U Podravskim Sesvetama večeras je bilo posebno svečano.
Naime, održana je promocija romana “Madež u obliku crvene jagode” koji je napisala Jela Šerbeđija. Kako nam je to rekla i sama autorica, riječ je o romanu koji je u dijelovima potpuno istinit, dok dio čini njena autorska dogradnja.
– Radnja je smještena u 70-e godine kada su naši ljudi odlazili u Njemačku, prati njihove tragedije i život jer su ljudi tamo jednostavno zaboravili svoje doma – istaknula je.
Ukratko nam je i ispričala djelić središnje radnje.
– U tvornicu u Njemačkoj je došao jedan Hrvat, a “gazda” tvornice je puno obilazio svoje radnike i pružao svima ruku – ruku je pružio i radniku, na njegovoj ruci vidio madež u obliku crvene jagode i jednostavno pao u nesvijest – otkrila je Šerbeđija.
Nastavila je da je još u mladosti željela pisati pjesme i romane, no život ju je odveo u sasvim drugom smjeru koji nije željela, ali sudbina joj je odredila takav put.
– Sve sam potisnula u dubinu duše i čekala kada ću početi pisati, a kada sam to željela, opet su počeli problemi i život me odveo dalje. Pisanje je čučalo u mojoj duši i bila sam sigurna da će jednom na svjetlo dana izaći moje pjesme i romani. Počela sam pisati kada sam došla u mirovinu noseći se izrekom “Nikad nije kasno”. Pisala sam na papirićima, mojem mužu je bilo i čudno, rekla sam mu da pišem pjesme i da bih željela izdati knjigu, on je rekao “Da nisam pročitao, ne bih ti ni vjerovao da pišeš” i to je bio okidač – tada sam izdala prvu knjigu “U dolini perunika” – rekla je Šerbeđija. Jednom prilikom su joj pak iz ladice slučajno ispali požutjeli papiri na koje je pisala kasnih 70-ih i tako je i počela inspiracija za pisanje ovog romana.
Spomenimo da Šerbeđija u pripremi ima još dvije knjige, prva će svjetlo dana ugledati već u ožujku iduće godine.
– Ako mi Bog da zdravlja i pameti, još ćemo se vidjeti i čuti – kroz šalu je rekla.
Pomoć u izdavanju ovog romana pružila joj je i Općina Podravske Sesvete što joj jako puno znači, spomenula je.
– Pomoć mi daje vjetar u leđa i inspiraciju za daljnji rad – naglasila je.
Kazala je i da inspiraciju za radove crpi iz raznih izvora.
– Sve me privlači, kada sam počela pisati pjesme, išle su kao na traci – samu sebe sam iznenadila. Božica Jelušić ih je uređivala i rekla da su pjesme super. Pišem, i pisat ću dokle god će me služiti moja ruka i pamet – poručila je.
Naravno, važna je i podrška obitelji, prijatelja i kolega koju Šerbeđija ima.
– Obitelj i kolege na poslu su se malo i začudili jer nikad nisam ispoljavala svoju želju prema pisanju, nikome nisam rekla, držala sam to u svojoj duši. Čitatelji su jako zadovoljni, rekli su mi da je roman jako tužan, pustili su i suzu. Čak sam i napisala u napomeni “Čitaoče, ako ti zasuze oči čitajući ovaj roman, to su suze za tebi nekog neznatog”. No, to nije niti važno, život piše romane – zaključila je Šerbeđija.
Dodajmo da je brojna publika koja je došla podržati roman mogla uživati u analizi Božice Jelušić koja je okupljene pobliže upoznala i s načinom pisanja ove autorice, ali i načinom na koji se roman smjestio u književnu kulturu ovog kraja. Djelić atmosfere s promocije romana donosimo vam u fotogaleriji u nastavku.
