U Koprivničko-križevačkoj županiji djeluju 44 lovačke udruge u kojima je registrirano ukupno 1.335 lovaca od kojih su i 23 lovkinje.
Podaci su to Lovačkog saveza Koprivničko-križevačke županije u kojem navode kako uz punopravne i pridružene lovačke udruge djeluju i četiri udruge koje su lovoovlaštenici, ali nisu članice Saveza, a postoje i lovci koji djeluju izvan lovačkih udruga među kojima također ima lovkinja.
Omjer lovkinja i lovaca je i na razini Hrvatske malen, potvrdili su nam to i iz Hrvatskog lovačkog saveza, koji broji otprilike 68.000 registriranih lovaca, od koji su 2.832 lovkinje.
U svakom pogledu omjer lovkinja u odnosu na broj lovaca je malen, ali zato po hrabrosti i izdržljivosti, možemo slobodno reći, stoje rame uz rame kolegama.
Jedna od njih je i Silvija Zidar, članica Lovačke udruge Zeko Kalinovac, koja je lovački ispit položila prije tri godine.
– Strast prema lovu javila se još u srednjoj školi, ali nikad nije bilo prilike da se ta želja ranije i ostvari. Uz fakultetske obaveze i majčinstvo ta strast je uvijek bila na čekanju. Za mene lov nije samo sport već prije svega strast i uživanje u prirodi, a iako u mojoj obitelji nema lovaca, drago mi je da su mi u svemu velika podršku – govori Silvija.
Silvija je jedina lovkinja u svojoj udruzi, ali kako kaže, kad je riječ o predrasudama žena u lovstvu, njena su iskustva pozitivna i nailazi na dobre reakcije.
A da bi postala prava lovkinja, morala je odraditi takozvano lovačko krštenje.
– Lovačko krštenje je stari lovački običaj kojim se mladi lovac ili lovkinja prima u redove pravih lovaca, odnosno lovkinja. Običaj je da se lovačko krštenje obavi poslije održanog skupnog lova, a bez obzira na to što sam žena, obred je bio isti kao i za lovce – objašnjava Silvija te dodaje kako je lovačko krštenje, uz to što je stari običaj, zapravo najzanimljiviji dio procesa postajanja lovkinjom jer sve prolazi u šaljivom i duhovitom tonu.
– To je obred u kojem tužitelj iznosi lovačku optužnicu, naravno lažnu i kreativnu. Postavljaju se pitanja kršteniku, a branitelj kojeg je krštenik sam izabrao, mora obraniti optuženog kandidata – mladog lovca. Nakon toga se savjetuju i donose kaznu kojom se mladi lovac, odnosno krštenik, kazni. Ta kazna se sastoji od određenog broja udaraca štapom po stražnjici – kroz smijeh objašnjava Silvija.
Ističe kako cijelo vrijeme mladi lovac, odnosno krštenik, leži trbuhom preko trupca ispred kojeg se nalazi lovačka oprema i dokazi, lažni naravno, koji su se našli u optužnici.
– Svaki početak je težak pa tako i to ležanje na podu, ali uz dobru ekipu koja te podržava – mentora, kuma, branjenika i kolege lovce, stvarno je zanimljivo. Cijela moja “okrivljenička” priča trajala je skoro jedan sat i smijeha nije nedostajalo – prisjeća se Silvija.
Poslije lovačkog krštenja, kršteniku se uručuje štap s upisanim datumom i imenima lovaca koji su sudjelovali u obredu.
– Dok ti na kraju svi kolege lovci čestitaju, priča zaista dobije smisao. Bila sam ponosna jer sam uspjela savladati sve te „ludorije” koje su mi pripremili – napominje Silvija.
Ističe da kad je sezona lova, svaku slobodnu nedjelju provodi u lovu s kolegama u čemu izuzetno uživa.
– Ni u jednom trenutku nisam požalila što sam se upustila u svijet lovstva jer radim ono što volim – zaključuje Silvija.
Tekst: Martina Sabađija Buđak i Silvija Zidar
