Svjetski dan učitelja obilježava se danas, 5. listopada, a proglasio ga je UNESCO 1994. godine u spomen na isti datum 1966. kad je potpisana “Preporuka o statusu učitelja”.
Ovaj dan prigoda je da se pokaže da je rad učitelja i nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva i da se kao takav i cijeni. Tim povodom porazgovarali smo s nastavnikom likovne kulture i akademskim slikarom Zvonimirom Haramijom Hansom iz Koprivnice koji već 10 godina učenicima viših razreda osnovne škole u Molvama i Rasinji prenosi znanje iz likovne kulture, na zanimljiv način im približava umjetnike te im pomaže razvijati kreativnost. Haramija je ujedno primjer kako spojiti ugodno s korisnim pa osim što osnovnoškolce uvodi u svijet umjetnosti i likovne kulture, i sam svakodnevno stvara, izlaže svoje radove te sudjeluje na raznim aktivnostima iz sfere civilnog društva pa je tako nedavno završio i svoj mural u sklopu koprivničkog Street art festivala.
– Za ovo zanimanje odlučio sam se nekako slučajno. Prvenstveno sam htio upisati Akademiju likovnih umjetnosti, no da sam upisao, kako smo mi to zvali čisti smjer, dakle samo slikarstvo, kiparstvo ili grafiku, nisam znao koje su mi opcije kasnije za posao, jer teško se živi samo od slikanja. Odabrao sam profesorski smjer i nisam požalio – govori Haramija i dodaje da ovaj posao ima i prednosti i nedostataka.
Kao glavne prednosti navodi dobru satnicu, odnosno dobro organizirano radno vrijeme.
– Obje škole u kojima predajem imaju jednosmjensku nastavu. Osim toga, stalno smo u doticaju s klincima, čujemo od njih što ima novog, pokušavamo pratiti trendove, a s djecom je jako lijepo raditi jer su iskrena. Što se tiče nedostataka, meni bi bilo draže da je školstvo, odnosno profesorsko i nastavničko zanimanje više cijenjeno, ali i da je cijeli školski sustav drugačije posložen, jer u njemu ima dosta nedostataka – kaže.
Interes za umjetnošću slabi
Što se tiče premeta koji predaje, vrlo je česta predodžba javnosti da se na likovnom samo crta. Haramija ističe da u osnovnoj školi jest naglasak možda više na praktičnom radu, odnosno crtanju, izrađivanju skulptura ili grafika, ali ima i teorije.
– Na svakom satu imamo uvodni dio u kojem obrazlažem današnji zadatak, a da im bude zanimljivije pokušam im pokazati hrpu primjera iz povijesti umjetnosti i suvremene umjetnosti, ispričam im nekakvu pričicu ili anegdotu o tim umjetnicima – naglašava Haramija i dodaje da je likovnu kulturu zapravo zahtjevno podučavati.
Ono što primjećuje kod generacija unazad nekoliko godina jest da im interes za umjetnošću slabi.
– U takvoj situaciji trebaš ih zainteresirati za umjetnost, a često im možda i roditelji, ljudi sa strane ili mediji govore u smislu da što će im uopće umjetnost, to je bez veze, tu se ne može zaraditi niti živjeti od toga, i sad ti trebaš nekako djeci dokazati da tome baš nije tako, da oni kroz likovni mogu primjerice razvijati kreativnost koja im je potrebna tijekom cijelog života. A uz to, često učenici shvaćaju taj predmet kao sat igre i zabave – objašnjava.
Nastavu treba prilagoditi novim izazovima i potrebama učenika
Na tragu toga, govori da primjećuje dosta promjena kod učenika ako pogleda 10-ak godina unatrag.
– Nije to samo moje opažanje, većina kolega zapaža da su učenici sve slabiji u nekim motoričkim sposobnostima, kao da im nedostaje fina motorika i mislim da je to zbog toga što puno vise na mobitelima i tabletima pa ne rade ništa s rukama i ne razvijaju taj dio, a primijetio sam i probleme u koncentraciji i nemaju puno strpljenja. To nisu krivi sami učenici, nego jednostavno takva vremena u kojima živimo. Trebali bismo nastavu nekako prilagoditi tim novim izazovima i potrebama učenika da doskočimo tim promjenama – smatra Haramija koji upravo zahvaljujući svom poslu ima i vremena za stvaranje.
Radno vrijeme tijekom tjedna, ali i slobodni vikendi ostavljaju mu dosta prostora za stvaranje, a s obzirom na to da mu je slikanje, odnosno crtanje prva ljubav, onda mu nikad nije teško odvojiti vrijeme za to.
Nema straha za budućnost koprivničke likovne scene
– Inspiraciju crpim iz svega – sve što gledam, slušam, čitam, gledam, sve me na neki način inspirira. Pratim slikare, i suvremene i iz prošlosti, a to mi ujedno dobro dođe i za nastavu. U zadnje vrijeme pokušavam raditi sve što mi padne na pamet, skiciram sve pa što ispadne – napominje Haramija kojeg se vrlo često može naći u ateljeu u kampusu, u zgradi Ateliera Koprivnica.
Haramija kaže da je likovna scena u Koprivnici jako dobra.
– Atelieri Koprivnica imaju 10-ak članova, više-manje akademskih slikara, grafičara ili samoukih umjetnika. U našem prostoru djeluje i AK galerija koja ugošćuje mlade, suvremene i zanimljive umjetnike, a koliko znam, nekoliko je mlađih djevojaka na likovnim akademijama u Zagrebu i Rijeci, tako da ne trebamo strahovati za našu budućnost – zaključuje Haramija koji je dosta aktivan i u civilnom društvu.
Kad god može, odaziva se na razno razne akcije, a jedna od posljednjih je i sudjelovanje na Street art festivalu u sklopu kojeg je oslikao zid zgrade FUNK-a.
– Mislim da su ti festivali odlična stvar, spajaju umjetnike, radi se nešto konkretno što može promijeniti lice grada – kaže Haramija.
