Naša stara dama, naša Koprivnica danas slavi svoj 665. rođendan, a tim smo povodom razgovarali s koprivničkim gradonačelnikom Mišelom Jakšićem.
1. Rođendan našeg grada već je tradicionalno prilika da se osvrnemo na godinu iza sebe, ali i okrenemo prema budućnosti. Što biste izdvojili kao najznačajnije što je obilježilo godinu iza nas, a čemu se u narednih godinu dana najviše veselite?
S obzirom na sve ono što je korona donijela među nas, na što nismo bili spremni, nismo to očekivali i danas struka daje malo odgovora na to što nas čeka i kako dalje, mogu reći da je najvažnije od svega, koliko god to možda monumentalno zvučalo, što smo ostali grad. Dakle, ostali smo jedna otvorena radišna sredina, ali s druge strane pokazali smo da koliko god se puta ne slagali s odlukama Nacionalnog stožera vezanima uz koronu, i dalje smo ostali jedna disciplinirana, odgovorna i racionalna sredina. To je najveća pobjeda koju smo mogli ostvariti. No, ono što je isto tako važno za naglasiti jest da smo si, kad je sve to počelo, zacrtali da ćemo unatoč gospodarskim zatvaranjima, mijenama i svim onim problemima koji su se događali, napraviti sve što je u našoj moći da planirane investicije idu dalje, da ništa ne stane, da ništa ne prestane i da se ni od čega ne odustane. I danas kad se okrenemo godinu dana unazad možemo reći da smo u tome i uspjeli.
Izgrađena je dvorana Osnovne škole Đuro Ester koja je dobila ime po legendi koprivničkog sporta i školstva Vinku Zemberu, izgrađen je potpuno novi vrtić u Starigradu, izgrađena je nova kompostana za koju smo primali dosta kritika, ali se pokazalo da znamo što radimo, pokrenuti su radovi na školi na Podolicama o kojima se pričalo da je obećanje koje se neće ostvariti, izgrađen je rotor u Sabolićevoj, ulagalo se u prigradska naselja, aglomeracija ide svojim tijekom, radi se na drugom kolosijeku pruge koji će puno toga promijeniti u prometu u samoj Koprivnici, a ovih dana će se pokrenuti radovi na samom središnjem trgu. Dakle, iza nas ostaje jedna uspješna godina. Uz to sve čuvali smo jedan visok društveni standard i unatoč svim zatvaranjima i problemima koje smo imali u proračunu, božićnice i uskrsnice za naše umirovljenike i korisnike osobne invalidnine su išle i dalje, stipendije za sve naše redovne studente su išle dalje, tražili smo sve moguće modele da udrugama u kulturi, udrugama civilnog društva i sportskim klubovima pomognemo da se sačuvaju, da ne propadnu – i kad sve zbrojimo i oduzmemo, mislim da smo uspjeli.
2. Pred nama je još jedna sjajna stvar, naime Koprivnici je odobren status ITU grada. Što to za nas konkretno znači, kakve projekte i pothvate možemo očekivati, kakve nam se prilike otvaraju – možemo li u tom kontekstu razmišljati primjerice o novoj zgradi knjižnice ili možda o proširenju Umjetničke škole Fortunat Pintarić?
To je zapravo nastavak vašeg prvog pitanja o tome što nas sve očekuje. Ono što je sigurno je da ćemo završiti školu na Podolicama, rekonstrukcija trga ide, u planu su još neki rotori i još neke naše gradske investicije. No, ono što nam se otvara u novih tri, pet ili osam godina je jako puno europskih sredstava na raspolaganju, i to kroz novo proračunsko razdoblje Europske unije i kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, ali i kroz ono za što smo jako dugo lobirali, za što smo se jako dugo se borili i konačno uspjeli ostvariti, a to je da Koprivnica dobije status ITU grada. Kroz taj status nam se otvara prostor od 15 do 20 milijuna eura novih europskih sredstava. Nismo u tome sami, s nama su i naše okolne općine i to je u skladu s našom agendom da koliko će jake biti okolne općine, toliko će biti jaka i Koprivnica. Moramo priznati da nam se tu otvara prostor i za investicije koje, bez obzira na to koliko bili snažni, sami ne bismo uspjeli ostvariti bez europskih sredstava. Visoko na našoj listi prioriteta su rekonstrukcija tržnice, izgradnja nove knjižnice, sve ove dane analiziramo kako proširiti kapacitete potrebne i za Umjetničku školu Fortunat Pintarić… Dakle, doista nam se otvara jedno jako lijepo polje, jedan jako lijep prostor i ono u što sam uvjeren, pogotovo nakon svega što smo uspjeli sačuvati u ovoj korona krizi, je to da imamo snažne temelje, ali imamo i razlog za optimizam koji nam govori da ćemo opet to sve uspjeti ostvariti.
3. Još jedan dugoočekivani projekt, koji se činio kao puko obećanje, ovih se dana polako ostvaruje, svaki čas trebali bi stići strojevi na naš gradski trg. Veselite li se ovom projektu i kada možemo očekivati minglanje ušminkanim središtem grada?
Naravno da se veselimo novom trgu jer ono što nam je glavna nit vodilja u svemu onome što radimo oko koprivničkog središta je i da s rekonstrukcijom koprivničkog središta želimo poslati jednu poruku o novoj Koprivnici u 21. stoljeću pri čemu ćemo sačuvati i pokazati sve ono što baštinimo, ono na čemu je sve nastalo i na čemu se sve temelji, ali pokazat ćemo i tu jednu otvorenost i jedan novi duh s kojim želimo ići u taj novi investicijski ciklus. O samom trgu pričalo se 10, 15 godina, bilo je opravdanih i neopravdanih komentara, potrgane ploče, nepotrgane ploče, treba promijeniti ovo, treba promijeniti ono, prevelik je, premali je, previše je zelenila, premalo ga je, previše biciklista, premalo biciklista, dakle sve što se moglo izreći o trgu je napisano. No, i ovim projektom pokazujemo da smo vrlo pažljivi u analiziranju i planiranju naših budućih koraka i da ono što kažemo da ide i što obećamo, da smo spremni i odraditi. Tako da nas s tog aspekta jako veseli rekonstrukcija trga i samog središta Koprivnice. Radovi bi trebali početi kroz nekakvih 15 dana. Moramo se samo malo naoružati strpljenjem jer će to biti dosta velika promjena, pogotovo kad se raskopa sve ono potrebno za podzemne instalacije, No, siguran sam da će i sam izgled i sama poruka biti jako dobra i jako lijepa i da ćemo svi zajedno opet uživati u svemu onome što naš trg, naš park, naše središte nudi i nosi u sebi.
4. Dogodile su se posljednjih dana i neke ne tako popularne odluke, naime odvoz otpada je poskupio te je ukinuta treća zona parkiranja u našem gradu. Zašto se išlo u takve promjene i možemo li u narednom razdoblju očekivati još kakva poskupljenja?
S aspekta Gradske uprave i sustava Grada neka nova poskupljenja ne treba očekivati. Što se samog parkinga tiče, tu moram reći da dramatičnih promjena nema. No, ono što smo dobivali često kao pritužbe, pogotovo s Lenišća, je da nemamo do kraja strukturirana ni parkirna mjesta za zgrade, jer nekad su se zgrade radile bez parkirnih mjesta, i da svi zajedno moramo nešto napraviti. Nadamo se da ćemo s ovim malim korakom možda ipak neke stvari poboljšati i ublažiti, a u konačnici, Europa od nas očekuje da u nekim narednim vremenima smanjujemo protok automobila samim središtem grada. Tu bih sada povukao jednu paralelu, jer volimo se uspoređivati s Čakovcom, Varaždinom, Samoborom, i svi oni imaju skuplji parking nego što ga s ovim promjenama ima Koprivnica. Spremni smo na sve kritike, no isto tako nekad ne treba biti kritičan automatski prema svemu.
Što se tiče cijene poskupljenja odvoza otpada, Komunalcu, a samim time i Gradu, ruke su apsolutno vezane. Nama je Piškornica kao odlagalište otpada sa svojim vlasnicima podigla cijenu dovoza za 30 posto. Mi smo doista tražili sve moguće načine koje smo mogli unutar sustava da to ne prelijemo na građane i zato je tu ovih 13 posto koji nikoga ne vesele. Nažalost, imamo neke najave da će doći do novih poskupljenja, no s aspekta Grada Koprivnice moram reći da smo zbog ekologije i svega onoga lošeg što se vezalo uz Piškornicu, bili spremni podržati plan da se s time nešto napravi, a ne da imamo ekološku bombu odmah u susjednoj općini. No, ovako kako je krenulo – s tim dizanjem cijena, s time da sama javna nabava za projekt nije provedena, da se postavljaju upitnici što će uopće biti s tim projektom, jednostavno se spremamo poduzeti neke korake da potaknemo redefiniranje tog projekta, i da konačno Koprivničanke i Koprivničanci, Podravke i Podravci dobiju jasne odgovore što to je, što bi to trebalo biti, kada bi trebalo biti i pobogu po kojoj cijeni bi trebalo biti. Sad smo ušli u jedan čudan tunel gdje vidimo samo jako puno mraka, svjetla na kraju možda uz puno truda, ali odgovore kako doći do svjetla ne dobivamo apsolutno nikakve.
5. Iza nas je još jedna godina obilježena epidemijom koronavirusa. Kako je ona utjecala na život našeg grada, kakve su njene kratkoročne, ali i dugoročne posljedice?
Pa kratkoročno smo se svi našli u jednoj situaciji totalne neizvjesnosti i sigurno je da to nije nešto što je dobro djelovalo na psihu svih nas, puno toga se promijenilo. Mislim da je grad i u ovoj krizi pokazao koliko ima snažne temelje, fleksibilno i efikasno gospodarstvo, jer naše su ekonomske brojke danas na putu da budu bolje nego ikada, i 2020. godina sa svim svojim problemima završila je puno bolje nego u ostatku Hrvatske.
Možda nas je sve ovo što se dogodilo nagnalo na to da se malo bolje okrenemo i oko sebe, ali i zagledamo u sebe, i da nađemo odgovore na neka pitanja na koja kao moderno društvo možda nismo davali odgovore u proteklih nekoliko desetljeća i da sami sa sobom razlučimo što je to stvarno bitno što želimo razvijati u Koprivnici – i kao neku ljudsku notu jednoga grada, jedne zajednice, ali i što želimo od projekata razvijati u budućim vremenima koja dolaze za naše građane. Unatoč svoj toj neizvjesnosti mislim da je i ova kriza pokazala koliko je naš grad snažan, koliko imamo sjajnih ljudi, koliko imamo čvrste temelje i neka nam sve to bude optimizam da zajedno ostvarimo sve one projekte koje smo si zacrtali i kroz europska i vlastita sredstva, jer uopće ne sumnjam u to da ovaj grad to može.
6. I za sam kraj našeg razgovora, da ga ne bismo završili u korona tonu, što biste poželjeli Koprivnici za njen 665. rođendan?
Koprivnici nakon tih 665. godina, bez obzira na to što smo i dalje u tom korona tonu, teško je reći “Izađi iz ove krize”, jer je u 665 godina prošlo jako puno kriza, ratova, zdravstvenih i ekonomskih kriza, ali grad je i dalje tu. Tako da se za grad uopće ne bojim, grad i građani će i dalje ostati ovdje gdje jesu, ali ono što želim gradu jest da sačuva taj jedan otvoren duh, duh solidarnosti, duh prihvaćanja različitosti, ali i duh one jedne tihe radišnosti, jer nismo glasni kao neki drugi krajevi Lijepe naše, ali s radom naših ljudi, s radom našeg gospodarstva ovaj grad je uvijek tražio način da ide naprijed, da ide dalje. Ostvarivali smo projekte za koje možda ni sami nismo sanjali da ćemo ih ostvariti i stoga nam svima skupa i dalje želim da čuvamo ovo koprivničko srce koje kuca za sve nas i da i dalje zajedno nastavimo sanjati, jer nekad nas i ti snovi dovedu do velikih investicija i do velikih iskoraka koje građani i Koprivnica zaslužuju.
