Pričajte priče svaku večer, jer one tijelo i dušu liječe.
Prikladna je to poruka prve koprivničke pripovjedačice Jelene Premec na današnji dan – Svjetski dan pripovijedanja.
– Ljubav prema pripovijedanju dogodila se jako davno. Još u toplom majčinom i bakinom krilu koje su u meni upalile plamen za priče koje sam obožavala i kojih nikada nije bilo dovoljno. Mogu reći da su one glavni krivci što se ljubav pretvorila u strast koju svakodnevno živim i prenosim na druge – govori nam Jelena.
Kako bi postala prva koprivnička certificirana pripovjedačica završila je studij pripovijedanja koji je pokrenuo kreativni studio Logos iz Varaždina 2019. godine pod vodstvom Martine Hranj.
– Vidjevši poziv za upis prve generacije prvog takvog studija u Hrvatskoj znala sam da je to moj put kako bih usavršila znanja koja sam do tada posjedovala. Tijekom studija imala sam priliku učiti od vrsnih hrvatskih pripovjedačica Jasne Held i Jasmine Žiljak Ilinčić, bili su tu još i terapeuti igrom, dramski pedagozi, etnolozi, fonetičari te mnogi drugi. Obranivši završni rad s temom Kreativno pripovijedanje bajke Ivica i Marica kroz dramske igre, stekla sam zvanje majstorica pripovjedačica. No najvažnije od svega što sam tijekom studija upoznala divne ljude koji svoju sredinu obogaćuju pripovijedanjem te šire taj plamen koji nam je prijeko potreban – objašnjava.
Kaže kako je za dobru pripovjedačicu potrebno malo talenta, hrabrost i najviše od svega ljubav prema pričama.
– Svi smo mi pripovjedači, samo je potrebno upaliti davno zaboravljenu iskru koja tinja u nama – smatra Jelena i objašnjava nam da pripovjedači pripovijedaju bez pisanog predloška te je njihov najmoćniji alat glas.
Ističe kako je kod čitanja slikovnice potrebno držati zadanog okvira, a ona u svoje pripovijedanje uvijek doda nešto svoje kako bi slušača potaknula na istraživanje i čitanje.
Smatra da je u svijetu modernih i digitalnih tehnologija djeci pripovijedanje potrebno više nego ikad.
– Pripovjedači djecu vraćaju u svjetove u kojima su oni istinski svoji, svjetove koji ih povezuju, pomoću priča razvijaju maštu, govor, ljubav prema dramskoj umjetnosti i naravno socijalne vještine – naglašava Jelena koja najviše uživa u pričama Ivane Brlić Mažuranić, narodnim pričama i kratkim zen pričama za odrasle. Često su priče te koje odabiru nju, a ona im onda udahne život svojim glasom i gestama.
– Nažalost, pripovijedanje je u našoj sredini još uvijek u povojima, no odaziv je više nego dobar. Otkrit ću vam malu tajnu: iako su djeca ta kojima najviše pripovijedam, odrasli često zavire te ostanu oduševljeni kada čuju priču. Odraslima su priče isto potrebne kao i djeci jer ih vraćaju u toplo bakino i majčino krilo te na njih djeluju terapijski. Reakciju odraslih na priče imala sam prilike vidjeti prošle godine na večeri pripovijedanja u Virju koju je organizirala moja draga prijateljica pripovjedačica, književnica i knjižničarka Ivanka Ferenčić Martinčić – zaključila je naš razgovor Jelena uz poruku Dalaj Lame “Planeti ne treba više ambicioznih i uspješnih ljudi, planeti očajnički treba više mirotvoraca, pripovjedača, kreativaca i svih onih koji znaju voljeti”.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
