Iva Kolar mlada je učiteljica iz Molvi koja je svoju srodnu dušu pronašla u Australiji.
Od osnovnoškolskih dana je gajila ljubav prema engleskom jeziku i zemljama engleskog govornog područja i oduvijek je željela posjetiti Australiju. Onda se zaljubila, i to u Australca. Opisala je kako je sve počelo.
– Krajem srednje škole na internetu sam se počela dopisivati s jednim dečkom iz Australije i nakon nekoliko mjeseci smo izgubili kontakt. Prije pet godina ponovno mi se javio, naše se dopisivanje pretvorilo u video pozive, što se na kraju razvilo u ljubav i moj je odlazak u Australiju dobio jednu vrlo osobnu notu te sam ove godine posjetila njega i njegovu obitelj u Brisbaneu – govori.
U Australiji je provela dva mjeseca, a najviše u Brisbaneu.
– Budući da meni ovo putovanje nije bilo čisto turističke prirode, najviše sam vremena provela u njihovoj saveznoj državi Queensland i u njenom glavnom gradu Brisbaneu, uz povremene izlete u neke manje okolne gradove. Odlazak do Sydneyja ili Melbournea bi oduzeo ili višesatne letove ili nekoliko dana vožnje autom jer je Australija ogromna zemlja, što nam obaveze u Brisbaneu nisu dopuštale – osvrnula se Iva.
Ono što ju je najviše iznenadilo je razlika između Hrvata i Australaca. Kaže kako je njen dečko, kada je bio u Hrvatskoj, stalno govorio kako su Hrvati namrgođeni i ništa joj nije bilo jasno dok nije došla u Australiju.
– Australci su strašno srdačni i topli te se često dogodi da tijekom kupnje špeceraja u dućanu zapadnete u ugodni razgovor s blagajnicima, iako se vidite prvi put u životu. To nisam doživjela ni u jednom drugom europskom gradu koji sam posjetila. Tako su mi znali komentirati neki detalj na odjeći, povesti razgovor o nečemu što se trenutno zbivalo u gradu ili o tome da dolazim iz Hrvatske. Nekoliko se puta dogodilo i da su nam se ljudi koje ne znamo obraćali na ulici kako bi nam rekli da su vidjeli nešto zanimljivo u svojoj šetnji. A i u svim sam se grupnim aktivnostima osjećala dobrodošlo i prihvaćeno – ističe.
Dodaje da je na taj način često dolazila do informacija da dosta Australaca ili želi posjetiti Hrvatsku ili znaju nekoga tko je trenutno u Hrvatskoj.
Australija i Hrvatska razlikuju se i po prirodi. Otkrila je da nije susrela ni jednu zmiju, osim onih iza stakla u zoološkom vrtu, kao ni druge opasne životinje. Najviše su ju oduševile ptice.
– Brisbane je pun drveća i šumaraka, zbog čega je automatski pun ptica, a ima ih zbilja neobičnih. Moj su favorit ptice koje se zovu kookaburras, bucmasta i čupava stvorenja koja zvuče kao da se smiju kada se glasaju. Općenito im se ptice glasaju potpuno drugačije od naših i svako sam se jutro osjećala kao da me bude pokemoni – kaže.
Kao jedno od najdojmljivijih iskustava izdvojila je posjet svojevrsnom zoološkom vrtu u kojem brinu o koalama i drugim australskim životinjama – Lone Pine Koala Sanctuary
– Tamo sam imala prilike držati i fotografirati se s koalom te hraniti klokane, a bilo je spektakularno iskustvo vidjeti i inače sramežljivog čudnovatog kljunaša u vrtnji svojim bazenom – govori.
Napominje kako je najveća razlika između Hrvatske i Australije u klimi. Iva je ondje bila kad je kod nas počelo ljeto, a kod njih završavalo, ali ističe da to nisu zime kakve mi poznajemo. Temperatura se i dalje penjala do ugodnih 20 Celzijevih stupnjeva.
– Queensland je jedan od najtoplijih dijelova Australije. Ako su dani bili oblačni, temperatura se kretala uglavnom između 10 i 15 stupnjeva, ali čim bi se probilo sunce ta se temperatura digla i do 22 stupnja. Jedan je dan u kolovozu u sjevernijem dijelu države temperatura došla i do 27 – ističe.
Dodaje da zbog takvih temperaturnih razlika ljudi zapravo ne znaju što obući pa je vidjela ljude u japankama i kratkim hlačama na kišni dan s 12 stupnjeva, a onda bi na sunčani dan s 22 stupnja obukli zimsku jaknu. Ističe i da nije znala što očekivati od arhitekture.
– Kada god bih išla na neko putovanje u Europu, imala bih otprilike ideju što očekivati od određene zemlje, no u ovom sam slučaju išla bez jasne ideje. Australci su imali prednost kod gradnje u tome što su imali jako puno prostora i mogućnost planiranja. Ulice su im dovoljno široke da s obje strane kolnika aute mogu bočno parkirati te voziti u dva traka – govori i napominje kako Australci voze po lijevoj strani, a kod njih su klokani kao kod nas srne, opasni za promet, osobito u sumrak.
Još jedna od razlika je što se alkohol ne može kupiti u svakoj trgovini.
– Za to morate otići u posebne trgovine specijalizirane za prodaju alkohola, koje zovu bottle shop, gdje vam gotovo svaki put provjere dob. Bilo je zanimljivo gledati ih kako proučavaju moju hrvatsku osobnu iskaznicu – govori.
Inače, Ivin dečko bio je u posjeti Hrvatskoj 2019., neposredno prije početka pandemije koronavirusa. Plan je bio da ga ona u Australiji posjeti već 2020., međutim Australija je zatvorila svoje granice sve do 2022. Kada su se granice otvorile odmah je počela s planiranjem putovanja.
– Za ulazak u Australiju je potrebna viza pa je moja priprema počela s time. Kao državljani Europske unije imamo mogućnost besplatne turističke vize za Australiju i možemo se prijaviti za nju online, bez odlazaka u ambasadu ili nešto slično. Na odobrenje sam čekala tjedan dana, nakon što sam učitala sve potrebne dokumente – pojašnjava.
Uslijedila je potraga za aviokompanijom koja je nudila najpovoljniju cijenu. Kao preporuku od drugih ljudi dobila je da je avionske karte najbolje kupiti putem stranice aviokompanije s kojom želi letjeti.
– Moja je preporuka kartu kupiti odmah kada se odlučite, jer sa svakom novom pretragom ili provjeravanjem cijene ta cijena zapravo raste – poručuje Iva.
Također ističe da se do Australije ne može doći za manje od 23 ili 24 sata, osim ako se ne leti iz Londona na zapadnu obalu Australije, a let do istočne obale će trajati cijeli dan.
Što se tiče odnosa cijena, ondje je jeftinije gorivo, dok je sve ostalo skuplje. Ono što je puno skuplje je stanarina koju plaćaju na dvotjednoj bazi i to uglavnom u ciframa koje se ovdje plaćaju mjesečno. Hrana je također skuplja, naročito u restoranima, ali i u supermarketima. Još jedna stvar koja je ondje skuplja je noćni život.
– Iako im je noćni život zanimljiv, on je ipak poprilično skup i osim što smo ga jednom isprobali, nismo si ga više priuštili – ističe.
Gledajući na svoje putovanje, preporuča uložiti vrijeme i novac u posjet zoološkim i botaničkim vrtovima, odnosno da se dođe u kontakt s prirodom.
– Jako mi je drago da nisam preskočila držanje koale, jer sam se nećkala oko toga, no vrijedilo je svakog dolara koji sam dala za to – govori.
Smatra i kako bi svatko trebao probati njihovu hranu i kave.
– Imaju jednako dobro razvijenu kulturu zanimljivih kafića kao i mi, zbog čega sam se dodatno osjećala kao doma – zaključuje.
S obzirom na sve to što ju je oduševilo, ali i dečka koji ju tamo čeka, ističe da se vidi ondje te da se planira preseliti.
– Vjerujem da život van domovine treba isprobati i da odlazak u drugu zemlju ne isključuje i povratak u domovinu. Proces dobivanja vize za stalni boravak je malo kompliciraniji i definitivno skuplji od turističke vize, no one ljubavi koje sam spomenula na početku me i dalje vuku – zaključuje Iva.
