Simona Herceg izrađuje biljne terarije – samoodržive biljne ekosustave koji rastu unutar staklene posude i na neki način predstavljaju “džunglu u boci”.
Voli biljke i u tome vidi opuštanje i radost jer smatra kako su one njezina zelena oaza mira.
S realizacijom same izrade terarija počela je sa sestrom Dinom krajem prošle godine, a s vremenom je samostalno nastavila s ovim hobijem.
– Primijetile smo nedostatak ponude ovakvih proizvoda kod nas u Koprivnici te smo odlučile uzeti stvar u svoje ruke i to promijeniti. Počele smo s nabavom potrebnog materijala – posuda, biljaka i zemlje, a zatim je uslijedila izrada nekoliko terarija te konačno predstavljanje što se na kraju pokazalo odličnom idejom – objašnjava Simona.
Nastavila je kako su idealan izbor za osobe koje zbog nedostatka vremena ili pak (ne)znanja ne brinu za svoje biljke na adekvatan način.
– Razlika između otvorenih i zatvorenih terarija jest ta da su otvoreni terariji pomalo lakši za održavanje zato što se gotovo uvijek sastoje od kaktusa i/ili sukulenata. Za razliku od otvorenih terarija, zatvoreni terariji se sastoje više od tropskih biljaka koje zahtijevaju visoku vlagu koja potiče njihov razvoj – rekla je ova 25-godišnja magistra inženjerka građevine.
Što se tiče održavanja, kaže da ono zaista nije ništa teško.
– Potrebno je povremeno baciti pogled na terarij, barem jednom mjesečno. Terarij se inače zalijeva tri do četiri puta godišnje metodom prskanja destiliranom vodom, ovisno o stanju zemlje i biljaka, a ako biljke prerastu terarij, potrebno ih je podrezati da ne bi narasle prevelike i tako tvorile sjenu ostalim biljkama u terarijima – objasnila je.
Sama izrada terarija traje oko sat vremena, ali ono što iziskuje puno više vremena jest nabava biljaka i ostalog materijala te priprema materijala i biljaka za izradu.
– Biljni terarij izrađuje se na način da se na dno posude stavi sloj šljunka koji služi kao drenaža gdje se skupi voda nakon zalijevanja zbog čega neće doći do truljenja korijena biljaka, a zatim se pokrije slojem aktivnog ugljena koji filtrira vodu. Nakon toga slijedi sloj zemlje i supstrata pa prema željama pijesak u određenoj boji, opet sloj zemlje te se posade biljke po odabiru i na kraju se terarij ukrasi mahovinom, kamenčićima u boji, većim kamenima, pistilama ili ostalim ukrasima po želji – kaže.
Naglasila je kako otvoreni terariji ne smiju biti izloženi direktnoj sunčevoj svjetlosti kako ne bi došlo do prženja, odnosno truljenja listova.
– Ako dođe do te pojave ili do stvaranja plijesni uslijed pretjeranog prskanja, potrebno je očistiti terarij i prozračiti ga. Terariji ne smiju biti direktno izloženi klimi ili radijatoru, a za ravnomjerni rast biljaka, potrebno ih je povremeno zaokrenuti – odgovara.
U ovom su joj hobiju najveća podrška obitelj i prijatelji, ali i mnogi drugi koji su svojom podrškom pokazali kako cijene uloženi trud.
– Ovakvi proizvodi su se pokazali kao pun pogodak budući da ih nigdje nije bilo moguće nabaviti na našem području u vrijeme naših početaka. Svakim novim terarijem se sve više usavršavam i učim o samim biljkama – zaključila je Simona.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
