Na mladima svijet ostaje, poznata je uzrečica.
No, mladih ne bi bilo da nema onih starijih – tijekom odrastanja učimo prvo od roditelja, zatim i učitelja pa profesora, a vještine zatim brusimo u poslovnom okruženju. Ipak, moramo priznati da i mladi danas starijima mogu pružiti dozu znanja, posebice kada je riječ o mladima najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu – tehnologiji.
Upravo je to ideja Male škole korištenja pametnih telefona za starije, edukativne radionice koju je 2018. godine pokrenula koprivnička Knjižnica i čitaonica Fran Galović. Cijela stvar funkcionira na način da se stariji željni znanja o novim tehnologijama jave u knjižnicu, a potom ih mladi volonteri uče osnovama. Inače, knjižnica je za ovaj program postala jedna od četiri dobitnika priznanja Američkog knjižničarskog društva za inovativne međunarodne knjižnične projekte za 2020. godinu. Godinu prije toga projekt je nagrađen i nagradom za inovativne knjižnične programe koji doprinose kvaliteti života u zajednici korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije.
Kako nam to govori 17-godišnji Alan Jantolek, jedan od volontera koprivničke knjižnice, starije osobe često dolaze na edukaciju i govore kakve poteškoće imaju.
– Dosta je važno da ne diram njihov telefon jer tako najbolje nauče kako bi sve kasnije mogli sami. Nadam se da im pomognem. Ako se mene pita, nije loše doći – kad nešto ne znate, pomognem vam, a malo izađete i iz kuće – objašnjava Alan.
Nastavlja kako se na volontiranje odlučio nakon što je njegova prijateljica u školi održala edukativnu prezentaciju.
– Ona nam je sve objasnila pa sam zaključio da je najlakše priključiti se knjižnici – prijavio sam se za Malu školu korištenja pametnih telefona za starije i slaganje knjiga. Kad netko zove, ako mogu, kažem da ću doći. Volontiram dok meni paše, to je uglavnom nakon škole – ističe.
Kada je pak riječ o prethodnim vještinama, odnosno snalažljivosti starijih, Alan nam otkriva kako oni tehnološki potkovaniji uče brže, dok se oni koji tehnologiju poznaju manje moraju malo više potruditi. Bez obzira na sve, nove tehnologije mogu se shvatiti bez problema, siguran je Alan.
– Svi bismo se trebali znati koristiti tehnologijom, barem osnovama, teško je bez toga. Svi bismo se trebali angažirati koliko nas zanima i koliko mislimo da bismo trebali – smatra.
Naravno, i sami smo bili dio jedne od edukacija na kojoj smo upoznali 81-godišnju Zdenku Lukinović koja se školi priključila prvi put. Osim tehnološkog čuda u džepu, moralnu podršku tijekom prve radionice pružao joj je i suprug.
– Djeca imaju mobitele, praunuka se njima koristi praktički od rođenja. Došla sam zbog slanja poruka i fotografiranja. Ne možeš od djece dobiti fotografiju, sve su u mobitelima, to mi je bio najveći hendikep. Dok me djeca uče onda oni sve na brzinu pokažu, a ja od toga ne vidim ništa – tvrdi Lukinović.
Dodaje i kako nema prevelika očekivanja, cilj joj je da se pametnim telefonima zna služiti, poslati i pokoju poruku ili nazvati bližnje.
– Koliko meni treba, toliko ću se i naučiti – kratko napominje.
Na kraju krajeva, svijet bez pametnih telefona danas više nije “normalan” svijet, a što je zaključila upravo i Lukinović.
– U mladosti nismo imali telefone, a ni mobitele. Sve smo rješavali poštom i pisanjem. Baš sam rekla kako je ovo prva godina da nisam poslala niti jednu pisanu čestitku, a samo sam jednu primila. Ljudi se manje-više koriste pametnim telefonima – potvrdila je.
Spomenimo da se svi zainteresirani Maloj školi korištenja pametnih telefona za starije osobe mogu priključiti uz prethodnu prijavu u Odjelu za odrasle, mailom na [email protected] ili na 048/622-363 (kućni 108). Edukacije se održavaju u Makerspace prostoru na prvom katu.
