Dora Trogrlić, mlada 25-godišnja Đurđevčanka, sve je samo ne obična djevojka.
Po zanimanju je novinarka, no ističe kako radi sve osim toga.
– Glasovna sam glumica iliti lik iz crtića, reklama, pjevačica, fotografkinja i content kreatorica – ističe.
Za sebe kaže da je kreativna osoba, a sve je počelo s njezinim prvim izlaskom na pozornicu i susretom s mikrofonom.
– Imala sam možda pet godina no već tada sam shvatila da ćemo nas dvoje još dugo biti prijatelji te da je moj glas moj najbolji instrument. Nekoliko godina pjevala sam po dječjim festivalima, Đurđevčani me sigurno pamte po nastupima na Kukuričeku. Usput sam pohađala Glazbenu školu Vatroslav Lisinski u Bjelovaru. S glumom se susrećem u srednjoj školi, dolaskom u Gradsko kazalište Đurđevac. Nakon srednje škole upisujem studij novinarstva i usputno radim ne tako uobičajene studentske poslove, gažiram, organiziram vlastite koncerte, pjevam back vokale, vodim događaje – govori.
Ističe kako je u sklopu fakulteta praksu odrađivala na Radio studentu nakon čega joj se javlja želja i potreba da sa svojim glasom napravi nešto više.
– Odlazila sam na audicije i postala pjevačica u crtićima za jednu našu televizijsku kuću. Naravno da na tome nisam stala jer sam silno htjela početi sinkronizirati, ali taj posao kao da je bio rezerviran isključivo za glumce. Često me ljudi pitaju gdje sam to naučila raditi i evo najiskrenijeg mogućeg odgovora, u svojoj sobi. Gledala sam crtiće koje sam samostalno prevodila i vježbala sve što mogu dok nisam snimila odličan promo materijal i poslala puno previše mailova. Jedna produkcijska kuća me doživjela, pozvala na voice test, odnosno audiciju, gdje sam dobila svoju prvu ulogu, pa sljedeću i sve ostalo je povijest – naglašava.
Svaka sinkronizacija, govori nam, poseban je projekt te je često naporno, ali zanimljivo i zabavno.
– Posao sinkroniziranja crtića je ponekad i poput trčanja polumaratona. Malo se šalim, ali ako zaista ne znaš jako dobro što radiš sa svojim vokalnim aparatom, ne dišeš pravilno i ne koristiš cijelo tijelo može doći do ozbiljnih problema. To što pjevam cijeli svoj život mi je zasigurno olakšalo stvari. Zaista ima svakakvih uloga, od onih koje zahtijevaju vrištanje i deranje, do pak onih koje zahtijevaju moj običan glas, što mi u većini slučajeva bude najdosadnije jer što je uloga zahtjevnija, to mi je zabavnija i veći izazov – govori.
Napominje kako ljudi često pretpostavljaju da je za posao kojim se bavi potreban lijep glas što, ističe, apsolutno nije istina.
– Boja glasa zaista ne igra nikakvu ulogu. Ali, kako ga koristiš, to je najvažnije. Trebaš znati pretjerivati, crtići su baš prenaglašena gluma, ako je nešto drama, ti moraš biti još veća drama. Nikako te ne smije biti sram jer moraš biti spreman da ćeš proizvoditi baš svakakve zvukove koji u većini slučaja zvuče prečudno, ali zato se samo dodatno smijemo na poslu što je predivno. No ipak rekla bih da je energija najbitnija, imaj na umu da te nitko ne vidi, samo čuje. Tako da sve emocije moraš prenijeti svojim glasom. I ono najvažnije, moraš zaboraviti tko si. Više nisi ti, već si taj lik na ekranu i na tebi je da ga obojiš svojim glasom – objašnjava nam.
U samom svijetu animiranih filmova već je tri godine, a samom sinkronizacijom se bavi nepunih godinu dana. Dodaje kako je sretna što joj se ukazala prilika da uđe u taj zanimljiv svijet.
– Dosta toga trenutno snimamo pa ne smijem još iznositi informacije, ali voljela bih navesti neke od važnijih i dražih mi uloga. Zapravo je sve počelo s glavnom ulogom Vesele iz Medvjedića dobrih srca, a trenutno sam isto tako glavna uloga u serijalu Super giant robot brothers gdje glumim zapovjednicu Alex. Upravo smo i završili snimanje možda najpoznatijeg crtića na svijetu čiji naslov još ne smijem otkriti, ali za one znatiželjne, neka poprate društvene mreže – tajnovito ističe te dodaje kako je još puno naslova koji se trenutno snimaju ili su već snimljeni, ali još nisu izašli pa ne smije iznositi nikakve informacije.
Svoj glas osim u sinkronizacijama koristi u apsolutno svim oblicima pa je tako još uvijek pjevačica u crtanim, posuđuje glas u reklamama ili pak na nekim društvenim eventima.
– I ono najdraže, pišem svoju glazbu i nadam se da ću uskoro napokon započeti i svoj glazbeni put – zaključila je svestrana Đurđevčanka.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
