Završilo je ovogodišnje izdanje Festivala žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije, a mi vam tijekom ovog tjedna donosimo priče žena koje su se predstavile na ovoj jedinstvenoj manifestaciji.
Podsjetimo, riječ je o festivalu koji promovira ženu i koji se provodi s ciljem afirmacije žena, odnosno različitosti njihovih života. Jedini zadani kriterij za sudjelovanje u manifestaciji je da svaka žena prepozna festival kao jedinstvenu priliku za promociju, prezentaciju svojega života i svega onoga što joj je važno.
>> FOTO Uspješno održan Festival žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije
Jedna od njih je i Ljiljana Šartaj iz Cvetkovca u Općini Rasinja, živi u Ludbreškim Vinogradima te kreativno spaja dvije županije, Kopivničko-križevačku i Varaždinsku. Rođena je 15. siječnja 1965. godine u Poljancu kod Ludbrega. Od ranog djetinjstva je s roditeljima Helenom i Mihajlom Henezi živjela u Cvetkovcu. Pohađala je Osnovnu školu Andrija Pamlović u Rasinji, gdje je pjevala u školskom zboru i već od djetinjstva slijedila svoj likovni talent. Završila je srednju školu u Koprivnici i s koprivničkim omladincima sudjelovala na radnoj akciji “Sisak ´80.”. Udana je i majka je kćeri Mihaele i sina Matije. Bila je agentica AMC-a te ostvarila izuzetne rezultate i bila prva agentica po uspješnosti u Hrvatskoj, a treća na svijetu, gdje su se vrednovale sudionice iz 36 zemalja svijeta. Bila je zaposlena u “Budućnosti” u Ludbregu, gdje je šivala gornji dio obuće. Kad je ostala bez posla i bez primanja, odlučila je ostvariti svoj djevojački san.
Sa željom da razveseli svoje bližnje i prijatelje za rođendan, počela je crtati i pisati prikladne stihove te izrađivati buketiće. Bila je sretna kad su njezini pokloni izmamili osmijeh osobe kojoj ih je namijenila. Crta grafitnom olovkom i ugljenom razne motive, posebice portrete, a inspiraciju pronalazi u svemu što je okružuje. Slika i u drugim tehnikama te planira samostalnu izložbu svojih radova. Pridružila se radionici u Cvetkovcu, gdje su žene učile decoupage tehniku. Kaže da je tako krenula njezina priča s izradom raznih predmeta. Svoje radove s ljubavlju poklanja udrugama žena u Rasinji, Ludbreškim Vinogradima i Svetom Đurđu.
Poznavateljica je gljiva od djetinjstva uz svoju baku, koja joj je prenijela svoje znanje. Kao strastvena gljivarica i poznavateljica osnovala je 2010. godine Udrugu gljivara “Vuzmek” Ludbreg. U raznim prigodama priprema gljive, koje dijeli sudionicima i posjetiteljima. Organizira gljivarske ture u šumama Zagorja i Međimurja te u okolici Koprivnice i Krapine. Također organizira izlete za djecu gdje ih poučava o gljivarstvu i snalaženju u šumi. Organizirala je i izložbe gljiva.
Svoje različite radove često poklanja, ali i prodaje u humanitarne svrhe i tako pomaže potrebitima i bolesnima, a posebno djeci. U 2019. godini je prikupila sredstva za liječenje djevojčice Eme, koja je bila jako zahvalna, a to je ono što ispunjava srce. Ljiljana je jako svestrana i kreativna i u svemu jako ustrajna. Svoje znanje, talent i iskustvo uvijek rado dijeli i kaže da je spremna sve koji su zainteresirani podučiti o onome što zna. Dobitnica je raznih priznanja i zahvalnica za svoj rad i to je ispunjava ponosom i daje poticaj za ustrajni rad u širokom spektru njenih interesa.
S radošću se odazvala na poziv za sudjelovanje na Festivalu žena iz ruralnih područja, a na prijedlog Dušanke Šprem. Kaže da joj je važna ova prilika gdje može pokazati sve što čini njezin život sadržajnim i lijepim, kao i svoje tihe korake dobrote, pune ljubavi jer je plemenita osoba dobrog srca.
Zdenkica Višak živi u Selancu u Općini Sveti Petar Orehovec, gdje je i rođena 01.siječnja 1968. godine, kako kaže u skromnoj sedmeročlanoj obitelji kao četvrto, najmlađe dijete. Završila je osnovnu školu u Svetom Petru Orehovcu i udala se vrlo mlada, već sa 17 godina u istom selu, za svog supruga Stjepana. I majka je postala vrlo rano jer je s 18 godina rodila sina Antonia, a s 25 kći Melitu. Budući da je suprug bio zaposlen u “Čeliku”, ona se posvetila obitelji obavljajući kućanske poslove i odgajajući djecu. Sa svekrvom i svekrom je radila na poljoprivredi i kaže da su živjeli skromno ali zadovoljno. Puno puta nije bilo ni lako ni lijepo, ali uz potporu i veliko razumijevanje supruga sve je bilo puno lakše.
Uvijek je pozitivna i takav stav uz skroman život formirao ju je kao bolju osobu i dobru majku svojoj djeci. Iako sin i snaha imaju priliku i mogućnosti živjeti odvojeno, oni to ne žele, već žive u zajedničkoj višegeneracijskoj obitelji, u kojoj se uz poštovanje njeguje uvažavanje i tolerancija i svi se dobro slažu. Ponosna je na svoju djecu, koja su se školovala pa je sin stekao zvanje komercijaliste, a kći je građevinske struke. Sin je oženjen i ima dvoje djece, a kći je udana i također ima dvoje djece.
Budući da su svi ukućani zaposleni, ona kuha, radi sve kućanske poslove, skrbi za obitelj i čuva unuke i voli sve to što svakodnevno radi. Voli peći kolače i pripremati razne deserte, a svoje znanje o kolačima prenosi i na snahu i kćer. Uzgaja povrće za obiteljske potrebe te priprema zimnicu. Jako voli cvijeće i obožava provoditi slobodno vrijeme u vrtu te s posebnim marom uređuje okućnicu brinući se o cvijeću i ostalim biljkama. Uspjela je sačuvati nešto starinskih vrsta cvijeća, ali sadi i nove vrste te trajnice kao i jednogodišnje bilje, a posebno su joj dragi sukulenti. Veseli ju kada može svoje cvijeće darovati, čak i više nego kada sama nešto dobije. Okušala se i u “građevinskim radovima” pa je ukrasila zid mozaikom od dravskih kamenčića. U zimskim mjesecima kada nema posla u vrtu, voli čitati. Voli prirodu podno Kalnika gdje živi i duge šetnje u tom okruženju. A u večernjim satima voli sašiti koju jastučnicu ili ukrasni jastuk. Također voli sa suprugom otići u vožnju biciklima. Zdenkica kaže da bez obzira na sve svoje hobije i vrijeme koje provodi u vrtu ili radeći nešto sebi za ljubav, uvijek prvo završi posao koji mora jer je osoba koja nikada ne ostavlja za sutra ono što može danas. Posebno voli rijeku Dravu, gdje provodi puno vremena, budući da obitelj posjeduje vikendicu na obalama jezera Čingi Lingi u blizini Molvi. Obavezna je šetnja do rijeke Drave ili oko jezera, gdje sakuplja kamenčiće za svoje kamenjare, koje ima u svojoj okućnici i to ju posebno veseli. Tako Zdenkica na poseban način spaja svoje Prigorje s Podravinom.
Kaže da su njezin život djeca, unuci i suprug, uz koje je sretna i zadovoljna. Kada bi imala priliku vratiti vrijeme i nešto promijeniti u svome životu, ističe da ne bi mijenjala ništa jer ju je upravo život kojim je živjela oblikovao da bude takva kakva je danas i da živi ispunjenim i sretnim životom, onako kako uistinu voli.
Gordana Vrabelj iz Koprivničkog Ivanca, rođena je 27. veljače 1965. godine u Koprivnici. Udovica je i majka je sinova Zorana i Matije te baka Božidara i Viktorije. Po zanimanju je prehrambena tehničarka. Zaposlena je u Podravki, gdje je počela raditi sezonski, nakon toga kao rukovoditeljica stroja, kao referentica pripreme, zatim kao skladištarka, gdje radi i danas. Nakon udaje je živjela u sedmeročlanom kućanstvu, gdje je obavljala sve kućanske poslove. S radošću je odgajala sinove i bila podrška suprugu za vrijeme njegovog fakultetskog obrazovanja. Slobodno vrijeme je provodila u uređenju okućnice i voljela je peći kolače. Nakon izgradnje i preseljenja u obiteljsku kuću još više dolazi do izražaja njezina ljubav prema cvijeću i uređenju okućnice.
Jako ju je pogodila smrt i prerani odlazak supruga Božidara te se posvetila u potpunosti svojim sinovima kao podrška u njihovom školovanju jer ih je od djetinjstva usmjeravala s motom “znanje je moć”. Odgajala ih je u duhu obiteljske tradicije uz naglasak na važnost obitelji i međusobne podrške, kao i potrebe pomaganja drugim ljudima. Ponosna je na sinove, koji su stekli akademsko obrazovanje i uvijek im je u svemu podrška.
Gordana dio svog vremena provodi u aktivnostima marketinga u “Tupeerwareu”. To je posao koji jako voli i u okviru stjecanja novih znanja i iskustava, posebno ju raduje upoznavanje ljudi diljem Hrvatske, ali i dugih zemalja. Gordana je društveno vrlo aktivna. Uključila se volonterski u rad “Društva izvornog folklora” Koprivnički Ivanec.
Danas Gordana u okviru svojega predstavljanja promovira svoje društvo kroz izložene razne ukrasne i uporabne predmete izrađene ivanečkim vezom, koji je Ministarstvo kulture uvrstilo 2011.g. u registar zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pojačane aktivnosti su uoči manifestacije “Ivanečki Kresovi”, kada priprema razne kolače i slastice te u svojoj kući pruža smještaj gostima iz cijele hrvatske i inozemstva, koji sudjeluju na manifestaciji. Tijekom godina je upoznala puno ljudi i sklopila mnoga prijateljstva. Posebno ju vesele prilike za upoznavanjem raznih kultura i običaja. Smatra da je to iskustvo utjecalo na njezin osobni rast i želju za podrškom svojoj lokalnoj zajednici.
Gordana je također uključena u rad Udruge osoba s invaliditetom “Bolje sutra” grada Koprivnice, gdje s empatijom i volonterski pridonosi radu udruge i poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom. Posebno je bila vezana uz Natašu Friščić, koju je zvala “moja Snjeguljica” i koja je sudjelovala na našem Festivalu 2018. godine. Nataša je bila osoba s invaliditetom, vezana uz invalidska kolica, ali posebno pozitivna i puna života, uvijek nasmijana i Gordana kaže da joj je upravo ona pokazala vrijednosti života iz druge perspektive. Pomogla joj je pronaći snagu da može pomagati osobama s invaliditetom, slušati ih kada govore o svojim željama, snovima, problemima, o tome kako žele biti zaposleni na radnim mjestima gdje njihove sposobnosti to dopuštaju i da žele biti korisni i pozitivno istaknuti u svojoj zajednici. Zato se Gordana zalaže da se u našem društvu ostvari pozitivni pomak te da osobe s invaliditetom lakše dođu do zaposlenja i da se javne površine i poslovni prostori prilagode njihovim potrebama. Treba im dati priliku i učiniti njihove živote kvalitetnima, a sve njih sretnijima. Gordana sudjeluje na Festivalu jer je to bila Natašina želja, koju ona želi ispuniti. Natašina želja je bila i da sin Zoran bude izabran za načelnika Općine Koprivnički Ivanec, što se također ostvarilo na izborima 2021.g.
Gordana jako voli prirodu i cvijeće pa je posebno veseli upravo posvećenost cvijeću i svojoj okućnici, gdje se uz dobru knjigu voli opustiti, ali i razmišljati o prolaznosti života, kojega treba živjeti radosno i veseliti se malim stvarima koje život čine ljepšim.
