Koprivničanci Luka Komes Horvat i Doroteja Pehman već neko vrijeme žive na relaciji Koprivnica – Poreč.
Zbog nemogućnosti pronalaženja zadovoljavajućeg posla u struci u svom rodnom gradu, ovaj mladi par je, umjesto odlaska van, posao odlučio potražiti na morskom zraku i na našoj prekrasnoj obali.
Odlučili su otići u Poreč, a Luka danas ima status stalnog sezonca.
– Završio sam Obrtničku školu Koprivnica smjer elektromonter. Prvobitni cilj nakon završetka srednje škole bio je da se zaposlim u struci, ali kako je naša država lijepo uređena, nije išlo pa sam radije odlučio okušati se u nečem potpuno drugačijem. U skorije vrijeme planiram nastaviti školovanje, najvjerojatnije vezano za turizam – govori nam Luka koji o odlasku u inozemstvo nije ozbiljnije razmišljao.
Smatra da Hrvatska nudi dobre uvjete i prilike.
– Nisam bio prisiljen raditi vani i nikad mi nije bilo neophodno otići. Sa svojom strukom u Koprivnici mogu jedino raditi posao u četiri smjene, ako želim koliko-toliko normalne prihode, a to mi nikako nije bilo u cilju. Od nekoliko svojih prijatelja čuo sam pozitivne stvari o radu na sezoni pa sam i ja počeo razmišljati u tom smjeru – ispričao je Luka.
Njegova djevojka Doroteja završila je srednju školu za nutricionista, a tijekom studiranja shvatila je kako to ipak nije pravi izbor.
– O poslu animatora tijekom sezone nisam razmišljala sve dok nisam čula Lukina pozitivna iskustva i priče. U to vrijeme radila sam tipične studentske poslove, a nakon malo razmišljanja, prošle godine smo shvatili da bi možda bilo najbolje da i ja dođem u Poreč – govori nam Doroteja.
Iako Luku danas zanima turizam, svoju karijeru započeo je u sasvim drugačijem sektoru.
– Najprije sam radio kao pomoćni radnik na tiskarskoj štampi. Nakon dvije i pol godine rada, odlučio sam po prvi puta otići na sezonu. Po povratku kući radio sam u jednoj koprivničkoj firmi, a nakon toga sam ozbiljno počeo razmišljati o povratku na sezonu – opisuje.
S radom na sezoni Luka je započeo prije nekoliko godina, a Doroteja mu se pridružila prošlo ljeto. Oboje rade kao animatori u Poreču u koji se uskoro vraćaju.
– Radi se osam sati dnevno, pet dana u tjednu. Osigurani su smještaj i tri obroka dnevno. Uvjeti su zaista dobri i zasad nemamo niti jednu lošu uspomenu vezanu za rad na sezoni. Ne radi se o teškim fizičkim poslovima. Ako ti problem predstavlja svakodnevno cupkanje s djecom ili vođenje grupe od 15 tinejdžera, posao animatora nije za tebe. Vrhunac sezone zna biti dosta napet jer tada ima najviše turista, ali ostali dio je sasvim u redu – objašnjavaju.
Da bi netko uopće stekao status stalnog sezonca, potrebno je raditi minimalno šest mjeseci.
– Status stalnog sezonca se ostvaruje nešto kasnije, ali oni su bili zadovoljni sa mnom, baš kao i ja s njima te su mi posao stalnog sezonca ponudili odmah nakon prvih šest mjeseci – govori Luka.
Posao animatora, bilo sportskog ili dječjeg vrlo je zabavan posao za koji trebaš biti komunikativan i spreman na igru, zabavu i ples.
– Ja sam dječja animatorica, a Luka je takozvani all-round animator. Zabavni program nudi stvarno puno mogućnosti – od sportskih aktivnosti, večernjih programa, programa za djecu i tinejdžere, dnevnog programa zabave, igraonica za djecu svih dobnih skupina… Zapravo sjediš s djecom i zajedno se igrate, a u večernjim programima pleše se i mini disco, nešto što je uvijek zabavno. Luka održava sportske turnire, najviše nogometne i odbojkaške, vozi biciklističke ture s djecom, a navečer pušta kino projekcije – ispričala nam je Doroteja.
Najveća prednost ovakvog rada je upoznavanje novih ljudi i sklapanje novih prijateljstva, a kao jedini nedostatak navode odsutnost od kuće.
– Prednost rada na sezoni je definitivno to što je sezona savršeno mjesto za sklapanje prijateljstva i upoznavanje novih ljudi. Do sada smo upoznali neke nezaboravne ljude s kojima smo ostali jako dobri prijatelji i do dan danas. Jedini nedostatak je taj što jedan dio godine moraš provesti odvojen od kuće i imaš osjećaj kao da si doma, a zapravo nisi – ističu oboje.
Nastavljaju kako je cijeli animacijski tim smješten u, kako oni to zovu, “naše malo selo”, a prilikom traženja ovakve vrste posla vrlo je važno znati kamo točno odlazite.
– Mi smo imali sreću što smo posao našli baš u takvom kompleksu, za razliku od kolega koji su imali malo drugačije prvo iskustvo. Ako izuzmeš to, treba otići i uživati. Uz dobru zaradu, upoznaješ nove ljude i stječeš uspomene za cijeli život – naglašava Doroteja.
Svaki slobodni trenutak provode s društvom ili obilaze Istru i hrvatsko primorje.
– Prije par godina probali smo bungee jumping. Osjećaj je bio jednostavno fenomenalan pa smo nakon toga odlučili skočiti s padobranom. Osim takvih ekstremnih zanimacija, volimo i putovati, kako po Hrvatskoj tako i izvan nje. Istru smo cijelu obišli, a od Dalmacije nam još jedino preostaje Dubrovnik i nekoliko manjih mjesta koja planiramo posjetiti – zaključuju.
