Ivan Kovač-Kaj svoje je slobodno vrijeme posvetio umjetnosti, prvenstveno glazbenoj.
Naime, ovaj Koprivničanac rođen 1941. godine iza sebe ima već nekoliko samostalno izdanih blues albuma, dok će u skorijoj budućnosti objaviti i novi naziva “Sviram blues”. Kako nam je to i sam rekao, album objavljuje u suradnji s Bluz klubom Koprivnica, a bit će izdan na CD-u i činit će ga 16 pjesama. Sve su pjesme pritom autorske, neke su već prethodno i objavljene kao singlovi, a producent zdanja je Zoran Haraminčić.
– Od 16 pjesama šest je novih, a ostale su prije objavljivane – riječ je i o kompilaciji i novim materijalima. Uvjet prilikom stvaranja albuma je bio da sve pjesme budu na kajkavskom. CD je praktički gotov i čeka promociju koja će se održati nakon završetka izrade videospota koji se snimao oko Drave; on je praktički snimljen i slijedi montaža. Uz CD će ići i svojevrsna knjiga s tekstovima novih pjesama pa da ljudi koji ne razumiju stare kajkavske riječi koje ja koristim budu upućeni, to će zapravo biti točan prijepis mojih pjesama. Lijepo mi je bilo snimati spot, prizori zimske idile s Drave su bili fantastični, u jednom momentu smo naišli i na labudove – kazao je Kovač-Kaj.
Područje Drave ujedno je i njegova najveća inspiracija pa Kovač-Kaj tako govori o njenim prirodnim ljepotama, ali i starim običajima naših krajeva, i to prvenstveno ovog dijela Podravine. No, osvrće se i na područje od Ludbrega prema Osijeku.
– Poanta je da se veliki dio starijih običaja i riječi simbolično sačuva – poručio je.
Na pitanje kako je i kada započeo njegov glazbeni put, otkrio je kako se s glazbom upoznao još u ranoj mladosti. Naime, otac mu je također bio glazbenik i svirao je prim te je bio fantastičan, prisjetio se Kovač-Kaj.
– U mladosti smo doma imali bugariju i tako sam počeo svirati. Išao sam u šegrtsku školu, a otprilike dvaput tjedno smo išli na probe gdje je bila gradska glazba, tamo sam prigodno svirao. Onda sam kupio jazz trubu, počeli su i prvi bendovi, a u to vrijeme je bila poplava zabava na kojima su se često svirale meksikanske stvari. Moj prijatelj i ja paralelno smo svirali trube pa smo dali poseban ton u takvim pjesmama. Svirali smo i jazz glazbu te evergreene – ispričao je.
Kada je pak riječ o interesu za blues glazbu u Koprivnici, naglasio je kako je on vrlo slabo izražen.
– To je glazba koja nažalost nema širu publiku, za nju moraš imati volje, a potrebno je i malo više poznavati glazbu kako bi razumio blues. To je fenomenalan muzički izričaj koji ima toliko duše da se teško može usporediti s nečim drugim. Jazz, na primjer, ide u duge improvizacije gdje je prosječnom slušatelju teško povezati što je instrumentalist želio reći, no u bluesu se to brzo skopča jer je u njemu puno topline – objasnio nam je.
Prokomentirao je i aktualnu scenu rekavši kako se dio današnjih bendova bavi izričajem kojega je na prvu teško prepoznati.
– Vele “Mi sviramo rock and roll”, ja to poslušam i usporedim s nekadašnjim shvaćajući da se glazba mora mijenjati, no nažalost dosta izvođača koji izvode takvu glazbu zapravo sviraju pop. Vele “žestoki rock”, a onda čuješ solo gitare od dvije minute koja drži jedan ton. To je razlika između glazbe danas i u prošlosti. Danas uz to skoro nema benda u kojem nisu članovi koji imaju glazbene škole, mi to nismo imali. Išli smo na probe gdje nas je vođa benda pitao koji instrument želimo svirati i probali smo, to je onda bio show. Nakon toga su se stvari malo iskristalizirale – mišljenja je Kovač-Kaj.
Osim glazbom, Kovač-Kaj bavi se i kiparstvom te slikarstvom. Član je tako Literarne sekcije KUD-a Podravka, a bio je aktivan i u Likovnoj sekciji Podravka 72.
– Radio sam izvan Hrvatske i tamo sam se bavio kiparstvom, malo sam i slikao, a kada sam se vratio pridružio sam se KUD-u Podravka. Iz likovne sekcije sam u međuvremenu izašao jer sam bio na par kolosijeka; kada si u nekoj sekciji imaš obvezu prema ljudima koji djeluju, a ako ne možeš biti na dvije strane u isto vrijeme, pridružiš se jednoj koja te više privlači. I boje su u to vrijeme bile skupe pa sam slikao koliko sam mogao i htio. Nekad su tu bili i vakuumi tijekom kojih nisam slikao – istaknuo je.
Za kraj našeg razgovora upitali smo ga što ga nakon toliko godina stvaranja i dalje privlači, odnosno “gura” da bude aktivan u jednakoj mjeri kao i u prošlosti. Kovač-Kaj na to nam je pitanje dao jednostavan odgovor.
– To ti je spontano, nema posebnog značenja. Živiš jedan normalan život, a meni su to glazba, slikarstvo i kiparstvo. To je kod mene čista prirodnost – ono što mi se sviđa, to radim – zaključio je Kovač-Kaj.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
