Mažoretkinje grada Koprivnice u prosincu prošle godine proslavile su 30. obljetnicu rada i uspješnog djelovanja.
Tim povodom popričali smo sa Snježanom Sremec, dugogodišnjom koreografkinjom i trenericom, koja je naglasila da je u tom periodu postignuto jako puno.
– Gledajući taj presjek, što su mažoretkinje bile i što su radile kroz tih 30 godina, mogu reći da smo zaista napravile veliki iskorak. Uvijek smo težile pronaći svoj identitet i smatram da smo ga zaista i pronašle. U svemu tome uspijevale smo zahvaljujući velikoj ljubavi djece koja su trenirala i treniraju. Kao što smo bile prije, tako smo i sada željne znanja, usvajanja novih plesnih tehnika i vrtnje štapa – kazala je Sremec.
Dodala je da u svom fundusu imaju više od 100 pehara, a izdvojiti najdraži je jako teško.
– Svi naši pehari su dragocjeni. Daju jednu radost i poseban osjećaj natjecateljicama i natjecateljima kada stanu na tron. No, moram reći da zlatnu generaciju djevojaka, ali i mene osobno najviše veseli pehar koji smo osvojile 2005. godine u Italiji u gradu Palmanovi gdje smo imali podršku cijele dvorane. Jednostavno, imati takav poticaj u stranoj zemlji bilo je nešto posebno. Tako da mi je taj pehar najdraži u smislu doživljaja kojeg smo ostavili na publiku – istaknula je.
Sam osnivač mažoretkinja je Grad Koprivnica, naglasila je Sremec i dodala da podršku od strane Gradske uprave imaju već godinama.
– Imamo izrazito dobru suradnju s Gradom Koprivnicom. Naravno, puno je udruga u gradu i svi bi mi željeli biti na prvom mjestu. Neki puta je to lakše, a nekad je teže. Trudimo se mi, a trude se i oni. Sudjelujemo zaista na svim sportskim, svečanim programima i kulturnim događanjima. Nositeljice smo svojih tradicionalnih programa, posebno vezanih za Dan obitelji, Majčin dan, početak Koprivničkog ljeta na Zrinskom trgu, zatim tu je naš svečani program povodom obilježavanja Dana grada Koprivnice i naravno svake godine svojim Koprivničancima, svim svojim roditeljima, djeci i svima onima koji žele podijeliti taj ugođaj priređujemo Božićnu reviju i čestitku kao što smo to učinile u subotu, 17. prosinca. Bilo je vatreno, kao i naši vatreni na Svjetskom prvenstvu – naglasila je.
Upravo su na reviji proslavile 30. godišnjicu od osnutka.
– Teško je sabiti 30 godina u jednu reviju, a čestitkom smo pokazali da želimo i dalje biti dio kulturnih sadržaja u gradu i biti dobri promotori nove tradicijske kulture. Na taj način htjeli smo, kao i svake godine, zaokružiti djelokrug rada u toj godini – istaknula je.
Sremec se osvrnula i na zahtjevnost vođenja mažoretkinja istaknuvši kako je to jedan zaista kompleksan posao.
– Treniram četiri dobne skupine. To su mini-mažoretkinje u starosti od četiri do osam godina, kadetski sastavi u dobi od devet to 12 godina, juniorski tim od 13 do 17 godina i seniorski tim od 17 godina na više. Po principu treniranja moram prilagoditi treninge. Redoviti treninzi za svaku grupu su dva puna sata tjedno, ne uključujući zagrijavanje jer ni jedna grupa ne počinje plesati, a da nije imala fizičku pripremu. Naše današnje mažoretkinje nisu neke djevojčice koje stoje u lijepim odorama i drže štapić u ruci, već su prave plesačice koje imaju kondicijsku spremu – objasnila je.
Sremec je istaknula i da se tijekom priprema za natjecanje probe održavaju i tri do četiri puta tjedno po više sati.
– Koliko možemo koristimo prostor sportske dvorane jer kao mažoretkinje nismo u toj grupi koja može redovito trenirati u sportskim dvoranama, a što bi nam bilo jako dobro. Zahvaljujući Twirling klubu Koprivnica, Rukometnom klubu Podravka Vegeta i svim sportskim klubovima s kojima surađujemo i koji nam uvijek ustupe malo svog termina, i mi možemo taj dio treninga odraditi u zatvorenom prostoru – dodala je.
Spomenimo da su prvu godinu nakon osnutka voditeljice mažoretkinja bile profesorice Anđela Mioč i Biserka Telebar, a potom je vodstvo preuzela Sremec. S obzirom na to da je i koreografkinja mažoretkinja, a ne samo trenerica, gotovo svaka koreografija koja je izvedena u protekla tri desetljeća njeno je skromno umjetničko djelo.
– Napraviti koreografiju nije jednostavno. Svaku muziku, svaku notu doživljavam na plesni način. Nije to baš jednostavno – sjesti i napraviti koreografiju. Morate imati nadahnuće, znati svoju viziju podijeliti s djecom. Kad to krene i završi na plesnom podiju, onda je to jedna divna plesna priča – dodala je.
Sremec se na kraju zahvalila svim svojim generacijama mažoretkinja.
– To su divne djevojčice i djevojke. Mnoge od njih su prošle kroz naše redove i učinile su ovu našu udrugu ponosnom. Imam ponosnu generaciju zlatnih djevojaka. Imam svoje tratinčice koje su puno godina bile sa mnom. Voljela bih da i nakon mene neko nastavi taj rad jer vjerujem da nove i mlade snage potiču i imaju još uvijek ideja da se taj tradicijski dio mažoret plesa nastavi, a svakako pozivam sve zainteresirane djevojčice i djevojke da nam se pridruže i da vide da smo mi jedna velika obitelj – zaključila je.
