Ivica Petrović iz koprivničkog prigradskog naselja Jagnjedovec cijeli svoj život bio je aktivan, a s radom nije prestao ni s odlaskom u zasluženu mirovinu.
Okućnica njegove kuće u Jagnjedovcu pokazatelj je kako je ovaj umirovljenik itekako aktivan tijekom cijele godine. No ono zbog čega smo s njim porazgovarali su tikve posebno namijenjene za rezbarenje za Halloween, a koje uzgaja posljednjih pet godina.
Noć vještica ili Halloween je praznik koji se slavi baš danas, dakle noć uoči Svih svetih, 31. listopada, a zapravo je skraćenica od All Hallows’ Eve ili Hallow Eve đto u prijevodu znači Sveta večer, noć uoči Svih Svetih. Slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu, no posljednjih se godina udomaćio i na ovim prostorima. Svetkovina je nastala tako što su plemena rezbarenjem bundeva istjerivali loše vrijeme kako bi im žetva uspjela, a danas se slavi, većinom u anglosaskim zemljama, kao zabavni festival koji uključuje maskiranje u mitološke likove poput vještica, vampira, duhova, zombija, goblina i ukrašavanje kuća i okućnica bundevama, paukovim mrežama, kosturima, gledanje horor filmova, sve u svrhu zastrašivanja, jer se u davnim vremenima strašenjem tjerala smrt uoči Dana svih svetih. Dok jedni tvrde da moderna Noć vještica sadrži elemente kršćanstva i poganskih rituala, drugi smatraju da je uvjerenje da je svetkovina nastala temeljem kristijaniziranih obreda pogrešno. No, ono što je sigurno, jest to da su tikve postale nezaobilazni dio ukrašavanja.
Najveća tikva imala je 43 kilograma
Da je pomama za njima posljednjih godina velika, shvatio je i naš sugovornik iz Jagnjedovca.
– Prije toga sadio sam tikve za ulje i raznorazne salate da bismo prije nekih pet godina počeli saditi tikve baš za Halloween. Zanimljivo je da se one baš tako i zovu, a njima najsličnija sorta je japanska hokaido tikva. Ove tikve osim što su izvrsne za rezbarenje, vrlo su ukusne i za jelo. Velikog su prinosa te mogu narasti čak do 50 kilograma. Prije tri godine imao sam i ja kapitalca, tikva je bila teška čak 43 kilograma i bila viša od pola metra – istaknuo je s ponosom naš sugovornik.
Dodao je kako je rasla sama, udaljena od ostalih tikvi i to na mjestu gdje je složio navodnjavanje.
– Baš je tamo dolazilo više vode, bilo je dosta i stajskog gnoja i ona je samo rasla i rasla. Prva je procvala, cvala i ocvala, a prva se počela i debljati. To mi je bila najveća tikva dosad koju sam imao. Tikve su izrazito teške pa i ove koje izgledaju kao nogometna lopta imaju od 10 do 15 kilograma – kazao je.
Uzgojem ovih ‘narančastih lopti’ počeo se baviti na nagovor svog prijatelja, a to mu je savjetovala i rodbina.
– Svake godine prijatelji, susjedi i rodbina pitali su me imam li tikve za Halloween jer su znali da inače sadim i uzgajam tikve. Ove naše tikve, takozvane turkinje ili bugarke, nisu baš reprezentativnog izgleda i prikladne za rezbarenje, one su isključivo za pečenje. One su strašno fine i slatke, ali se ne daju baš obrađivati jer imaju mekanu koru. Kako me puno ljudi tražilo da ih uzgojim, odlučio sam probati i posaditi. Samo sjeme nabavljam isključivo izvana jer se nažalost ne daju vlastitom reprodukcijom uzgojiti – naglasio je Petrović.
Istaknuo je kako ove tikve krasi bogato narančasto meso koje je finog okusa, no najviše se koriste za izrezivanje i zabavu povodom Halloweena. Kaže kako se lijepo obrađuju jer je struktura njihovog mesa čvrsta baš kao i kora.
Zahtjevan uzgoj
– Same po sebi one su poprilično zahtjevne za uzgoj. Najbolje je posaditi ih u posude, a može se i direktno sjeme u zemlju posaditi, no tada ju je puno zahtjevnije uzgojiti, jer ako dođe mraz, tikva tada neće ni niknuti. To mi se dogodilo baš ove godine. Bio je period kiše pa je nakon toga zahladilo i nisu nikle pa sam ih morao ponovno saditi. Dosta dobro su uspjele, s obzirom na godinu koja je bila sušna, a tikve to baš i ne vole. Dapače, one vole plodnije tlo i što više vode. Tikva je biljka koja zahtijeva puno pažnje. Potrebno joj je bogato tlo puno dušika, tako da bez stajskog gnoja nema smisla ni probati ju uzgajati. Voli toplinu, vlagu i svjetlo. Ove tikve koje se mogu vidjeti po našim poljima su zapravo tikve za preradu ulja, to je jedna sasvim druga vrsta tikve koja nije baš toliko zahtjevna – objašnjava Petrović.
Napominje da iako ih uzgaja, nema ih u velikom broju. Sadi ih u goricama na jednom manjem dijelu ispod samog vinograda. Godišnje ih proizvede do 100 komada, no planira povećati proizvodnju jer je potražnja za njima iznenađujuće velika.
Izvrsne za rezbarenje, ukusne za jelo
Osim za rezbarenje, vrlo su ukusne za jelo, nastavlja naš sugovornik.
– Ove tikve mogu se spremati na različite načine – od klasičnog pečenja u pećnici pa sve do juha i pirea, ali i kolača od tikvi. Neki rade čak i gusti sok od tikve. Brojni ljudi jedu tikve, no malo njih zna da je i cvijet od tikve jako fin za jelo. Tikva ima mnogo cvjetova koji joj ne trebaju, odnosno iz kojih neće niknut plod. Cvijet se bere ujutro dok se još ne otvori, mora biti mlad. Latice moraju biti svijetložute do narančaste boje. Onda se lijepo ubere, pogleda se da u sredini nema slučajno nekog kukca. Cvijet se ne smije prati, a slaže se na isti način kao i panirano meso. Okus je izvanredan – istaknuo je.
Iako ih sam uzgaja, ne rezbari ih kao nekad.
– Imam petero djece, sada su po fakultetima i školama, no kad su bili kod kuće znali smo ih zajedno rezbariti. Prijašnjih godina znalo je biti cijelo proštenje oko kuće. Rezali su na sve moguće načine. Sin koji studira elektrotehniku nije htio stavljati svijeće pa je stavio žarulju unutra. Kako tada još nije bilo led žarulji koje se ne griju, tako je stavio običnu žarulju unutra i napravio ventilaciju kako se ne bi još nešto zapalilo – kazao je.
Osim tikvi, na njegovoj zemlji raste i bobičasto voće
Osim uzgojem tikvi bavi se i uzgojem drugog voće u sklopu svog malog OPG-a koji je prvenstveno orijentiran na uzgoj bobičastog voća.
– To sve je dodatan prihod na moju mirovinu. Inače se bavim bobičastim voćem. imam gotovo sve vrste – maline, ogrozd, tayberry, josta, ribizl. Manji dio se proda, veći dio koristim za vlastite potrebe. Svi ukućani vole sokove, džemove, pekmeze, a i jako volimo svježe voće. Nemamo velike površine, sve imamo oko kuće, ništa na veliko. Ono što ljudi zovu vrt, mi imamo dio s bobičastim voćem – zaključio je.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
