Nastavnici i učitelji u pandemijskim uvjetima suočavaju se s izazovima na kakve ih nitko nije mogao pripremiti još do prije nekoliko godina.
Održavanje nastave online, korištenje raznih računalnih alata i aplikacija, često i improviziranje kako bi se poštivao nastavni plan i program samo su grebanje po površini njihovih zadaća. No, što kada ste zaduženi za nastavu tjelesnog odgoja i obrazovanja, koja se većinom odvija u zatvorenom prostoru, koja je puna tjelesnih kontakata, gužve, akcije i rekvizita – svega onoga što propisane mjere ne odobravaju?
Profesorica tjelesne i zdravstvene kulture Marina Tomac-Rojčević, koja radi u koprivničkoj Gimnaziji Fran Galović, s idejama za svoje učenike nema poteškoća. To je i jedan od razloga zašto je 20. prosinca u zagrebačkom hotelu Sheraton primila Godišnju nagradu za doprinos u razvoju školskog sporta u Republici Hrvatskoj za školsku godinu 2020./2021.
– Ova godina bila nam je dosta specifična zato što nije bilo natjecanja u školskom sportu pa su se za samu nagradu gledale i neke druge stvari osim uspjeha na natjecanjima. Pratilo se kako radimo u određenim projektima, napredovanje u struci, komunikacija i rad u lokalnoj zajednici, mentorstvo pripravnicima i studentima, objavljivanje stručnih radova… Na kraju su se zbrajali bodovi i na osnovu toga dobivala se nagrada – objasnila nam je Tomac-Rojčević cijeli proces.
Ono što se među svim tim aktivnostima ističe svakako je izravan rad s učenicima. Naime, zbog preporuka, kaže nam ona, neko vrijeme nije bilo dopušteno održavati nastavu tjelesne i zdravstvene kulture u zatvorenom prostoru te upotrebom sportske opreme i rekvizita, nužnima za ekipne sportove. Zato je trebalo osmisliti neke nove načine i poticati aktivnosti na otvorenom. Iz toga su nastali projekti prekogranične suradnje poput Interreg projekata i Erasmus projekata u suradnji sa šest škola diljem Europe.
– U jednom projektu tim gimnazijskih profesora osmislio je boravak učenika na otvorenom, u čemu smo iskoristili rijeku Dravu, koja i povezuje našu gimnaziju, školu u Prelogu i u Csurgu. Naš zadatak bio je veslanje, Prelog je imao biciklizam, a Mađari kamping. Naši su učenici tako imali priliku naučiti metodiku veslanja, učiti o biologiji, geografskoj povezanosti, svome kraju – opisala je Tomac-Rojčević.
Drugom projektu glavna tema bile su planine tako da su dobro iskorišteni Bilogora, Kalnik, ali i PRC u Starigradu za rekreaciju, boravak na otvorenom i pješačke rute.
– Tu su bili uključeni učenici koji imaju problema s prekomjernom težinom i drugim zdravstvenim poteškoćama. Laganim pješačkim rutama uspjeli smo postići određene rezultate i takvi učenici su pješačenjem dnevno gubili po kilogram tjelesne težine. U pet dana laganim tempom uspjeli smo prijeći 68 kilometara. Uz to, učili su osnove planinarstva, planinarske oznake, kako se orijentirati, kretati, čitati kompas i vezati osnovne planinarske čvorove – rekla je Tomac-Rojčević.
Taj projekt također je bio povezan s bilogijom, geografijom i likovnom kulturom, a učenici su komunicirali na engleskom jeziku.
Treći je projekt bio vezan za online nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Naime, kako nam kaže profesorica, u takvoj se nastavi mnogo vremena provodi u sjedećem položaju te je željela napraviti nešto osim dijeljenja tema za seminarske radove i slične aktivnosti.
– Nakon desetak sati u sjedećem položaju, učenicima je problem bila i koncentracija i cirkulacija. Umrežili smo se svi putem video poziva i osmislila sam sustav vježbi koje su bile prilagodljive prostoru u kojemu su učenici i onome što imaju kod kuće. Primjerice, koristili smo dršku metle, ručnike, odjeću, stolice, ono što imaju kod kuće bez da troše novac na opremu. Iz tih priprema razvila se i digitalna te tiskana knjiga, koju sada koriste učenici i profesori iz šest zemalja – kaže nam profesorica Tomac-Rojčević.
Učenici su na takve inovativne aktivnosti uglavnom pozitivno reagirali, pogotovo zato što je korištena i njima bliska tehnologija, poput mobilnih aplikacija.
– Isprva im je bilo pomalo čudno, ali kada im se dobro objasnilo što radimo i zašto, kao i roditeljima, tada su voljni sudjelovati. Naši nastavni planovi i programi su prilično zastarjeli, a napredak u tehnologiji ide brzo. Smatram da bi trebalo slijediti trendove da im ne bude monotono i dosadno. Trebali bismo ih pripremati za život, teško da će u životu, primjerice, skakati u dalj, ali će sigurno ići na pješačenje ili planinarenje, mogu koristiti vježbe iz pilatesa, vježbe snage… Nastava tjelesne i zdravstvene kulture trebala bi ići u tom smjeru da učenike pripremimo, da im vježbanje postane životni stil i da na taj način sačuvaju svoje zdravlje – vjeruje Tomac-Rojčević.
Osim učenika, očito je da ideje i rad gimnazijske profesorice cijene i kolege iz struke, čega je dobiveno priznanje i odraz.
– Izuzetan je osjećaj dobiti priznanje koje je dala struka. Posebno mi je drago što je to ove godine, jer učenici sportaši motivirani su za sport sami po sebi i s njih nije problem pokrenuti. Mene zanimaju učenici koji imaju neke poteškoće ili samo nisu motivirani na kretanje. Volim raditi i sa sportašima, ali još više i s ostalim učenicima zato što se kod njih može vidjeti brzi pomak. Neki još uvijek smatraju da je sport i nastava tjelesnog samo “ganjanje lopte” ili trčanje u prazno, a zapravo je tu cijeli niz važnih stvari koje se kretanjem razvijaju – objašnjava Tomac-Rojčević.
Veliku pomoć, kako kaže, ima od ravnatelja Gimnazije Fran Galović Vjekoslava Robotića, koji motivira djelatnike na inovacije i pomaže im ih ostvariti. Osim njega, radni kolektiv iz Gimnazije predložio ju je za nagradu, kao i Županijski športski školski savez, bez čega dobivanje priznanja ne bi bilo ostvarivo.
Novi projekti i aktivnosti već su u pripremi, a cilj im je da se dio može iskoristiti i tijekom same nastave, kao dodana vrijednost.
– Cilj mi je pokrenuti sve učenike koji se iz nekog razloga ne žele kretati, a isto tako je tu pravilna prehrana, čime smo se isto bavili u jednom od projekata. Uz mnoštvo fast food restorana, učenici često posežu za takvom hranom, koja nema nutritivnu vrijednost, pa mnogo jedu i stalno su gladni. Uz kretanje, važno je naučiti i što jesti i kako se hraniti – zaključuje profesorica Tomac-Rojčević.
