Matej Lončar 28-godišnji je mladić rodom iz Pepelare pokraj Gole koji već dugi niz godina živi u Istri.
Kako kaže, ponosni je Prekodravac kojem je Istra postala novi dom. Upravo tamo je postao glavni chef restorana Zigante, restorana specijaliziranog za tartufe.
– Tražio sam restoran u kontinentalnom dijelu Istre jer sam se zasitio mora i htio sam graditi priču temeljenu na šumi, livadama, tartufima i okruženju svega toga pa mi se to činilo kao dobar izazov nakon dobrog angažmana u hotelu San Canzian – govori nam Matej.
Izazovan posao pun izazova i zadovoljstva
Posao chefa je, napominje izazovan.
– Budim se rano, slijedi nabava svježih namirnica i naručivanje robe, zatim priprema u restoranu kako bi sve bilo posloženo na vrijeme prije otvorenja. Tu je i sastanak s timom pa serviranje ručka i večere. Uvijek popričam s nekim gostima i gotov sam oko 23 sata i tako u krug. Sva sreća pa imam svog sous chefa Mislava pa mi je posao puno lakši – objašnjava.
Napominje da ovaj posao sa sobom nosi velike odgovornosti, ali i zadovoljstvo.
– Odgovorni ste za sve dobro i loše. Posao traži dosta odricanja, discipline i radnih sati, ali nosi i najveće zadovoljstvo, jer kada vas pozovu van sretni gosti nakon što pojedu vaša jela, tada se sve to isplati – ističe.
Od djedove kuhinje, preko razmišljanja o poslu kirurga, pa do kuhara
Oduvijek je volio biti u kuhinji. Još kao mali s djedom je volio raditi pogače i gulaš.
– Zapravo sam htio biti kirurg, ali mi se nije dalo biti toliko godina u školi pa sam odlučio da ću biti kuhar i ne žalim zbog toga – ističe ovaj mladi chef.
Njegov profesionalni put započinje već u srednjoj školi u Koprivnici kada je školsku praksu odrađivao u nekadašnjem restoranu Klas.
– Kasnije sam proveo nekoliko godina na otoku Krku gdje sam učio o ribama i školjkama, a prvi ozbiljan posao sam radio u hotelu Villi Astra u Lovranu koji mi je kasnije dao motivacije za nešto više pa sam radio u Fine restaurantu Helena u Austriji i Gut Purbachu gdje sam naučio kako se zaista radi u kuharskoj brigadi s puno kuhara. Put me kasnije odveo u Istru u Meneghetti gdje sam upoznao austrijskog kuhara Daniela, da bismo samo nekoliko mjeseci kasnije, ja kao njegov sous chef, otvarali Noel Buje o kojem je brujala cijela Hrvatska. Bilo je to ludo. Godinu kasnije preuzeo sam od njega kuhinju i na kraju, posljednje dvije godine, završio u Ziganteu. Bilo je to zabavnih i ludih 10 godina – prisjeća se naš sugovornik.
Kada je riječ o ambicijama i planovima, kaže kako želi svoj put nastaviti upravo u Ziganteu i dobiti Michelin zvijezdu.
– Za nekih 10-ak godina volio bih se vratiti u Podravinu i otvoriti restoran visoke kuhinje. Mišljenja sam da bi onda trebalo biti vrijeme za to, jer po tom pitanju smo daleko zaostali za drugim regijama – zaključuje Matej kojemu posao ne ostavlja previše slobodnog vremena, no svaki slobodni trenutak rado provodi sa svojom djevojkom.
