Manjak empatije, hladnokrvnost, ravnodušnost prema drugoj osobi, ljudi postaju vukovi jedni prema drugima.
Tako je započeo svoju priču Darko Kereša iz Koprivnice koji je 31. ožujka doživio prometnu nesreću u Zagrebačkoj ulici.
Policijska službenica Ivana Šeničnjak iz Policijske uprave koprivničko-križevačke kazala nam je kako je tog dana oko 6:50 u Koprivnici 37-godišnji vozač upravljao skupom vozila – teretnim automobilom zagrebačke registarske oznake i priključnim vozilom koprivničke registarske oznake.
– Kretao se Zagrebačkom ulicom u smjeru Varaždinske ceste. Uslijed neprilagođene brzine kretanja priključno vozilo je prešlo na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera te udarilo u bočnu stranu osobnog automobila koprivničke registarske oznake kojim je iz suprotnog smjera upravljao 62-godišnji vozač – objasnila je i napomenula kako u prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, vozači nisu bili pod utjecajem alkohola, a vozaču koji je prouzročio prometnu nesreću naplaćena je novčana kazna zbog prometnog prekršaja.
Kereša je napomenuo kako je padala kiša, kamion s praznom prikolicom za prijevoz drva je zakočio, prikolica se zanijela pod pravim kutom i išla je prema njemu. U tom trenutku pomislio je – ili će spašavati svoj život ili će fatalno završiti s vozilom ispod prikolice. On je izbjegavao koliko god je mogao, a, kako kaže, da je reagirao stotinku, tisućinku sekunde kasnije, udarila bi ga ravno ispod vrata, a to nitko ne može preživjeti. Prošla je 20 centimetara od njegove glave.
Nitko nije usporio svoje vozilo, a kamoli stao
Poanta našeg razgovora zapravo uopće nije sama prometna nesreća, već ono što je uslijedilo nakon.
– Ono što me ponukalo da razgovaram s vama jest da cijelo vrijeme događanja ljudi oko vas prolaze, ali nitko nije čak niti usporio svoje vozilo, a kamoli da je stao, pitao je li se nešto desilo, treba li pomoć. Na sreću, meni nije bila potrebna pomoć, ali sam bio zatvoren u vozilu iz kojeg nisam mogao izaći. Mogao sam isto tako biti ozlijeđen unutra, mogao sam krvariti, mogao sam doživjeti traumatski šok, hiperglikemiju, svašta. Mogao sam krvariti, to nitko nije morao vidjeti izvana, ali je vidio razbijeno vozilo, koje stoji u neprirodnom položaju, s razbijenom cijelom lijevom stranom, s upaljena četiri žmigavca i da nitko nije stao, a prošlo je barem 50 vozila, to je vrijeme kad ljudi idu na posao – govori nam naš sugovornik i napominje da je nemoguće da nitko nije čuo taj strašan zvuk i prasak koji nastane kad šleper udari automobil i odbaci ga s ceste.
Ističe kako su neposredno iza kamiona bila tri automobila, a ono što mu je nepojmljivo jest reakcija jednog od vozača koji je prošao pokraj njega.
– Saznao sam za nju drugi dan i bila je, blago rečeno, zaprepašćujuća. Čovjek dolazi u sedam sati na posao i priča svom kolegi koji je moj susjed kako se vozio iza nekog šlepera za prijevoz drva neko određeno vrijeme u kojem je ovaj tri puta proklizavao po cesti, a treći put kad je proklizio je udario nekog crnog BMW-a koji je izletio s ceste. Susjed ga pita A tko je bio čovjek u BMW-u? Kaže Ne znam, nisam ga ni vidio. Pita ga susjed Pa dobro jesi li stao? Kaže Nisam, žurio sam se na posao. Ja to mogu razumjeti. Shvaćam da postoje službe za takve situacije, ali ako je netko ugrožen u tvojoj neposrednoj blizini da ne staneš. Da nemate nimalo empatije prema drugoj osobi, to je stvarno žalosno. Danas se uspostavilo da smo uz cijelu evoluciju koju smo proživjeli kao ljudski rod došli do toga da više ne marimo ako netko pred nama krvari, ali se brinemo hoće li Putin lansirati nuklearno oružje. Ako će ga lansirati, to je vjerujete mi zadnja stvar oko koje se trebate brinuti jer se više nećete brinuti uopće – napominje Kereša koji je dosad nažalost ili nasreću imao priliku u svom životu 20 ljudi izvući iz razno raznih situacija.
Bit svega je pomoći drugome
Prisjeća se kako je jednom naletio na sličnu prometnu situaciju u kakvoj se i sam našao, samo što njemu na sreću nije bilo ništa, a žena je mogla umrijeti.
– Vraćao sam se sa suprugom iz Ludbrega, skliznuo je čovjek automobilom, malo je zahvatio bankinu i skliznuo u jarak, a ženi je lim presjekao arterijsku žilu na potkoljenici, Kako nećeš pomoći? Žena je mogla umrijeti, hitna tamo ne može doći za manje od 10 minuta. Što bi bilo da ju nitko nije prihvatio u auto, ja sam prvi naišao iz bez razmišljanja ju povezao u bolnicu. To je bit svega – da pomažemo jedni drugima – smatra.
Kaže kako nikad prije nije doživio takav manjak empatije kao kad je doživio ovu prometnu nesreću.
– Nije to zbog toga što sam ja bio u tome. Ja sam dobro prošao. Ali činjenica je da je prisutna takva hladnokrvnost. Zgrožen sam, to je ponašanje u društvu koje nema veze s društvom. Ovo je miran grad, ovo je lijep grad, imam divne susjede, ali da vam na ulici u nevolji nitko ne priskoči u pomoć, pa dokle smo došli? Svi mi imamo svoje interese u životu ali temeljni nagon čovjeka je da jedni drugima pomažemo, a ne da odmažemo. Ne mogu vjerovati da netko gleda nedaću, ali ne zanima ga i nema namjeru pomoći – pojašnjava Kereša.
Čim je stigla policija, sve je zanimalo što se događa i počeli su usporavati
Ističe kako se situacija potpuno promijenila kad je stigla policija s kombijem i upaljenim plavim svijetlima.
– E onda ljude počne zanimati, počnu usporavati, počnu zaustavljati promet, sad ih zanima što se tu dešava, kao da je to cirkuska točka. Do tada nitko živ ne da nije stao nego nije niti usporio vozilo ni iz jednog smjera – naglašava.
Osim što nitko od onih koji su prolazili nije stao, nastavlja Kereša, pomoć mu nije pružio ni vozač kamiona kojeg je promatrao u retrovizoru svog razbijenog auta iz kojeg nije mogao izaći.
– Mladić je stao, izravnao je vozilo, parkirao je malo dalje od mjesta nesreće, izašao van, pregledao svoje vozilo, vidio da nema baš nekakvog značajnog oštećenja, sjeo je u upaljeni kamion s četiri upaljena žmigavca, vozila koja su išla iza njega su se zaustavila, lagano ga zaobilazila, on je krenuo, nastavio vožnju s kamionom. U tom trenu sam uzeo mobitel i nazvao policiju, objasnio tko sam što sam i gdje sam, zatražio njihovu pomoć odnosno asistenciju, a vozač kamiona vratio se nakon 15-ak minuta baš kad je i policija došla. Predstavio se i ispričao, ali rekao sam mu da to s isprikom nema nikakve veze – kazao je.
Na sreću, njemu se ništa nije dogodilo, ali osvijestio je grubu, ružnu i gorku činjenicu – nešto ružno ti se može dogoditi, a oko tebe nitko živ neće reagirati.
– Policija i djelatnici HBO-a na kojem sam završio tri sata kasnije bili su profesionalni i sve su odradili kako treba, ne krivim ni dečka, napravio je katastrofalnu pogrešku, ali kako je postupilo 50 vozača u svojim vozilima dok su prolazili pokraj mene u polupanom i odbačenom automobilu, to je grozno. Vrijeme nam je da se malo trgnemo – zaključio je.
