Ponedjeljak, 5. prosinca 2022.

FOTO/VIDEO Krešimir Delimar s gitarom je obišao pola Europe: Volim svirati na ulici jer sam biram što ću izvoditi, gdje i koliko dugo

Krešimir Delimar Koprivničanac je s gotovo 50 godina glazbenog iskustva. Podravci ga znaju kao vrsnog gitaristu iz više bendova, od kojih su najzvučniji Puna Luna i Štublini.

Posljednjih nekoliko godina u njegovim nastupima, osim građana iz šire koprivničke okolice, mogu uživati i ljubitelji glazbe iz gotovo cijele Europe s obzirom na to da redovito svira na ulici u velikim europskim gradovima. No, cijela je priča počela još u mladosti.

– Gitaru sam aktivnije počeo svirati od 1975. godine. Prvu sam gitaru kupio kad sam bio na školovanju u Ljubljani. Imao sam veliku želju svirati gitaru, otišao sam u trgovinu te sam ju kupio. No, kad sam došao kući shvatio sam da nemam pojma kako se ona uopće svira – prisjeća se Delimar.

Poznanik mu je objasnio da gitara nije naštimana, no tada s tim pojmom nije bio upoznat.

– Pitao sam ga: kaj znači štimanje gitare i kak’ se to radi? Tada mi je kazao da odem u trgovinu glazbenom opremom i kupim knjižicu za početnike na gitari. Kupio sam knjižicu, ali sve je bilo na slovenskom jeziku pa sam samo imao nove muke. Svirao sam svaki dan po tri do četiri sata. Dobio sam krvave žuljeve, ali nisam stao s vježbanjem. Po povratku u Koprivnicu iz Ljubljane nastavio sam sa sviranjem, razmjenjivao sam iskustva s onima koji su već nešto znali i postepeno se usavršavao – priča nam Delimar.

Nakon srednje škole krenuo je u Križevce u višu školu te tamo sreo dečke koji su također svirali.

– Složili smo nekoliko proba i išli na gažu. Zvali smo se Signali i postojali smo oko tri mjeseca. Kasnije, s malo više iskustva, gažirao sam u grupi Žar iz Koprivnice po zabavama i svatovima, a paralelno sam radio autorske stvari u akustičnom duo Vinski slapovi. Prije vojske svirao sam u grupi Trn u oku iz Virja koja je u ono vrijeme već bila afirmirani bend s dosta gažerskog posla. Poslije vojske bilo je tu nekoliko bendova u kojima sam bio po dva mjeseca nakon čega sam bio u bendu Albatros oko 10 godina. Zatim sam počeo svirati u bendu Puna Luna koji se opredijelio za rock svirku po motorijadama, rock klubovima i slično – govori.

Snimio Valentino Štefanek.

Naglasio je kako mu je nakon umirovljenja dojadilo svirati po klubovima i ići na gaže koje su trajale do jutra. Nije htio drastično promijeniti repertoar i svirati ono što se tražilo po ugostiteljskim objektima pa je došao na novu ideju.

– Tada sam krenuo razmišljati o tome da sviram na ulici – mogu svirati što hoću i ne ovisim o nikakvom objektu, gazdi ili željama gostiju. Razlika gažera i buskera, odnosno uličnih svirača, je u tome da na ulici sam određuješ što ćeš svirati, gdje i koliko dugo. Na ulici vidiš je li tvoja glazba prihvaćena i to prolaznici nagrade ili pljeskom ili financijski, a na gaži ionako većina dolazi zbog društva i svejedno im je tko svira ili uopće ne svira – naglasio je.

Rekao nam je da mu je prva svirka na ulici bila u Opatiji.

– Pripremio sam repertoar više vezan uz klasičnu glazbu. Nitko me nije doživljavao, a i sam sam osjećao da nisam za to. Prekinuo sam i tek nakon nekoliko godina ponovno otišao na cestu i to u Crikvenicu. Imao sam malo pojačalo i svirao samo country, no ni to mi nije leglo, a i imao sam jako lošu opremu. Iz Crikvenice sam otišao u Rijeku i kupio profesionalno pojačalo za uličnu svirku – istaknuo je.

Nakon toga se polako počeo prebacivati na rock hitove sedamdesetih.

– Konačno sam pronašao svoj žanr, a to su primijetili i prolaznici. Vidi se dok nešto radiš s guštom ili tek toliko da si tamo. Reakcije ljudi na repertoar su bile odlične. S obzirom na to da nisam neki vokal, prebacio sam se na instrumentalnu glazbu, odnosno puštam matricu i na to sviram melodiju – objašnjava.

Delimar kaže da su mu na repertoaru rock balade i hard rock, odnosno bendovi The Doors, Deep Purple, Jimi Hendrix, Eric Clapton, zatim oni instrumentalni poput Santane i Shadowsa, a tu su i novije generacije rokera – Dire Straits, Nirvana i Bon Jovi.

Snimio Valentino Štefanek.

Iako u Koprivnici nastavlja povremeno svirati country s rock bandom Štublini, često je na putovanjima diljem Europe.

– Imam kamper vozilo s nosačem za bicikl te je retro Pony bicikl uvijek u upotrebi, a služi mi za prijevoz opreme od vozila do centra grada i turistički obilazak. Tako sam kamperom i biciklom obišao dosta europskih zemalja – Sloveniju, Austriju, Italiju, Francusku, Češku, Njemačku, Nizozemsku i tako dalje – naglasio je.

Posljednjih nekoliko godina često svira ispred stadiona i dvorana prije velikih rock koncerata.

– Tako sam svirao prije Bon Jovija u Klagenfurtu, Rolling Stonesa u Münchenu, Guns and Rosesa u Beču, Iron Maidena u Zagrebu i tako dalje. Zadnji nastup imao sam u Bologni prije koncerta Erica Claptona. Radim plan za sljedeću godinu i tražim koncerte rock grupa iz sedamdesetih jer mi se poklapaju s repertoarom. Svirajući po cesti i pored dvorana i stadiona susrećem puno prijateljski raspoloženih ljudi koji često zaplešu, slikaju se sa mnom, kupuju moje CD-e, dajem intervjue za lokalne medije i naravno ima ih dosta koji nagrađuju moj trud novčanim prilogom – rekao je.

Iako neki prolaznici na ulične svirače gledaju kao na prosjake, Delimar ističe da je, pogotovo u Europi, susreo vrhunske glazbenike koji su se opredijelili za takav način prezentacije glazbe koju vole.

– Kao i u svakom poslu, tako i u ovome zna biti poteškoća. Recimo neki gradovi traže da ulični svirači imaju dozvolu komunalnog redarstva, neki uvjetuju svirku, ali samo akustično, a neki pak određuju mjesto za svirku. Ima slučajeva da dođem na mjesto gdje mislim svirati i dođe komunalni redar ili policija i moram prekinuti ako nemam dozvolu, no srećom to je rijetkost. Recimo u Rovinju sam ovog ljeta na trgu svirao bez dozvole, oko mene je bila masa ljudi, prolazila su dva komunalna redara, ali nisu reagirala, pretpostavljam zbog mnoštva ljudi koje se dobro zabavljalo. U Trstu mi se dogodilo da su mi ukrali mobitel s kojeg sam puštao matrice. Desi se nekad i da kabli za gitaru prestanu raditi, baterija za pojačalo izgori, ali sve je to samo prolazno i dio nastupa uživo – kazao je.

Delimar je na kraju naglasio da je uličnom svirkom u potpunosti glazbeno ispunjen i misli s time nastaviti sve dok će ga noge služiti.

– Sviram na cesti u prosjeku oko dva sata dnevno i izbjegavam sviranje dva dana zaredom u istom gradu jer mi je to kao obaveza radnog mjesta. Što se tiče Hrvatske, često sviram u Zagrebu, Varaždinu, Čakovcu i drugim većim gradovima u unutrašnjosti, a po Jadranu u sezoni od Umaga do Dubrovnika. Sljedeće godine planiram svirke malo više po jugu Europe – Španjolskoj, Italiji, Portugalu i kud me put odvede – zaključio je.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Nešto prije Gansa,
Beč, 13722

Objavljuje Puna Luna u Srijeda, 13. srpnja 2022.

 

Maribor, 3622

Objavljuje Puna Luna u Petak, 3. lipnja 2022.