Završilo je ovogodišnje izdanje Festivala žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije, a mi vam tijekom ovog tjedna donosimo priče žena koje su se predstavile na ovoj jedinstvenoj manifestaciji.
Podsjetimo, riječ je o festivalu koji promovira ženu i koji se provodi s ciljem afirmacije žena, odnosno različitosti njihovih života. Jedini zadani kriterij za sudjelovanje u manifestaciji je da svaka žena prepozna festival kao jedinstvenu priliku za promociju, prezentaciju svojega života i svega onoga što joj je važno.
>> FOTO Uspješno održan Festival žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije
Na ovogodišnjem Festivalu predstavilo se tako 13 žena, a jedna od njih bila je Katica Lončar koja dolazi iz Molvi gdje je i rođena 1. siječnja 1972. godine.
Odrasla je u šesteročlanoj obitelji. Osnovnu školu pohađala je u Molvama, a srednju četverogodišnju u Đurđevcu, gdje je stekla zvanje frizerke. Živi sa suprugom Josipom i sinovima Andrijom i Stjepanom. Radila je dvije godine u Engleskoj kao baby sitterica i skrbila o troje djece te učila i dobro savladala engleski jezik. Članica je 12 godina Župnog zbora Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama. Voli pjesmu i ples pa aktivno sudjeluje 31 godinu u Ženskom zboru KUD-a Molve, pjevajući i plešući. Katici je jako važno očuvanje kulturne baštine i tradicije, a posebno narodnih i vjerskih običaja pa sudjeluje u aktivnostima prilikom vjerskih blagdana u Molvama. Aktivna je članica Društva za povjesnicu i starine Molve. Kaže da je njezina velika ljubav tkanje i snovanje na tkalačkom stanu koji je naslijedila od suprugove bake. Tkalački stan napravio je bakin suprug, koji je bio poznati tesar. Tke stolnjake, zavjese, tepihe i razne druge predmete. Od tkanog platna često dizajnira haljine i druge odjevne predmete sa starinskim mustrama, koje rado nosi u raznim prigodama, kao i sve tradicionalne nošnje, koje ima u svojoj zbirci.
Posebno voli starinu pa skuplja razne stare predmete ukrasne i uporabne te je stvorila reprezentativnu etno zbirku u kojoj je više od 400 eksponata i koja je otvorena za posjetitelje, a najčešće dolaze učenici, što je pohvalno i jamstvo je da će mladi naraštaji sačuvati i prenositi znanje o našoj baštini. Katica dugi niz godina restaurira i održava stari namještaj, koji je dio zbirke, ali se i izvrsno uklapa u obiteljski interijer s uporabnom vrijednošću, koja funkcionira u suvremenom načinu života. Jako voli svoju molvarsku narodnu nošnju koju čuva s posebnim marom i nosi u svakoj prigodi pa je i danas s ponosom nosi. Pored brige o obitelji i svakodnevnih obveza kuhanja, pranja, spremanja i svega što čini kvalitetan obiteljski život, Katica sadi povrće i rado peče kolače. Voditeljica je Bio OPG-a, na kojemu uzgajaju kestene, marone i bundeve. Proizvode izvrsno bučino ulje. Također sije mak za svoje potrebe jer su kolači s domaćim makom posebno ukusni. Katica rado peče domaće pekmeze i sve od plodova iz svog vrta i voćnjaka. Priprema i domaće likere: posebnost su od drenka, ribizla, dunje, rožička, marelice i šipka, a radi i tradicionalne od kupina i šljiva. Katica je vrlo svestrana žena i kaže da joj je u životu najvažnija obitelj i Božji blagoslov. U pratnji joj je bio folklorni plesni partner Ivica Tuba.
Nada Maričić živi u Severovcima, prigradskom naselju grada Đurđevca, gdje je i rođena 16. lipnja 1954. godine.
Živi sa suprugom i majka je dvoje djece sina i kćeri te je baka troje unučadi. Kaže da njezina djeca imaju svoje sretne obitelji s kojima žive u svojim domovima. Osnovnu školu je pohađala u Đurđevcu te izučila krojački zanat s mogućnošću otvaranja obrtničke radione. Radila je u poljoprivredi, ali je težila boljem životu pa se zaposlila u đurđevačkim staklenicima, gdje se školovala uz rad te stekla zanimanje cvjećarice-povrtlarke. Poslije radnog vremena nastavila se s obitelji baviti poljoprivredom. Uzgajali su krave, svinje, koze i kokoši. Sijali žitarice i kukuruz, a sve se radilo ručno i Nada je u svemu aktivno sudjelovala. Sve poslove je znala vješto obavljati i nije bilo podjele na ženske i muške. Bila je vrlo ambiciozna pa je nastavila školovanje u trgovačkoj školi u Bjelovaru, koju je uspješno završila i nastavila raditi u cvjećarnici u Đurđevcu kao prodavačica-cvjećarica.
Vrlo je svestrana i kreativna. Od malih nogu je voljela ručne radove pa je u slobodno vrijeme u zimskim večerima vezla, radila goblene, cvijeće od krep papira i još puno toga. Voli starinu, a posebice narodnu nošnju đurđevačkog kraja. Posjeduje zbirku desetaka seljačkih suknji i cijelih nošnji svojega kraja. Posebnost je i zbirka marama i rubaca: štofene šamije, baršunski i plišenjaki, tibetici, vonjenaki, svilnaši i starinski ropci za saki den te franđaši. U zbirci su starinske, ali i nekoliko poculica koje je sama izradila kao replike po starim uzorcima. Bila je članica Foruma žena Đurđevac i redovito s udrugom sudjelovala na Izložbama kolača u okviru Picokijade jer voli peći torte i kolače. Također je bila velika podrška KUD-u Petar Preradović Đurđevac. Izrađivala je narodne nošnje, šivala, vezla, a koji put i popravljala dijelove nošnje kad su bile oštećene. Nada kaže da ne posustaje iako je u mirovini i ima razne zdravstvene probleme. I dalje je aktivna i puno radi. Uzgaja povrće i cvijeće koje jako voli pa s posebnom ljubavlju uređuje okućnicu. Još uvijek radi razne ručne radove i šiva odjevne predmete. Proizvodi sir, peče kolače i torte, a najviše za svoje unuke i najmilije. Posebno je sretna kad može razveseliti sve koji vole ono što ona stvori svojim rukama. U pratnji joj je bila kći Marijana Šabarić.
