Jeste li se ikad zapitali – što je umjetnost i tko ima pravo određivati čije će stvaralaštvo pripasti u kategoriju umjetnosti?
U edukativnim programima u Muzeju grada Koprivnice sve češće se mladima postavlja upravo to pitanje, a oni na njih daju dobre odgovore i smišljaju još bolja pitanja.
Od tih je pitanja nastao program Muzej za 5! unutar kojeg se odvija opušteni, uključivi, slobodni i kontinuirani razgovor sa srednjoškolcima – o kulturi, povijesti, povijesti umjetnosti, etnologiji i općenito o svakodnevnom životu kakav je tijekom 19. i 20. stoljeća oblikovao nas i našu okolinu i doveo do mjesta na kojem smo danas.
Program se odvija prema dogovoru u Galeriji Mijo Kovačić, namijenjen je učenicima srednje škole, okuplja svaki put između 40 i 60 posjetitelja, a uključuje priče o javnom prostoru i načinu na koji ga možemo koristiti, svakodnevnim običajima, tradicionalnim umjetničkim izrazima interpretiranim na suvremeni način, domaćoj umjetničkoj sceni, povijesti kazališta i glazbe u Koprivnici, razvoju škola i školstva, povijest liječenja i zdravstva. O ovome s posjetiteljima razgovaraju kustosi i muzejski pedagog pa je tako nedavno Helena Kušenić predstavila stvaralaštvo mladog etabliranog umjetnika Stipana Tadića, a predstavljeni su i fašnički običaji u Podravini te priča o trgovima i njihovoj transformaciji kroz vrijeme.
Najveća vrijednost i rezultati u radu s mladima u muzeju su oživljavanje, a ne samo čuvanje kulturne baštine sredine u kojoj žive. Već od najranije dobi poticanje razvoja percepcije i osjećaja za vrijednosti baštine, upoznavanje običaja i tradicije dio su u odgojno-obrazovnog rada s djecom. Danas u vrijeme brzih informacija u vrijeme virtualne dostupnosti “svega” muzeji su postali mjesta koja nude pogled u prošlost na jednostavan i slikovit način – uz radionice, razgovore i druženja.
Pedagoškim i edukativnim programima u Muzeju grada Koprivnice nastoji se sve više usmjeriti publiku, a osobito djecu i mlade, na učenje i primjenu teorijskih znanja – umjetnost, etnologija, arhitektura, moda, performans, dizajn… u praksi. Pritom se potiče umrežavanje i suradnja između bliskih, ali nedovoljno povezanih umjetničkih i društvenih struka. Tako zajedno čuvamo kulturno bogatstvo za buduće generacije, a širenjem ideje i prakse obrazovanja putem umjetnosti ostvaruje se pravo svakog od nas na razvijanje baštinske percepcije i kreativnosti te nas se priprema za sudjelovanje u kulturnom životu. Postepeno se tako podiže svjesnost o ulozi umjetnosti, prostora, načinima interveniranja u javni prostor bez štete, očuvanju prostora za buduće generacije, proučavanju zavičajnih zbirki i kulturnog identiteta Podravine.
