Umirovljenica iz Đurđevca Katica Blažok prije otprilike četiri godine zakoračila je u potpuno novi svijet – svijet oslikavanja svile.
Tada su se u Đurđevcu okupile kreativne žene sa sličnim interesima, ali i potrebom da tu svoju kreativnost izraze pa je tako i naša sugovornica počela njegovati sasvim novi hobi.
– Oslikavanjem svile počela sam se baviti sa svojih 70 godina. To je moj doprinos promoviranju našeg Đurđevca u nečemu što je vrlo vrijedno, povijesno utemeljeno, a bilo je gotovo zaboravljeno. Osim toga, iz ekonomskih razloga, u nedostatku radnih mjesta za žene htjela sam dokazati da se u ovoj djelatnosti, odnosno hobiju, mogu ostvariti dodatni prihodi za kućni budžet, upravo onako kako je to bilo u povijesti Đurđevca. Osim toga, kreativna sam osoba i bila mi je to šansa da pokažem ono što nisam imala vremena izraziti ranije jer sam radila u struci koja to nije omogućavala. Ujedno je to bio i moj poticaj ostalim kreativnim osobama da nikad nije kasno početi izražavati se i uživati u vlastitoj kreativnosti – istaknula je Katica.
Dodaje kako su 2019. godine okupljene kreativne đurđevačke žene osnovale Klub žena Đurđevac koji danas broji 20-ak članica.
Samostalne i skupne izložbe
– Ipak, samo se manji broj odlučio baviti oslikavanjem svile. Između ostalog, organizirale smo prvu radionicu oslikavanja svile. To su bili prvi početnički koraci, a dalje smo nastavile služeći se iskustvima drugih i uputama objavljenim na internetskim stranicama s namjerom da steknemo početnička znanja koja smo kasnije nadograđivale vlastitim iskustvom. Prvu skupnu izložbu smo organizirale kao Klub žena Đurđevac u Gradskoj knjižnici u Đurđevcu u travnju 2019. godine gdje smo pokazale radove većine naših članica – naglasila je ova kreativka.
Dodala je kako je naziv te izložbe bio “Oko, srce, ruka”. Osim na ovoj skupnoj izložbi, Blažok se predstavila publici još dva puta i to 2020. godine samostalnom revijom i izložbom rukom oslikane svile u suradnji s Klubom žena Đurđevac “Svila ima krila”. Drugo predstavljanje publici bilo je prošle godine zajedničkom izložbom i revijom pod nazivom Promocija prirodnih materijala i tradicija svile “Herbarij na svili” s Tatjanom Trogrlić, njenom kćerkom.
I ona je također jedna od članica Kluba žena Đurđevac koja se ovim hobijem bavi već više od 25 godina, a nekoliko posljednjih radi posebnom tehnikom pod nazivom “botanical eco print”. Njome se cvijeće, lišće, sjemenje, granje i slični biljni materijal polaže se na 100-postotno prirodnu svilu te se zamotan kuha na pari nekoliko sati kako bi biljke pustile svoje originalne i neponovljive organske otiske na svilu, a sa svojom kćerkom Dorom Trogrlić Tatjana razvija brend pod nazivom Gea silk.
Oslikala je više od 300 metara svile
Za razliku od svoje kćeri, Katica Blažok najviše koristi akvarel tehniku za vlastite motive. Naglašava kako ni sama ne zna točan broj radova koje je dosad napravila, ali zna da je oslikala više od 300 metara čiste prirodne svile.
– Posebnost mi je oslikavanje originalnih crteža naših umjetnika Stjepana Ivaneca i Pere Topljaka – Petrine, kod nas i u svijetu poznatih i vrlo uspješnih umjetnika podravske naive. Oslikavanje svile je vrlo složen i zahtjevan posao i proces. U kreiranju motiva nije dovoljna samo kreativnost osobe, već na uspješan uradak u velikoj mjeri utječe materijal, dakle svila, svaka vrsta posebno, kvaliteta specijalnih boja i kistova za svilu te iskustvo osobe koja se bavi oslikavanjem. Za sada najviše oslikavam šalove i marame u više dimenzija, ogrlice, kravate, tunike, kaftane, slike u manjoj mjeri te posebnih predmeta prema željama – objasnila je Katica.
Njeni radovi nalaze se diljem Hrvatske
Napomenula je kako se njeni radovi nalaze diljem Hrvatske.
– Osim u Đurđevcu moji radovi nalaze se i u Koprivnici, Bjelovaru, Virovitici, Osijeku, Splitu, Zagrebu, Krku, Malinskoj, Samoboru, Solinu, Pakracu, Sisku, Velikoj Gorici, Vinkovcima, Dubrovniku te brojnim drugim manjim mjestima. Osim toga prokrčili su put i van granica naše zemlje pa se tako nalaze i u Sloveniji, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Bangladeshu, Australiji, Americi – istaknula je.
Dodaje kako osim za vlastite potrebe, njene radove naručuju osobe koje žele nekome pokloniti poseban, jedinstven i vrijedan dar, koji je unikat.
– Svila je radi svojih svojstava zdrav, nježan i prozračan materijal, vrlo ugodan za kožu. Neki od gradova su ocijenili da su moji radovi prikladni za suvenir za promociju njihovog grada koji je na poseban način dodatak njihovoj turističkoj ponudi – ponosno je zaključila.
Katica se za kraj osvrnula na povijest svile u Đurđevcu koja datira još u drugu polovicu 18. stoljeća.
Kazala je kako je na području Varaždinskog generalata 1764. godine uveden obavezan uzgoj dudovog svilca.
– Ljudi su dudove sadili po svojim dvorištima, vrtovima uz putove i ispred kuća. Ličinke su hranile žene, djeca i starci koji su stalno boravili u kući gdje su ih držali na policama u toploj prostoriji i hranili dudovim lišćem – naglasila je.
Istaknula je kako je čak 1824. godine zabilježeno u župnoj spomenici da je svilana s primitivnim kotlovima bila smještena u dvorištu Starog grada.
– Nakon što su stari ljudi odvojili svilene niti, slali su ih u predionice u Bjelovar i Osijek. Zanimljivo je da Tratinskoj ulici koja se nekad zvala Dudara, zvala s razlogom tako. Naime upravo se tamo nalazio rasadnik dudova te od tuda i dolazi taj naziv – zaključila je.
Dodajmo da je u Tratinskoj ulici 2018. godine na inicijativu Katice Blažok i Mirjane Mišulin, a u suradnji s Gradom Đurđevcom i Komunalnim uslugama posađen drvored dudovih stabla.
– Ulica i ime ulice Dudara potječe iz 19. stoljeća kad je u njoj bio zasađen drvored duda. Lišćem tih duda hranile su se gusjenice dudovog svilca i iz njihovih čahura izvlačile najfinije niti čiste prirodne svile. Prema informaciji koja se prenosila od mještana koji su se bavili tim poslom uzgoj dudovog svilca i cijela proizvodnja svilene niti – čahure su se kuhale u velikim kotlovima i iz njih izvlačile svilene niti, odvijala se u prostorijama Starog grada. Svilarstvo je u 19. stoljeću bila važna privredna grana u Hrvatskoj. Prihodi stanovništva time su se povećali što je itekako bilo važno u doba ekonomskih kriza i siromaštva, a naročito prihvatljivo jer su se tim poslom mogli baviti stariji ljudi i djeca – piše na stranicama Grada Đurđevca.
Na službenim stranicama Grada je naglašeno kako samo ona zajednica koja poštuje, voli i održava svoje tradicije ima šanse za očuvanje identiteta u velikoj poplavi globalizacije, u Đurđevcu se mala ženska skupina ponovno okreće svili.
– Ne više u smislu manufakture i proizvodnje već kao gotovom materijalu pogodnom za umjetnički izričaj. U tu svrhu održana je i prezentacija “Od svilene niti do umjetničkog djela” koja je održana u prostorijama Gradske knjižnice ove godine. Također su u suradnji s Slavicom Vitković organizirale radionicu za savladavanje tehnike oslikavanja svile na uporabnim predmetima – maramama, ešarpama, šalovima i kravatama od čiste prirodne svile – zaključili su u Gradu.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
