Završilo je ovogodišnje izdanje Festivala žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije, a mi vam tijekom ovog tjedna donosimo priče žena koje su se predstavile na ovoj jedinstvenoj manifestaciji.
Podsjetimo, riječ je o festivalu koji promovira ženu i koji se provodi s ciljem afirmacije žena, odnosno različitosti njihovih života. Jedini zadani kriterij za sudjelovanje u manifestaciji je da svaka žena prepozna festival kao jedinstvenu priliku za promociju, prezentaciju svojega života i svega onoga što joj je važno.
>> FOTO Uspješno održan Festival žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije
Na ovogodišnjem Festivalu predstavilo se tako 13 žena, a jedna od njih bila je Ana Pavlic rođena Car Đurec koja dolazi iz križevačkog prigradskog naselja Srednji Dubovec nedaleko Križevaca.
Rođena je 20. srpnja 1983. godine u Koprivnici, kao treća kći roditelja Ivana i Ružice. Za svoje dvije starije sestre Ivančicu i Renatu kaže da su joj najveće prijateljice i podrška kroz život, a u obitelji se živjelo skromno i sve se radilo i dijelilo uz dogovor. Odgajana je s usađenim radnim navikama, koje su joj usadili roditelji i kaže da je “postala odrasla” puno prije od svojih vršnjaka. Otac je radio kao sezonac u Sloveniji i Njemačkoj, što je stvorilo zdravstvene probleme, koji su rezultirali operacijama, no i dalje neumorno radi. Mama je uvijek bila dobra majka. Kroz život je bila domaćica, radila na poljoprivredi, još uvijek je vitalna pa i danas puno radi na gospodarstvu. Ana i danas živi s roditeljima u višegeneracijskoj obitelji, gdje poštovanje, tolerancija i međusobno uvažavanje rezultiraju skladnim i kvalitetnim životom. Ana kaže da joj je srednja poljoprivredna škola bila najljepše mladenačko doba. U drugom srednje mama je bila tri tjedna nepokretna pa je morala uz tatu preuzeti sve poslove. Išla je na plac prodavati sir jer je to bio važan dio prihoda. Tako je i krenula njezina ljubav prema sirarstvu. Nakon završetka srednje škole imala je sve spremno za upis na fakultet, no odlučila je ostati doma i raditi s mamom i tatom sve poslove na gospodarstvu: od brige o stoci, proizvodnji sira, održavanja domaćinstva do pripreme drva za ogrjev.
Upoznala je divnog čovjeka, svojega Gorana pa su nakon godinu dana svoju vezu blagoslovili brakom. U 20 godina braka dobili su tri prekrasne zdrave kćeri Doroteu, Ivanu i Margaretu i svi su si međusobno velika pomoć i podrška. Suprug je nakon 18 godina rada u nekadašnjem Mlinaru ostao bez posla. Ana mu je bila velika podrška pa su se posvetili svojemu blagu – svojim kravicama. Prije 13 godina su napravili mini siranu i povećali proizvodnju sireva, koje proizvode 40-ak godina, a sir je i njihov glavni proizvod, od svježeg, suhog, kuhanog…
Pored krava na gospodarstvu uzgajaju koze, svinje, kokoši, guske, patke, purice te sade sezonsko povrće. Svoje proizvode prodaju na kućnom pragu i četiri puta tjedno na tržnici Dolac u Zagrebu. Ani je izuzetno važan život u vjeri pa je i svoj životopis započela s “Hvaljen Isus i Marija!”. Kaže da joj je punjač baterija Sveta misa, bez koje ne može zamisliti život. Prije 12 godina na prijedlog tadašnjeg svećenika Zlatka, osnovala je zbor Sv. Margarete. Voli pjesmu i vesele je druženja, probe i nastupi jer ih sve ispunjava posebna radost. U zboru je 15-ak članica i članova, među kojima je cijela njezina obitelj. Kći Dorotea svira orgulje, a Ivana trenutno ministrira. Anina velika ljubav je čuvanje tradicije jer voli starinu, a posebno narodne nošnje. Njezin angažman je prisutan u povratku običaja da su sve članice crkvenog zbora u narodnim nošnjama, kad njihova župa slavi svoju zaštitnicu Sv. Margaretu. Smatra da svatko treba s ponosom nositi i isticati svoje podrijetlo. Ana posebno ističe važnost svoje obitelji, koja joj je podrška u svemu što radi. Iako je slobodnog vremena malo, za obitelj i druženje s prijateljima uvijek se nađe jer joj je to važan dio života.
Ani je u pratnji bila kći Ivana i obje su prezentirale svoju lijepu prigorsku nošnju. Moramo istaknuti uvijek prisutnu podršku supruga Gorana, koji je preuzeo sve obveze predstavljanja, od odlaska na tržnicu u Zagreb s kćeri Doroteom, do hranjenja stoke i tako pokazao punu podršku svojoj Ani.
Renata Šandrovčan iz Budančevice u Općini Kloštar Podravski, rođena je 21. svibnja 1972. godine u Berlinu, u Njemačkoj, gdje je i živjela do svoje šeste godine.
Budući da njezini roditelji nisu željeli da pohađa njemačku školu, doselila se u Hrvatsku, što je za nju bila velika prekretnica u životu. Prilično teško je doživjela razdvajanje od roditelja, dolazak u novu okolinu, stjecanje novih prijatelja i potpuno novi način života. Živjela je s bakom Apolonijom, a vrlo često posjećivala ih je i baka Kata, tako je djetinjstvo i odrastanje provela uz svoje bake. Supruga je i majka kćeri Ive te skrbi o svojoj obitelji i obavlja sve kućanske poslove. Živi u skladnom suživotu u obitelji, koju čine tri generacije uz međusobno uvažavanje i poštovanje. Kaže da je ljubav prema kuhanju i pečenju kolača naslijedila od bake Apolonije, a mami je zahvalna što ju je naučila peći najbolje štruklje i digane kolače. Svoj prvi kolač i to pitu od jabuka ispekla je sa sedam godina.
Od djetinjstva je vrlo svestrana pa se u okviru školskih slobodnih aktivnosti uključila u folklor, likovnu i biološku sekciju te u pjevački zbor, a kratko vrijeme je igrala rukomet i košarku. Budući da oduvijek ima umjetničke sklonosti, završila je srednju kulturno-umjetničku školu u Virovitici. Još od djetinjstva obavlja sve poslove u vrtu i vinogradu i to je jako veseli. Ima veliki povrtnjak u kojemu uzgaja različito povrće od vlastitog sjemena, koje prikuplja tijekom sezone, a u proljeće priprema presadnice. Posebno je ponosna što uspješno uzgaja u potpunosti domaće plodove, od kojih priprema zimnicu, a od voća iz vinograda pekmeze i voćne likere. Renata je vrlo svestrana i spretna pa se okušala u suradnji sa svojim ocem i u gradnji drvene sjenice u dvorištu, koja je najljepše mjesto za opuštanje i odmor nakon napornog rada. Kaže da kod njih nema podjele na ženske i muške poslove jer žene mogu u svemu biti jednako uspješne kao i muškarci. Ručnim radom se bavi od djetinjstva, a ljubav prema vezenju i heklanju naslijedila je od mame i bake. Uživa u tome i to je iznimno opušta. Kaže da je svaki njezin rad inspiriran cvjetnim motivima iz vrta i livade. Nekad je ručni rad bio prisutan u okviru školskih slobodnih aktivnosti “Male vezilje”, gdje je učiteljica Štefanija Dorogi naučila Renatu umijeću vezenja križića. Od ljubavi i predanog rada stvorila se vještina pa zajedno s majkom kreira i crta ručno uzorke i mustre, koje su predlošci za vezenje na domaćem platnu. Njezinih radova ima u raznim krajevima Hrvatske, ali i Slovenije, Austrije, Njemačke, Norveške, Švedske, Francuske pa čak i u dalekoj Australiji i Rusiji. Ponosna je što je imala priliku izraditi crkveno ruho za župnu crkvu.
Kod izrade ručnih radova cilj joj je da osoba kojoj su namijenjeni osjeti ljubav i trud koji su uloženi u njihovu izradu, kao i vrijednost očuvanja tradicije. Kaže kako ne očekuje zaradu niti divljenje, već želi da se više mladih odluči za učenje vještina različite vrste veza i ručnih radova. Osim vezenja hekla i izrađuje Wiehlerove goblene, a prigodno uz blagdane izrađuje drvene ukrase: za Božić djedove Božićnjake, a za Uskrs zečeve te pisanice ukrašava u dekupaž tehnici. Ekološki je osviještena pa šiva platnene torbe s cvjetnim uzorcima, koje trebaju zamijeniti plastične vrećice. Sudjelovala je na izložbi starina u Kloštru Podravskom, gdje je na Danima općine svake godine izloženo mnogo lijepih predmeta vrijednih i svestranih žena iz općine. Njezin rad, marljivost i kreativnost su prepoznati na nivou općine te je dobitnica priznanja, koje ju je posebno razveselilo i puno joj znači kao veliki poticaj u daljnjem radu.
Renata se predstavila u odjeći koju je činila suknja kao vlastita kreacija i njezin ručni našiv. U pratnji joj je bio suprug Marijan Šandrovčan, s još jednom posebnošću. Imao je košulju, koju je našila Renata pa su estetski bili usklađeni u nastupu.
