Uz visoke temperature, ljeto sa sobom donosi i fino osvježenje u obliku malih slasnih bobica – malina.
Uzgojem ovog finog voća u Torčecu nedaleko Koprivnice sa svojom se obitelji bavi Daniel Loth. Daniel je inače inženjer elektrotehnike, a u “biznis” s malinama bacio se 2017. godine kada je otvorio OPG.
– Imali smo zemlju iza kuće i uvijek me zanimao uzgoj pošto se volim baviti poljoprivredom. Razmišljao sam čime bismo se mogli početi baviti, u igri su bili orasi, trešnje, jabuke ili aronije, no želio sam nešto domaće što može rasti i u šumi i odluka je pala na malinu. Počeo sam s 0,9 hektara, a sada su to skoro tri hektra i još ima mjesta za proširenje – ističe.
Danielu u uzgoju pomažu supruga Laura te majka i otac. S ocem tako rješava tehnički dio posla, berbu organizira majka, dok se supruga i on bave i prodajom, u najvećoj mjeri putem interneta i društvenih mreža.
– Svi smo u tome kako tko stigne, čak i braća znaju pomoći – napominje.
U posljednje vrijeme naše je područje zadesilo nekoliko grmljavinskih nevremena pa je dio nasada oštećen, no kao najveći problem čije posljedice obitelj osjeća i danas Daniel ističe kišnu 2019. godinu.
– U jednom danu je pala gotovo mjesečna količina kiše i tada nam je voda stajala u nasadu, na tom su dijelu istrunuli korijeni i tek smo prošle godine posadili nove sadnice. Već smo trebali biti u punom rodu, no još smo daleko od toga. I ove godine je bilo tuče i vjetra, sorta koja ranije dozrijeva bila je u cvatu, a oštećenja su stoga bila izraženija. Današnji urod prve klase nam je za 20 do 30 posto manji – govori.
Valja naglasiti da je Daniel automatizirao nasad što svakako pomaže pri uzgoju.
– Imam vlastitu meteorološku stanicu, senzore vlage tla, senzor kiše na navodnjavanju i sve je spojeno sa stanicom i internetom. Nasad je podijeljen po zonama i svaki dan sustav sam odredi koliko je navodnjavanja potrebno. Sve je povezano s mobilnom aplikacijom, a meteorološka stanica nam daje realne podatke na lokalnom području – objašnjava.
No, OPG Loth ne uzgaja samo fine maline, već radi i razne druge proizvode na bazi ovog crvenog sočnog voća. Specijalitet su stoga ljuti umaci.
– Volim ljuto, našao sam i suprugu koja voli ljuto. Uz to, mama je u vrtu uvijek imala ljutu papriku, a kasnije sam prijateljem počeo naručivati najljuće papričice. Takve ljute papričice ne možete jesti, već nešto s njima napraviti. Tako smo počeli raditi umake, supruga je našla dosta dobre recepte za umake koji imaju voćnu bazu; igrali smo se i isprobavali, prvo smo počeli s blagom ljutinom, a na kraju smo došli do razine u kojoj se ljutina dosta osjeti. Sve je to eksperiment – poručuje Daniel.
Kako maline koje su za otpad i koje su počele s fermentacijom ne bi bacili, odlučili su se upustiti i u izradu rakije od maline. Ovaj dio priče počeo je na način da su kao zahvalnicu nakon svadbe uzvanicima podijelili uzorke rakije od malina, a nakon čega se pročulo za dobar proizvod pa su ga ljudi tražili još.
– Tada sam pitao prijatelja što je sve potrebno za pečenje, kupili smo opremu i počeli. Bilo je problema oko registracije proizvoda, morali smo obilaziti agencije kako bismo dobili dozvolu, ali ako imaš volje, mladosti i informatičke pismenosti uspiješ sve poloviti. Registrirao sam rakiju i legalno ju prodajemo. Cijena nije mala jer, koliko znam, rakiju od maline u Hrvatskoj nitko ne proizvodi – govori.
Kada je riječ o konkurenciji, Daniel napominje da je ima, no maline su se uvijek dobro prodavale, i uvijek će se prodavati.
– I da nas ima 100 mislim da bismo svi sve prodali jer koliko god imam, mogu prodati tri puta toliko više. Na našem području ne prodajem toliko jer svi na selu imaju par grmova malina za konzumaciju, dok u Zagrebu to ljudi baš i nemaju i njima je zato super. Maline počnu dozrijevati već krajem petog ili šestog mjeseca i to nam je trenutno u redu, ove godine po turi u Zagreb vozimo 50 do 60 kilograma, prošle godine je to bilo 100 kila – napominje i nastavlja kako se maline prodaju po niskoj cijeni zbog čega uloženo vrijeme, trud i rad možda u potpunosti ne nadoknade zaradu, no Daniel se ovim poslom ne bavi da zaradi, već zbog ljubavi. Novac se na kraju krajeva ponovno ulaže u nasad, dodaje.
Po pitanju budućih planova ističe kako se obitelj sprema na proširenje asortimana.
– Stalno napredujemo, u planu nam je posaditi i borovnice jer ljudi često pitaju uzgajamo li još nešto. Borovnice bi bile super jer dolaze krajem lipnja i imaju tvrđu opnu pa se mogu spremati u hladnjači i tamo stajati, s malinom to nije slučaj – zaključuje.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
