Muzej grada Koprivnice od 29. lipnja do 29. rujna 2022. u izložbenom prostoru Galerije Ivan Sabolić u Peterancu predstavlja izložbu portreta u staklu akademskog kipara Petra Dolića i fotografiju umjetničkog fotografa Gorana Vranića.
U autorskoj koncepciji povjesničarske umjetnosti i više kustosice Draženke Jalšić Ernečić izložba će u formi dijalog dvaju medija predstaviti Dolićeve portrete nastale u protekle tri godine koje je potom fotografirao Vranić oblikujući novi odnos prema nastalom umjetničkom djelu.
Petar Dolić i Goran Vranić, akademski kipar i umjetnički fotograf, suvremenici su koje osim suradnje povezuju isti osjećaj za prostor i način na koji pristupaju svijetlu i staklu kao mediju. U suvremenoj umjetničkoj praksi suradnje umjetnika različitih medija i poetika uobičajeni su pristup istraživanju komunikacijske razine vremena u kojem su njihove umjetnosti nastale. Nadopunjavanjem poetika, stilova i načina Dolić i Vranić naglašavaju važnost načina na koji pristupamo skulpturi i otkrivamo umjetnički temperament kipara promatrajući predmet okom fotografa. Pritom se umjetničke koncepcije kipara i fotografa preklapaju i nadopunjuju, inzistiraju na uvježbanom oku koje u originalu umjetničkog predmeta nalazi jasnoću na kojoj je svojevremeno inzistirao Heinrich Wölfflin.
Dijalozi kao zajednička izložba predstavlja umjetničku suradnju akademskog kipara Petra Dolića i umjetničkog fotografa Gorana Vranića koja će na primjeru skulpture malog formata i reproduktivne fotografije predstaviti njihovu interakciju, percepciju kao viši oblik gledanja i slojevitost umjetničkih poetika u kojoj primijenjena fotografija ima zadaći naglašavati bitno i ulaziti u prostor i poetiku kiparskog djela. Uspješnost umjetničke suradnje u kojima poetike različitih medija, brušenog stakla i digitalne fotografije, uspostavljaju neverbalnu komunikaciju dvojice umjetnika nalazimo u međusobnom naglašavanju i nadopunjavanju. Goran Vranić okom kamere naglašava kako treba fotografirati skulpturu i usmjeriti gledatelja na način gledanja koji odgovara koncepciji umjetnika koji je stvorio kiparsko djelo.
Kustos o projektu / Iz predgovora izložbe u Galeriji Koprivnica:
Fotografije Gorana Vranića i skulpture Petra Dolića dijalozi su između kiparstva i fotografije. Njihova uspješnost u slučaju dvaju umjetnika proizlazi iz povezanosti njihovih estetskih pristupa, načinu na koji oba umjetnika u svojim istraživanjima umjetničkog načina pomiču granice i definiraju poetiku (vlastite) suvremene umjetnosti. Skulptura kao istraživanje u mediju stakla i fotografija kao istraživanje oblika i svjetla, dijalozi su o percepciji i usuglašavanju emocija različitih medija. Galerija studijskih portreta u kiparstvu i njihove fotografije, osnova su umijeća i znanja različitih umjetničkih načina koji dijele određene estetske principe, iskustvo gledanja, u neki slučajevima i poznanstvo s portretiranim umjetnicima. Pitanje miljea i slojevite povezanosti naglasak stavlja na osobno iskustvo različitih umjetničkih putovanja. Promatramo li umjetničke opuse Petra Dolića i Gorana Vranića u cjelini, primijetit ćemo stanovite podudarnosti, umjetničke putove koji se preklapaju na razini osobnih poznanstava, prostora i poetika. To je jedan od razloga uspješne umjetničke suradnje u kojoj fotograf prepoznaje ideju koju je kipar istraživao u samoći ateljea. Brušenje stakla sporo je i dugotrajno, kipar se prepušta materijalu, samoći i svijetlu, oblik i siluetu skulpture izvlači na površinu. Kontemplativnost, traženje odnosa između punog i praznog prostora, silueta i svijetlo teme o kojima dijalozi između kipara i fotografa dobivaju neki viši smisao. U slučaju Petra Dolića i Gorana Vranića, dijalozi su naglasili integritet oba umjetnika i njihove umjetničke prakse. – Draženka Jalšić Ernečić, 25.6.2022.
O autorima:
Petar Dolić (Travnik, 1975.) hrvatski akademski kipar, danas se ubraja među najistaknutije hrvatske kipare srednje generacije. Rođen u Travniku, odrastao u Gospiću, a danas djeluje u Zagrebu i Dubrovniku kao samostalni umjetnik. Diplomirao je kiparstvo 1999. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Šime Vulasa. Kao izbornu nastavu pohađao je Medaljerstvo i malu plastiku u klasi doc. Damira Mataušića. Koristi se različitim kiparskim formama i tehnikama, modelira, obrađuje drvo, kleše kamen, reže i brusi staklo, u različitim medijima istražuje oblik i prostor te smisao vlastitog umjetničkog postojanja. Dolić istražuje različite medije, oblike i prostor s naglaskom na čistu formu i jasnoću kiparske misli.
Dolićevo djelo nagrađivano je i izlagano na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Dobitnik je niza nagrada i priznanja, od Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu do nagrada na javnim i pozivnim natječajima za skulpturu u javnom prostoru. Skulptura Petra Dolića donosi viziju suvremenog svijeta u kojoj nalazi finoću i jednostavnost. Kao kipar čiji je rad ukorijenjen u tradiciji medija, umijeće i znanje modeliranja, klesanja, rezanja i brušenja, Dolić se u procesu rada izvještava o vremenu u kojem stvara, u javnim skulpturama istražuje oblik i prostor, ali i aktivizam i način komunikacije suvremene javne plastike.
Autor je većeg broja značajnih spomenika u javnom prostoru, između ostalih Podmornice na zagrebačkom Velesajmu, Brod na suhom u Njemačkom parku kraj Bočarskog doma u Zagrebu, Spomenika poginulim braniteljima u Labinu Mediteranski kiparski simpozij), skulpture Jabuka u Crnom Lugu (Goranska kiparska radionica Lokve), Spomenika Oluji 95 u Kninu, Spomenika pomorcu i pomorstvu u Rijeci, Spomenika poginuloj djeci u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu, skulpture Tvrtkov biljeg u Prozoru u Rami (BIH), nadgorbnog spomenika Branku Lustigu u Aleji velikana zagrebačkog Mirogoja, oblikovao je Večernjakovu nagradu Milenijska ruža, Dekanski lanac Veleučilišta Nikola Teska u Gospiću, male plastike koja se dodjeljuje kao nagrada za Animafest. Radovi Petra Dolića nalaze se u muzejskim zbirkama i stalnim postavima suvremene umjetnosti te javnim i privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.
Goran Vranić (Zagreb, 1964.) profesionalni umjetnički fotograf, treća generacija zagrebačkih studijskih fotografa s iskustvom i temeljima u baštinskoj i muzejskoj fotografiji. Godine 1983. završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek fotografije. Kao muzejski fotograf i voditelj fotografskog ateljea Muzeja za umjetnost i obrt radio je od 1987. do 1996. godine, nakon čega u vlastitom fotografskom studiju radi kao samostalni fotograf. U fotografskom radu naglasak stavlja na umjetničku fotografiju, istraživačku terensku fotografiju kulturne i graditeljske baštine u Hrvatskoj, fotografiju suvremene arhitekture i opremanje interijera. Posebni naglasak stavlja na suradnju s muzejima i galerijama, istaknutim povjesničarima umjetnosti, kustosima i suvremenim umjetnicima. Kao slobodni umjetnički fotograf ističe se u brojnim umjetničkim suradnjama s posebnim naglaskom na primijenjenu reproduktivnu fotografiju suvremene umjetnosti te opremu kataloga izložbi i umjetničkih monografija.
Goran Vranić danas je jedan od najpouzdanijih i najzaposlenijih fotografa baštinskih ustanova i sakralnih objekata u Hrvatskoj. Odnos prema baštini i muzejskoj struci, stil i način, nenametljivost i profesionalizam samo su jedan od razloga radi kojih se Vranićevi radovi nalaze se u muzejskim zbirkama i stalnim postavima suvremene hrvatske fotografije te interijerima i privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu. Osim profesionalnog bavljenja motivima kulturnih i umjetničkih spomenika, trajno je inspiriran detaljima kulturne i prirodne baštine, motivima mora i obale, starim drvenim barkama i provama, morskim odrazima i zrcaljenju. Iz Vranićevih osobnih inspiracija nastaju serije i poetski vizualni eseji u kojima istražuje asocijativnost i morfologiju oblika, kadar i svijetlo, likovne vrijednosti i dramatiku jezika fotografije. Fotografije Gorana Vranića objavljene su u izdanjima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Muzej Mimara, Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti, Umjetničkog paviljona u Zagrebu, Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, Galerije Klovićevi dvori, Muzejskog dokumentacijskog centra ne niza ustanova i nakladnika diljem Hrvatske. Umjetničku fotografiju izlagao je na brojnim izložbama, dok je autorske cikluse fotografija izložio na nizu samostalnih izložbi.
Fotografije iz ciklusa Portreti branitelja, Zagreb, Uresi suterena, Prizori iz Pakraca, Dečki iz 150-te, Biljezi ponosnog ziđa Pakrac-Lipik, Susret sa Svetim ocem, Ukotvljena sjećanja, Barčice, Čarobne jadranske duše, Medijalni šumovi u mrežama, Uresi grada, Dubrovnik kroz godinu, Sjene, Arhajski ritmovi, Refleksije, Ponos hrvatskih ratnika, Poetika zarobljenog objektiva, Prove, Piturane prove, Portret grada Zvijezde i Mustači samostalno predstavio je u Zagrebu, Dubrovniku, Karlovcu, Zadru, Pakracu, Brežicama, Krku, Koprivnici, Trstu, Budimpešti, Pečuhu, Opatiji, Varaždinu, Generalskom Stolu, Novoj Gorici i Šibeniku. Od 1990. godine član je Fotokluba Zagreb, ULUPUH-a od 1993. i HZSU-a od 1997. godine. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.
