Svjetski dan kazališta od 1962. godine obilježava se 27. ožujka.
Svjetski dan kazališta tako je prilika da se osvrnemo na važnost i utjecaj ovog oblika umjetnosti te kolektivnog kreativnog stvaranja, ali i ulogu kulture općenito u (modernom) društvu.
I Koprivnica ima svoj kreativni kolektiv koji punih 15 godina uveseljava, rastužuje, intrigira i oduzima dah brojnoj publici kroz Ludens Teatar, a njegov osnivač, izvršni producent te poznati hrvatski glumac Sven Šestak u razgovoru s nama kratko se vratio u povijest i ispričao nam kako je i kada Ludens postao Ludens.
– Otkad znam za sebe starci su me vodili u Domoljub, uvijek je tamo bilo publike i dolazile su predstave. Na tu neku čudnu foru sam se i ja dijelom inficirao, a dijelom je i kroz dramsku grupu u osnovnoj školi začeta ljubav. Dolaskom gostujućih predstava ondašnjih jugoslavenskih kazališta je koprivnička scena u tom smislu postojala. 10-ak godina nakon što sam završio akademiju rodila se ideja o osnivanju koprivničkog kazališta; to je bila moja želja još iz srednjoškolskih dana. Uvijek me vodila ideja zašto Koprivnica nema kazalište kao jedan lijep i super grad. To me kopkalo, a onda je sazrela ideja i uspjeli smo osnovati kazalište koje će, evo, ove godine slaviti 15 godina. Za rođendan Ludensa odredili smo 25. listopada jer je to bio datum naše prve službene premijere u vlastitoj produkciji – rekao je Šestak.
Usporedivši Ludens Teatar sa živim organizmom, Šestak nam je otkrio i karakter današnjeg koprivničkog kazališta.
– Nestabilan je, tvrdoglav i zaigran što mu i samo ime govori. Zapravo je dosta vezan uz svoje osnivače i ljude koji u njemu rade. Poprimio je karakter svojih otaca – našalio se Šestak.
Glumci i publika vole se javno
Kada je pak riječ o glumcu kao pojedincu koji vlada scenom, Šestak je mišljenja da glumac koji kaže da prije nastupa nema tremu – laže.
– Ili laže, ili mu nije stalo. No, sumnjam da bi se onda time bavio jer se jako teško baviti glumom ako ti nije stalo. S godinama iskustva ta se trema nauči “ukrotiti” i pretvori u prednost; pitanje je vlada li ona nama, ili mi njome. Sve to ovisi i o težini zadataka – nije isto ako u dvosatnoj predstavi izađeš jednu minutu, ili ako nosiš na sebi kobasice i kobasice teksta – objasnio je.
Osim glumaca, sastavni dio kazališta je i publika jer bez nje nema predstave, nastavio je Šestak.
– Ako mi nešto igramo, a publike nema, to je onda eventualno proba. Publika je živi organizam zajedno s nama te dijeli prostor i energiju. Ako govorimo o razmjeni energije na metafizičkom nivou, ona je prisutna i osjeća se. Predstava nije ista s publikom koja zijeva i umire od dosade ili s publikom koja se nužno ne smije, jer nije uvijek riječ o komediji – ako je riječ o drami zna se reći “Nije se čula muha u dvorani”. To znači da je publika ušla u materiju i da se čin kazališta događa – rekao nam je.
Srednji vijek, renesansa, barok, TikTok…
Po pitanju uloge kazališta u današnje vrijeme i promjeni forme s obzirom na “pošasti” modernog doba, Šestak je svjestan činjenice kako se kazalište mora nositi s novim brzim tehnologijama i formama.
– Svjedočimo da dosta ljudi nema koncentraciju pogledati film. Mlada, takozvana TikTok generacija koja je navikla na formu od 30 sekundi, danas to teže prati. S druge strane, kazalište je stvoreno u antičko vrijeme i preživjelo je sve do danas – preživjelo je i kugu, i mračni srednji vijek, i renesansu i barok, pa preživjet će i TikTok – kroz smijeh je istaknuo.
Ipak, mišljenja je da publika tijekom čitavog postojanja kazališta na predstave dolazi kako bi energiju pozornice primila izravno i uživo.
– Drugo je energiju primiti preko ekrana i to je motivacija nas glumaca, ali i publike. Film se jednom snimi i svaki put kad ga pustimo s nekog nosača informacijama uvijek će biti isti. Genijalan kakav je u svojoj formi, briljantan je, no nije isti kao kazalište – ono uvijek nudi nešto drugo. Glumac će nekad doći na predstavu da je taj dan dobio na lotu, a drugi put da mu je taj dan, ne daj Bože, umro otac ili majka. Ali on će predstavu odigrati, i predstava sigurno neće biti ista. Garantiram da neće patiti na kvaliteti, ali mora biti drugačija, negdje će ta energija biti različita, i to je vjerojatno ono što je zanimljivo i publici i nama koji smo u kazalištu – naglasio je.
Interes mladih postoji
Interesa za glumom kod mlađih naraštaja na našem području ima, nastavio je Šestak.
– Pandemija koronavirusa je to sve malo smanjila, no prije nje je dramski studio Ludens Teatra imao 60-ak polaznika, a danas je to puno manje. Trebat će puno godina da se vratimo na razinu iz 2019. godine, no nema veze; počinjali smo već ispočetka pa ćemo i opet. Zainteresiranih uvijek ima – jesu li to pobude da netko upisuje glumu kako bi se bavio kazalištem ili se vidi u filmu, u to ne ulazim niti je bitno. Primjećuje se pad interesa za kazališnu režiju što možda malo je alarmantno i posljedica je TikToka i svega, ali i to se kroz povijest događalo, događa se i sada, događat će se opet, a opet će se i srediti. Nema brige – jasno je rekao.
Za kraj razgovora osvrnuli smo se ponovno na 15. rođendan Ludensa te upitali što se sprema.
– S obzirom na to da nam je svaka premijera drugačija, tako će nam i ova rođendanska biti posebna i originalna. Možda će biti posebnija po tome što će ovaj put u našoj produkciji biti dosad najveći broj glumaca na sceni – prva ih je imala šest i smatrala se velikom za nezavisnu scenu, a ova za 15. rođendan dolazi sa sedam glumaca – zaključio je Šestak.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
