Ulica u kojoj se gradi nova osnovna škola na Podolicama trebala bi nositi ime Ulica Pavla Kanižaja.
Naime, danas je u javno savjetovanje upućen takav prijedlog koji je utvrdilo Povjerenstvo za imenovanje ulica i trgova na području Grada Koprivnice.
Kako stoji u obrazloženju nacrta odluke, s obzirom na to da je u tijeku izgradnja osnovne škole na Podolicama kraj novoformirane ulice te je istovremeno u postupku osnivanje nove škole u kojem je potrebno koristiti naziv nove ulice, potrebno je novoformiranoj ulici odrediti ime.
“Pavao (Pajo) Kanižaj (1939. – 2015.) Bio je značajan hrvatski književnik i pjesnik, najpoznatiji po svojim pjesmama i prozi za djecu i mlade, pisane žargonom ili na kajkavštini. Rođen je u Đelekovcu kraj Koprivnice. Od svoje pete godine živi u Koprivnici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te i nakon studija ostao živjeti u glavnom gradu. Uređivao je satirični časopis Paradoks i časopis Žalac, a onda i humorističnu rubriku Semafor u novinama Studentski list, Vjesnik i Večernji list. Osim u novinama, Kanižaj jer radio i na Hrvatskog televiziji, gdje je uređivao mnoge zabavne emisije, humoristične serije, a najčešće serije upravo za djecu.
Za djecu i omladinu Kanižaj je napisao 42 slikovnice u stihu. Pisao je televizijske i radijske emisije i čak dva cjelovečernja filma. Napisao je kazališne predstave “E moj Gorane”, “Prvi cvjetni rat”, “Minica” i “Šarabara”, te scenarij za dugometražni crtani film “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” prema romanu Ivane Brlić-Mažuranić. Njegove radio i televizijske drame bile su nagrađivane. Njegove knjige za djecu su “Bila jednom jedna plava”, “Prsluk pucam”, “Šarabara”, “Zeleni brkovi”, “Zdrprmapan”, “Zapisi odraslog limača”, “Kad sam bio odrastao”, “Ta divna čudovišta”, “Druge i treće priče”, ” Prozor u prozu”, te zbirke pjesma “3čave pjesme” i “Čudo u djetetu”. Njegova djela namijenjena djeci odlikuju se žargonskim govorom, često pomiješan s kajkavskim dijalektom. U tekstu, osim humora i jezičnih igara , primjećujemo i igranje grafičkim simbolima. Osim za djecu pisao je i za odrasle, najčešće u formi aforizama i to satiričnog tona. Takve su mu zbirke satiričnih priča i aforizama “Na golom otoku”, “Jedi bližnjega svoga”, “Naprijed u rikverc”, “Prometej s Golog otoka” i “Čuvajte mi mjesečinu”. Aforizme je pisao i na njemačkom i slovačkom jeziku. Kanižaj je izdao i zbirke pjesama za odrasle, najčešće na kajkavskom jeziku “Kralju Tomislavu”, “I onda neš pil”, “Osmjesi i podsmjehivanja”, te zbirku haiku pjesama “Srhovi”. Kanižaj je za vrijeme svog književnog stvaralaštva dobio mnogo nagrada, pogotovo za svoje humoristično-satirično stvaralaštvo. Pisao je pjesme koje su bile i nagrađivane i uglazbljene, a za svoje djelo “Bila jednom jedna plava” dobio je nagradu Ivana Brlić-Mažuranić. Kanižaj je također tijekom svoje bogate književne i profesionalne karijere u domovini i inozemstvu promovirao ime Koprivnice i Podravine, njihovo bogato književno nasljeđe i njihov identitet.”, navodi se u obrazloženju.
Osim toga, u postupku javnog savjetovanja je odluka o imenovanju još jedne novoformirane ulice. Radi se o prometnici koja je trenutno u izgradnji sjeverno od bazena na Cerinama.
– Povjerenstvo za imenovanje ulica i trgova na području Grada Koprivnice utvrdilo je prijedlog da se navedenoj ulici dodijeli ime Ulica Mare Matočec – stoji u obrazloženju.
“Mara Matočec ( Drnje kraj Koprivnice, 1885. – Korija, – 1967.) bila je prva ženska spisateljica iz Podravine. Svojom prirodnom inteligencijom i velikim marom privukla je seljačke žene u javni život i obratila pažnju političara na važnost ženskog rada i poslije Mare Matočec nikada više žene Podravine nisu izostajale iz društvenog i kulturnog djelovanja. U prvoj fazi ona piše pjesme o prirodi i pjesme u kojima se reflektira politički život. Na taj način su seoske žene Podravine bile upoznavane s radom braće Radić. Ona se intenzivno uključuje u kulturno-prosvjetni rad, koji je svoju kulminaciju dosegao oko 1937. kada se nalazi i u Glavnom odboru Seljačke sloge a njezini komadi, osobito igrokaz „Matija Gubec“ i „Invalid“ izvode se u mnogim mjestima. Kroz kraća predavanja i članke, ali i pjesme ona je do drugog svjetskog rata prisutna na smotrama Seljačke sloge u Zagrebu ali i na drugim okupljanjima seljaka u sjevernoj Hrvatskoj. Njeno djelovanje u buđenju seoskih žena za kulturni, prosvjetni, instruktivni pa i politički rad je nezaobilazno kada se govori o povijesti žena i ženskih pokreta u Hrvatskoj.”, navodi se u obrazloženju odluke.
Spomenimo da je javno savjetovanje otvoreno do 20. ožujka.
