Svjetski je dan prevencije samoubojstava, a ciljevi obilježavanja ovog dana su širenje znanja o problemu samoubojstva, ali i poticanje na spoznaju da se ono može spriječiti.
Kako nam je to objasnila Nina Hrenić, profesorica psihologije i psihoterapeutkinja, kod osoba koje razmišljaju ili/i planiraju počiniti samoubojstvo često je vidljivo povlačenje u sebe i izolacija od drugih ljudi.
– Moguće je primijetiti i da je osoba izgubila interes za aktivnosti koje inače voli, da gubi zanimanje za školu i učenje ili svakodnevne aktivnosti, da provlači temu smrti u razgovorima s drugima, da dolazi do smanjenja koncentracije, problema sa spavanjem, zanemarivanja održavanja vlastite higijene, nezainteresiranosti za vlastiti izgled, nemogućnosti primanja pohvala, svojevrsnih “opraštanja” od bliskih osoba, gubitka smisla za humor, izlaganja rizičnim ponašanjima i slično. Suicidalne osobe znaju govoriti o sebi da su loše, da smetaju svojoj okolini, da će se uskoro sve riješiti i da više neće biti nikome na teret – naglasila je.
Pritom je dodala da je teško razlikovati osobu koja povremeno razmišlja o samoubojstvu od one koja će ga i izvršiti.
– U javnosti postoji stereotip da se neće ubiti oni koji govore o samoubojstvu što nije točno. U velikom broju slučajeva ljudi koji su izvršili suicid, na neki način su izrazili svoje namjere i osjećaje, bilo riječima bilo svojim ponašanjem. Razmišljanju i planiranju oduzimanja vlastitog života prethodi osjećaj patnje uz nemogućnost suočavanja i rješavanja životnih poteškoća praćen osjećajem beznađa – istaknula je Hrenić i napomenula da svaku izjavu u kojoj dijete ili odrasla osoba kaže da se želi ubiti ili da život nema smisla treba ozbiljno shvatiti.
Suicidalnoj osobi može se pomoći
Samoubojstva se mogu i trebaju prevenirati, a to se radi kroz tri razine, dodala je.
– Primarna razina uključuje aktivnosti na širem društvenom planu kojima je cilj spriječiti i smanjiti pojavnost suicida promjenama načina razmišljanja i pristupa problemima ponašanja, sekundarna uključuje aktivnosti usmjerene na ranu i učinkovitu dijagnostiku i rješavanje problema, dok tercijarna obuhvaća mjere nakon pokušaja suicida u smislu stručnog praćenja osoba pod rizikom, s ciljem prevencije recidiva i poboljšanja psihičkog stanja. U prevenciji je ključno rano prepoznavanje mogućih rizičnih čimbenika i djelovanje na svim razinama, s posebnim naglaskom na primarnu prevenciju – poručila je Hrenić.
Valja napomenuti i da se suicidalnoj osobi može pomoći; treba ju shvatiti ozbiljno, ohrabriti da razgovara, saslušati kako se osjeća i pokazati suosjećanje.
– Svakako se treba suzdržati davanja savjeta i pokušavanja pronalaženja rješenja koja se čine jednostavna iz našeg kuta gledanja. Ako nas ponašanje te osobe plaši, ako smo zabrinuti i ne znamo što učiniti, recimo to. Tako joj možemo pomoći da se osjeća manje usamljeno u svojoj patnji. Razgovor o samoubojstvu ne potiče ljude na taj čin, kao što se često neutemeljeno vjeruje već pokazuje da smo tu i da ih uvažavamo i shvaćamo ozbiljno, da su nam važni i da nam je stalo – spomenula je. Pritom je važno istaknuti da je osobama koje imaju suicidalna razmišljanja profesionalna pomoć neophodna.
Mladi su često impulzivni i teško predviđaju dugoročne posljedice
Mladima pak o ovim temama treba pristupiti otvoreno, iskreno, ozbiljno, s uvažavanjem i iskrenim interesom.
– Ukoliko uočimo da je mlada osoba promijenila ponašanje i ako nas to ponašanje zabrinjava ili nam navijesti da razmišlja o samoubojstvu, sve ovo treba shvatiti ozbiljno, otvoreno izraziti svoju zabrinutost i ponuditi pomoć, a to može biti razgovor o problemima koji ju muče. U tom razgovoru je puno važnije slušati nego govoriti, dijeliti savjete – kazala je Hrenić.
Postoji zabluda da ne treba otvoreno pitati ili govoriti o samoubojstvu jer tako možemo osobi dati ideju da ga počini, no Hrenić ističe upravo suprotno jer ponekad razgovor o činu samoubojstva može pomoći osobi da osvijestiti što samoubojstvo zapravo znači i koje su njegove posljedice.
– Mladi su često impulzivni i teško predviđaju dugoročne posljedice i ne shvaćaju jasno pojam konačnosti. Na taj način osoba može steći uvid u to da je samoubojstvo trajni čin koji je nemoguće povući onda kad je već učinjeno. Također, suicidalna osoba može kroz razgovor dobiti dojam da ju netko razumije, ozbiljno doživljava i da može dobiti podršku – zaključila je.
Spomenimo i da je prema podacima Policijske uprave koprivničko-križevačke u prvih osam mjeseci ove godine na našem području zabilježeno 15 samoubojstava. Pritom su 12 samoubojstava počinili muškarci, a tri žene. Usporedbe radi, prošle godine zabilježeno je 18 samoubojstava, a 2020. godine 15.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
