uz podršku drugih žena. Ona je pronašla svoje šareno pleme žena od kojih su neke majke, neke nisu, neke ne žele biti, neke budu i one su tu za nju i ona je tu za njih.

– I predivna je ta ženska podrška koju si pružamo i pomoć oko djece pogotovo. Zato bih vam za ovaj Majčin dan svima poželjela da budete ponosne na sebe, da se volite, da provedete predivan dan sa svojom djecom, da zatražite pomoć ako vam treba i da osvijestite svoju snagu – snagu majke. I okružite se ženama, budite si međusobna bezuvjetna podrška. Sretan Majčin dan svim majkama – zaključila je Dora.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

zatvori