U srijedu se obilježava Nacionalni dan edukacijskih rehabilitatora.
Diljem Hrvatske obilježava se tek od 2018. godine, a cilj mu je skrenuti pozornost na ulogu koju edukacijski rehabilitatori imaju u ustanovi u kojoj djeluju, ali i široj društvenoj zajednici, posebice iz razloga što svojim znanjem uklanjaju predrasude prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.
Tim smo povodom razgovarali s Jelenom Dolenec, edukacijskom rehabilitatoricom u koprivničkom Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce, koja nam je otkrila što sve mogu raditi edukacijski rehabilitatori i rehabilitatorice, odnosno koje su njihove uloge.
– Edukacijski rehabilitatori su stručnjaci koji su završili edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i rade s osobama s teškoćama u razvoju. Obavljaju razne djelatnosti s ciljem unaprjeđivanja funkcionalnih sposobnosti i razvoja individualnih potencijala osobe. Rade na stjecanju akademskih i socijalnih znanja i vještina, profesionalnog osposobljavanja i rehabilitacije te općenito unaprjeđenja životnog okruženja i kvalitete života osoba s teškoćama u razvoju – naglasila je.
U radu edukacijskih rehabilitatora postoje brojni izazovi, rana intervencija izuzetno je važna
Dodala je da u radu rehabilitatora postoji i mnogi izazovi, a jedan od najvećih je, prema njenom mišljenju, nedostatak adekvatne supervizije.
– Ovaj posao je ponekad izrazito stresan pa bi adekvatna supervizija bila od velike pomoći u radu, no u većini slučajeva nažalost izostaje. Još neki od izazova su suradnja s roditeljima te nedostatak prostornih uvjeta i primjerenih programa, no dolaskom novog kurikuluma nadamo se da će se i to ubrzo promijeniti – objasnila je Dolenec.
Progovorila je i o važnosti rane intervencije kod osoba s teškoćama u razvoju, ali i bitnosti prikladne stručne podrške.
– Različite razvojne teškoće i rizici donose sa sobom i različite prepreke za učenje i sposobnosti djeteta. Jako je važno da roditelji na vrijeme prepoznaju potrebu za priključivanjem djeteta u ranu intervenciju jer tada stručnjaci pravovremenom dijagnostikom mogu utvrditi djetetov razvojni profil i njegovo zdravstveno stanje, a onda mogu stvoriti uvjete u kojima mogu primjenjivati specifične strategije poticanja i osnažiti roditelje, ali i prirodnu okolinu da djecu uvedu u svakodnevni život. Sve se to radi s ciljem kako bi se što više smanjilo razvojno odstupanje djeteta – poručila je.
U tom procesu je pak izuzetno važna uloga roditelja koja može biti i izrazito zahtjevna, nastavila je Dolenec.
– Neophodno je da se educiraju za funkciju roditeljskog odgajatelja kako bi svom djetetu bili podrška u razvoju kapaciteta. Nama kao stručnjacima suradnja s roditeljima je izrazito bitna jer su oni vrijedan izvor informacija – najbolje poznaju svoje dijete, obiteljski život i dinamiku i mogu nam pružiti vrijedne informacije za rad. Ako roditelji i stručnjaci razviju partnerski odnos, tada će najveću korist imati dijete s teškoćama u razvoju jer će onda zajedno raditi na poticanju njegovog cjelokupnog razvoja – rekla je.
Spomenula je i da svakodnevni radni dan pojedinog rehabilitatora ovisi o tome provodi li on nastavu ili rehabilitacijski program, odnosno radi li rehabilitator na mjestu stručnog suradnika, učitelja u razredu ili učitelja u odgojno-obrazovnoj skupini.
– Ako radi na radnom mjestu kao stručni suradnik, tada većinom radi individualno s djecom, a ako radi kao učitelj u odgojno-obrazovnoj skupini, onda radi s manjom grupom djece. U oba slučaja rehabilitator provodi razne programe i postoje specifični programi poticanja. Ako rehabilitator radi u razredu, tada provodi nastavu i njegova je uloga sličnija ulozi učitelja u redovnim školama. Naravno, njegova uloga u razredu uvelike ovisi i o tome po kojem se programu školuju učenici u razredu koji podučava, kakve su njihove teškoće i u kojoj mjeri su im potrebne prilagodbe – kazala je Dolenec.
Slabe točke sustava, prepoznatljivost u javnosti
Kada je pak riječ o slabim točkama sustava i pojedinostima na kojima bi trebalo poraditi, Dolenec je mišljenja da je potrebno više medijski eksponirati zanimanje edukacijskih rehabilitatora, ali i raditi na osvještavanju javnosti o njihovoj ulozi.
– Bilo bi korisno zaposliti više rehabilitatora u raznim sustavima, ne samo u odgojno-obrazovnom, već i u zdravstvenom sustavu ili sustavu socijalne skrbi kako bi svakome njihova podrška bila nadohvat ruke – napomenula je.
Shodno tome, rekla nam je i da uloga edukacijskih rehabilitatora u društvu nije prepoznata u potpunosti, iako se tijekom posljednjih nekoliko godina vidi određeni napredak.
– Javlja se sve veći broj djece s teškoćama u razvoju pa samim time rehabilitatori postaju neophodni u funkcioniranju cijelog odgojno-obrazovnog sustava, iako nas još uvijek nema dovoljan broj, osobito u redovnim školama gdje smo prijeko potrebni – istaknula je.
Za sam kraj spomenimo da će se u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce u srijedu održati i prigodan program povodom Nacionalnog dana edukacijskih rehabilitatora.
– U posjet nam dolaze učenici Gimnazije Fran Galović i Gimnazije dr. Ivana Kranjčeva koji su zainteresirani za nastavak školovanja na edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Njih ćemo upoznati s radom našeg centra i onda pripremiti okrugli stol tijekom kojeg će moći postavljati pitanja o svemu što ih zanima vezano uz struku kako bi lakše odlučili žele li nastaviti školovanje u tom smjeru. Osim toga, unutar centra ćemo imati teambuliding i interne edukacije – zaključila je Dolenec.
