Svjetski je dan osoba s Down sindromom.
Jedna od Downića, kako ih se naziva od milja, je 25-godišnja Nikolina Vugrin. Nikolina je danas sretna djevojka, a njena mama Anica ispričala nam je koliko joj je teško bilo na samom početku.
– Vijest o tome da nosim curicu koja ima Down sindrom primila sam teško, pogotovo zato što nije bilo nikakvih naznaka da ću roditi dijete s takvim poteškoćama. Tadašnje društvo se nije bavilo tim stvarima, o dijagnozi bolesti nisam znala ništa, a generalno razmišljanje bilo je da se bolesti i smrt događaju drugima, ali ne i nama samima – ističe ona.
Zbog pridruženih bolesti liječnici nisu polagali nade, no Nikolina je bila pravo čudo i hrabro je podnijela sve dosadašnje izazove s kojim se susrela.
– Down sindrom se kod mog djeteta manifestira putem fenotipskih oznaka poput kraćih prstića, posebnog oblika usnica, položenih kosih okica te relativno malog rasta. Umjesto 46 kromosoma u tijelu, ona ih ima 47. Osim toga, moja Nikolina je imala dosta pridruženih bolesti kao što su otvor na srcu, zapetljaj crijeva, dupli želudac, gušterača položena na crijevima i slično. Liječnici su se od prvog dana morali boriti za njezin život, govorili su mi da takvu operaciju ne bi preživio niti odrasli čovjek, ali ona je sve to odlično odradila – objašnjava Nikolinina majka.
Djeca s Down sindromom su vesela, a često ih nazivaju i djecom punom ljubavi, nastavila je.
– U početku sam željela da nauči što više stvari koje će joj kasnije trebati u životu, ali kasnije sam shvatila da je najbitnije da ona uživa i da je sretno dijete. Tu svoju sreću i veselje itekako zna prenijeti na druge jer Downići imaju u sebi nešto što ih čini drugačijima. Nikolina vas grli na poseban način koji je jednostavno neobjašnjiv, a svoju pozitivnu energiju itekako zna prenijeti na druge – govori i dodaje da podršku društva u početku nisu imali, ali danas se prihvaćaju različitosti kao i činjenica da mogu biti bolesni i pritom normalno funkcionirati.
Nikolina je danas stoga aktivna članica društva, a mama Anica je zahvalna svakom čovjeku koji prihvaća osobu koja je drugačija, posebno osobu s Down sindromom.
– Nakon što je završila edukaciju i rehabilitaciju u Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce, počeli smo razmišljati što dalje. Došli smo do zaključka da bi ju najbolje bilo upisati u Udrugu za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Latice jer je za djecu s takvim teškoćama najvažnija socijalizacija. Moja Nikolina obožava udrugu jer imaju kreativne igraonice, gledaju crtiće i filmove i međusobno se druže. Ona je izuzetno sretna, a ja sam zahvalna ljudima koji organiziraju i održavaju udrugu – zaključuje.
