Vjekoslava Winter sredinom prosinca prošle godine proslavila je svoj 100. rođendan.
Tim povodom porazgovarali smo s Vjekoslavom koja je rođena 1922. godine u Mariji Bistrici. Tamo je provela i svoje prve godine života da bi potom preselila u Kunovec Breg kod svog strica.
– Stric je bio dobar čovjek te mu je jedan gazda kod kojeg je radio ostavio sve što je imao. Nakon što je stric umro, ostala sam sa strinom koja je također nakon nekog vremena umrla – kazala je Vjekoslava.
Tijekom života radila je gdje je stigla.
– Svatko tko želi raditi, kruh može zaraditi. U mladosti nismo imali praktički ni žlicu u kući. Najviše sam živjela od bilja. Brala sam biljke i prodavala ih. Muž mi je bio alkoholičar i morala sam djecu školovati. Imam tri sina i kći i morala sam raditi kako bi oni imali nešto. Osim kćeri i sinova, imam i sedam unuka i 12 praunuka – govori.
Naglasila je kako je cijelog života živjela skromno i radila puno, a kao tajnu dugovječnosti ističe da čovjek ne treba živjeti sam, svakome treba pomoći, posebno djeci, te treba služiti Bogu.
– Ako ti Boga služiš, Bog će i tebi služiti. Što se tiče prehrane, meso ne volim jesti. Od hrane najviše volim juhu i kruh. Meso ne mogu jesti jer mi je žao onih životinja. Kavu ponekad popijem, alkohol sam isto ponekad popila koju čašicu, ali nikad nisam pretjerivala. Uvijek sam bila umjerena u jelu i piću – naglašava.
Na pitanje ima li razlike u ljudima sad i kada je bila mlada, Vjekoslava jednostavno odgovara kako nema.
– Ljudi su jednaki sada baš kao što su bili i kad sam ja bila mlada. Ima jako puno dobrih ljudi, ali ima i onih loših, to je jednostavno oduvijek bilo tako i tu se nije ništa puno promijenilo. Čovjek prije svega mora znati cijeniti sebe kako bi mogao cijeniti druge, ali i kako bi ga drugi cijenili – rekla je.
Kad je čovjek mlad sve je lako, a kad ostari sve je teže, ističe iznimno za svoje godine vitalna Vjekoslava.
– Još uvijek sam pokretna kao da mi je 30 godina. Na svu sreću nemam nikakve ozbiljne bolesti. Prije nekoliko godina imala sam rak debelog crijeva, no na svu sreću to je riješeno. Još uvijek radim koliko mogu. Volim raditi u prirodi, odnosno u vrtu oplijeviti, počistiti dvorište. Od mladosti sam uvijek radila i radit ću dokle god ću moći – ističe.
Vjekoslava je poznata kao vrlo društvena osoba pa je tako i članica Udruge žena Gorično srce iz Kunovec Brega s kojima često provodi vrijeme. Iako govori kako je cijeli život bila rob u poslu, nagladovala se i napatila, smisla i volje za šalu kod Vjekoslave nikad ne manjka, a sve što je htjela u životu je i napravila te nema nikakvu neostvarenu želju.
– Sve što sam htjela napravila sam. Isto tako što sam htjela vidjeti i posjetiti, vidjela sam i posjetila. Sve što sam htjela raditi u životu sam radila. Uvijek sam pokušavala biti dobra osoba i živjeti u skladu s Bogom jer nitko nikome ne može odrediti koliko će on ili netko drugi živjeti. To može samo dragi Bog odlučiti. Kako te Bog vodi tako ideš – zaključila je.
