Veselo i svečano je jučer bilo u dvorištu kuće obitelji Borščak u Koprivnici.
Baš kao što im je njihova kći Snježana poželjela u svom govoru, zaboravilo se na bolove u leđima, tablete, probleme i sve ono što treća životna dob nosi sa sobom i slavila se ljubav, slavila se 60. godišnjica braka Ljubice i Ivana Borščaka.
– Treba opraštati jedan drugome i ono što ne valja zaboraviti. To je najveća tajna dugog braka – rekla nam je Ljubica, a Ivan je sa smiješkom dodao da je tajna zapravo u tome što on većinom popušta.
Njihova ljubavna priča počela je prije 60 godina kad ju je u dvorištu Drvno industrijskog poduzeća gdje su oboje radili pitao hoće li se udati za njega.
– Ispalio sam to kao iz topa, a ona me lijepo uvrijedila i rekla: “A ‘ko bi se ženil, ti ili tvoj tata?” Htio sam odmah otići, ali sam si mislio: “Ma buš ti popustila”. Malo po malo i za mjesec dana smo se zaručili – prisjetio se Ivan.
Ljubica nam je rekla da joj je izgledao kao dijete.
– Bio je neishranjen, slab, mršav plavokosi dečec i malo po malo evo nam i 60. godišnjice braka – kazala je Ljubica i objasnila da su se najprije u srpnju vjenčali kod matičara s dva svjedoka, a u listopadu su sklopili i crkveni brak i imali svadbu.
Prolazile su godine, njihova obitelj je rasla, kći Snježana i sin Božidar danas imaju svoje obitelji, a govore nam i da na nebu imaju jednog svog malog anđela, prvorođenog sina. Ljubica i Ivan ponosni su baka i djed četvero unuka – Alena, Petre, Tanje i Mateja.
– Najveće veselje mi je dok mi dođu unuci. Svi su raštrkani – unuka Petra je u Zagrebu sa svojim zaručnikom, Alen sa zaručnicom u Njemačkoj, Matej je doma, a Tanja je nedavno kupila kuću i odselila. Fale mi i srce me boli, ali sam jako vesela dok mi dođu – govori nam Ljubica, a Ivan dodaje da si želi barem jednog praunuka dok je živ da ga čuva, premata i vozi u kolicima.
Dane provode kod kuće.
– Televizija nam je glavni i osnovni zadatak, volim sve gledati, ali oči me bole pa malo zažmirim da si ih odmorim. Ležimo, sjedimo, imamo stolicu za ljuljanje, na vrtu sad nemam posla, sad se samo ubire, a to može moj muž – objašnjava Ljubica.
Ivan pak voli sjediti u ljuljački, brine o supruginim lijekovima, na vrtu bere paradajz i mahune i odlazi u trgovinu.
– Do dućana se vozim biciklom, idem k’o raketa, bole me noge, ali još se ne dam – zaključio je Ivan.
