Načelnik Općine Koprivnički Ivanec Zoran Vrabelj (HSS) prihvatio se te dužnosti prije pola godine, nakon što je na lokalnim izborima u drugom krugu tijesno pobijedio dotadašnjeg načelnika Marija Švegovića.
Pola godine na načelničkoj poziciji brzo je prošlo, a za kraj godine razgovarali smo s novim načelnikom o tome što je učinjeno, što se planira u budućnosti, situaciji u općini i drugim aktualnim temama.
Kakvi su dojmovi nakon pola godine staža, kako je biti načelnik općine?
Tko god se kandidira za ovakvo mjesto, ne zna što ga čeka. Ja sam imao tu sreću ili nesreću da sam ipak znao što me čeka jer mi je otac svojevremeno bio načelnik općine, znao sam kako to funkcionira i izgleda, kakve su to brige i obveze. Ovo nije samo posao, to je svetinja, to se radi za selo i to je najljepša obaveza koju se može u životu imati. Kad se realizira neki projekt, nema sretnije i ponosnije osobe od tebe.
Krenuli ste u popravljanje odnosa s institucijama s kojima se prošla vlast nerijetko sukobljavala, prvenstveno Koprivničko-križevačkom županijom i Piškornicom?
S obzirom na to da je bilo mnogo turbulencija i neslaganja u prošlosti, sa Županijom smo postigli dobre odnose, dokaz tome je i prijenos prava građenja nove škole. Mislim da trenutno imamo najbolju moguću suradnju. Isto je i s Piškornicom. Sviđalo se nama to odlagalište ili ne, a nikome se ne sviđa, moramo surađivati. Primjerice, nama kao općini Piškornica svaki mjesec isplaćuje komunalnu naknadu od 145.000 kuna i pomogli su nam da konačno počnemo naplaćivati naknadu za zbrinjavanje otpada. Počeli smo naplaćivati zaostatke iz prošlosti koje smo propustili, od nove godine krećemo s novim dijelom i to će nam biti dodatni prihodi od 2-2,5 milijuna kuna u proračunu za iduću godinu.
Kakva je suradnja s bivšim načelnikom Švegovićem, koji je sada dio Općinskog vijeća?
Ne komuniciramo s njim, niti jedan od vladajućih vijećnika. Na općinskom vijeću, naravno, svi diskutiramo i razgovaramo, ali s njim ništa izvan onoga što je nužno.
Prateći vijesti iz općine, stječe se dojam da je mnogo toga pokrenuto, započeto ili napravljeno ove godine. Koji projekt biste izdvojili kao najznačajniji za stanovnike Koprivničkog Ivanca?
Odabran je izvođač radova, tvrtka MOD, i izvršitelj nadzora radova, Petgrad, za projekt pješačko-biciklističke staze od Vinogradske ulice u Koprivničkom Ivancu do table naselja Kunovec. Vrijednost investicije je tri milijuna kuna. To radimo vlastitim sredstvima, dva milijuna kuna ide iz kredita i milijun iz naših sredstava jer, nažalost, nije bilo natječaja na koje bi to mogli prijaviti. Kredit i javna nabava su bile pokrenute u prijašnjem mandatu, a odabir izvođača radova u mojem mandatu. Staza je zaista nužna zbog same sigurnosti djece i naših mještana.
Koliko je blizu gradnja novog dječjeg vrtića, za koji je bilo informacija da će se financirati kreditom?
Za vrtić je kredit zadnja opcija. Naime, podigli smo kredit od 13 milijuna kuna, od čega je 11 milijuna za vrtić, a dva za spomenutu stazu do Kunovca. Prijavili smo se sada na mjeru 7.4.1. za vrtić i tu smo na 35. mjestu od otprilike 250 vrtića, što je dobar rezultat, ali trenutno nažalost nije prolazan. Tu su još moguće razne promjene pa je moguće i da na taj način financiramo vrtić te da uopće ne “diramo” u sredstva iz kredita. U siječnju, također, namjeravamo kandidirati na natječaju Plana oporavka i otpornosti, gdje su mnogo veća sredstva, a rezultati na mjeri 7.4.1. nam daju za pravo da se nadamo tome. Vrtić je neophodan za mještane Koprivničkog Ivanca, 24 djece ostalo je bez smještaja. Njihovim roditeljima sufinanciramo smještaj za dijete u drugim mjestima. Kako god bilo, vrtića će biti, bilo iz EU fondova ili kredita.
Gradit će se i nova škola s dvoranom, sudeći prema nedavnim informacijama o suradnji s Koprivničko-križevačkom županijom?
Da, nedavno smo potpisali sa županom Darkom Korenom sporazum i ugovor kojim se sva dokumentacija prebacuje na Županiju, koja time dobiva pravo građenja. Ishodit će građevinsku dozvolu, a kao i za vrtić, prijavit će županija projekt na Plan oporavka i otpornosti. Vrlo je velika vjerojatnost da škola prođe na tom natječaju i da i nama i Županiji bude lakše izgraditi te objekte. Mislim da je i pošteno i korektno da netko izgradi i školu i vrtić, s obzirom na to da u općini imamo megasmetlište Piškornicu, da nismo samo poznati po smetlištu nego i po investicijama i projektima.
Kada smo kod Piškornice, u pola godine vašeg staža na čelu općine nije bilo mnogo bure oko te teme, iako je u prošlosti bila mnogo prisutnija u javnim obraćanjima Općine. Što se promijenilo?
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali svi smo svjesni da projekt Piškornice nikada neće nestati. Jednostavno, moramo brinuti o tome da to bude regionalni centar po svim standardima i uvjetima kakvi bi trebali biti i kakvi su projektom predviđeni, da nema nikakvih zagađenja i da se odlagalište sanira. Također, tu je i financijska korist koju, osim komunalne naknade, mi nikada nismo imali, a imamo pravo na nju. Neka druga odlagališta, odnosno JLS-i na kojima se nalaze odlagališta, naknadu naplaćuju još od 2014. godine po pravilniku koji je postojao, još čak nije bilo ni zakona. No, od bivše vlasti za to nije bilo sluha i odlučili su ipak ići u sudske sporove. Lako je meni sad biti general poslije bitke kada smo počeli gubiti sudske sporove, ali mišljenja sam da se tada našlo neko rješenje, mogli smo mnogo prije imati barem neku korist od toga. Ovako smo propustili milijunske iznose, a smeće su svejedno dovezli.
Pokretanje škole nogometa, gradnja malonogometnog igrališta, rekonstrukcije objekata na igralištima u sklopu općine, gradnja novog objekta s tribinama, sponzoriranje sportskih događaja… Mnogo je ulaganja u sport, je li ambicija postati “najsportskija” općina u okolici?
Mnogi me znaju kao nogometnog suca, volim sport. Smatram da se mještani poistovjećuju s nogometnim klubovima, to je žila kucavica sela, kao i folklor i vatrogasno društvo. Nogometni klubovi, od Botinovca, Pustakovca pa do Kunovca i Koprivničkog Ivanca, svakog vikenda okupe pozamašan broj ljudi. Imamo jedan općeniti problem što se već niz godina govori o školi nogometa, a nikako da se pokrene, ta tema je pokrenuta još za vrijeme mog pokojnog oca. Sada smo konačno to uspjeli. Tu je prekaljeni nogometaš Siniša Bartolović koji je to uzeo u svoje ruke, okupio mladu ekipu iz svih tih klubova, imamo i sponzore. Mislim da je škola nogometa jedini put da počnemo koristiti domaće igrače za naše utakmice, da barem nižerangirani klubovi jednog dana imaju prvih 11 iz svog mjesta, a ambiciozniji da imaju barem okosnicu momčadi od domaćih dečki. Od toga neće koristi imati samo klubovi, već i roditelji i djeca koja će imati sportske aktivnosti s vrsnim trenerima. Također, sve će se odvijati na svim nogometnim terenima u općini, ne samo na jednom mjestu. Uskoro će imati i malonogometno igralište. Bit će to jedna dobra, zaokružena priča.
Što se tiče ostalih sportskih ulaganja, dobili smo izvođača radova u vrijednosti od oko 1,1 milijun kuna za izgradnju malonogometnog igrališta, već iduće godine. Također, krenut će i rekonstrukcija postojećeg objekta paralelno s tim, obnavljat će se fasada i stolarija. Radi se i na dokumentaciji za novi sportski objekt. To je također pokrenuo još moj otac, sve je propalo, uključujući i građevinsku dozvolu i sve smo morali ispočetka. Planiramo pokrenuti gradnju iduće godine, a kada se on završi, stari objekt želimo urediti i ostaviti školi nogometa na korištenje. U Pustakovcu smo s mještanima proširili ulaz na igralište, točnije, oni su to sami napravili, a mi smo pokrili troškove. Obojali su svlačionice i uredili ih, sve su to učinili i tako izašli ususret općini, a mi smo pokrenuli dokumentaciju za proširenje njihovog sportskog objekta. U Botinovcu smo promijenili stolariju na igralištu, u čemu nam je sufinanciranjem pomogla Piškornica. Članovi Rudara iz Botinovca su sami obojali prostorije i uklonili prozore i tako smanjili troškove općini.
Općina sudjeluje i u sufinanciranju drugih područja, što biste izdvojili od takvih mjera?
Svake godine sufinanciramo rušenje starih i dotrajalih objekata s do 15.000 kuna, čime se poveća vrijednost parcele, može se bolje prodati i omogućiti da se jednog dana dosele mladi. Poticali smo poduzetnike, njih 11 dobilo je po 15.000 kuna za kupnju materijala, potičemo mlade s do 20.000 kuna za kupnju, dogradnju ili dokumentaciju koja im treba, isplaćivali smo božićnice od 200 kuna, odlikaši su nagrađeni s 500 kuna, bila je i podjela darova za Svetog Nikolu i za Božić.
Nedavno ste potpisali i sporazum s Gradom Koprivnicom i pridružili se u ITU mehanizmu, čime će potencijalno dobiti nenamjenska sredstva i priliku da ih se utroši za boljitak općine. Imate li plan u što konkretno uložiti sredstva?
To je odlična stvar, čestitam Gradu Koprivnici na dobro odrađenom poslu i što je uključio i okolne općine koje mu gravitiraju. Općinama ide 30 posto ukupnih sredstva, ostaje za vidjeti koliko će točno svaka općina dobiti. Imamo idealan projekt za to, projekt kurije, moja osobna želja za koju bih volio da prođe na tom mehanizmu. No, ako će i biti neka pješačka staza, naravno da ćemo je napraviti tim sredstvima.
Kada smo kod staza, kada će toliko dugo čekana staza do Koprivnice?
Tu čekamo Grad Koprivnicu, koliko znam, raspisali su javnu nabavu. Puno je godina prošlo, nužna je našim mještanima, djeci pogotovo. Prijašnja politička situacija ne bi trebala biti razlog da se staza ne napravi.
Koji su planovi za iduću godinu, koji su prioriteti na koje se “bacate” od 1. siječnja?
Čeka nas potpisivanje ugovora za početak prve faze gradnje staze u Ulici Matije Gupca, od općine do raskrižja s Radićevom ulicom, staza u Radićevoj ulici također. Za obje ističu građevinske dozvole i ako se tu nešto ne pokrene, morat ćemo sve dokumentacije raditi ponovno. Nadamo se i da će Županijska uprava za ceste pronaći sredstva da barem dio cesta obnovimo i asfaltiramo, želja nam je prvenstveno Koprivnička ulica od table mjesta do crkve. Tu je malonogometno igralište, obnova postojećeg objekta, a kreće i izgradnja vrtića, nadamo se i škole. Gradit će se zgrada za dućan, ljekarnu, ordinaciju i stanove, a krajem iduće godine bi mogla biti i gotova. Pokušat ćemo i pronaći liječnika koji bi dolazio barem jednom tjedno da je na raspolaganju starijim sugrađanima. To su naše ambicije i želje. Ističem i da će nam proračun za iduću godinu biti 35 milijuna kuna, najveći koji je ikada bio.
