Žene u nogometu iako su u manjini, sve su češći prizori na travnjacima, a osim razvoja ženskog nogometa, sve je više žena i u sudačkom svijetu.
Jedna od njih odnedavno je i 16-godišnja Lorna Zbodulja iz Koprivničkih Bregi, učenica trećeg razreda koprivničke Gimnazije Fran Galović koja se suđenjem počela baviti ove sezone.
– Jedno od najčešćih pitanja, a ujedno i najtežih pitanja koje mi ljudi postavljaju u posljednje vrijeme, jest kako sam odlučila postati nogometna sutkinja. U sportu sam od malih nogu, a kroz svoje osnovno i jedan dio srednjoškolskog obrazovanja, bavila sam se različitim sportovima. Otkako sam prestala s treniranjem košarke tražila sam nešto čime bih se mogla baviti. Tako sam sasvim slučajno naišla na internetski članak “Postani nogometni sudac” i mislila zašto ne probati – kazala je mlada sutkinja.
Ističe kako je glavni razlog zbog kojeg se upustila u sudački svijet, želja za bavljenjem sportom.
– U ovom slučaju ne kao igračica već kao sutkinja, a ujedno sam htjela upoznati nove ljude i početi se kretati u novoj okolini – dodala je.
Priznaje da prije nego što je postala sutkinja, nije znala previše o nogometnim pravilima.
– Tijekom gotovo dva mjeseca edukacije dosta toga sam naučila što sada mogu primijeniti tijekom utakmica. Kako bih postala nogometna sutkinja trebala sam proći pismeni dio koji se sastojao od nogometnih pravila te usmeni dio. Nakon toga smo imali praktični dio, odnosno utakmicu u kojoj smo trebali pokazati što znamo te smo ujedno na toj utakmici imali instruktore koji su na navodili i objašnjavali kako u kojoj situaciji trebamo postupiti – objasnila je.
S obzirom na to da sudi tek nekoliko mjeseci, kaže da još uvijek nema neku posebnu utakmicu koju je sudila, no spominje kako joj je zasad najdraža prva koja je bila najteža i s kojom je probila led.
– Na svakoj utakmici je drugačije. Nekada od nogometaša i publike dobijem ogromnu podršku, no nekada dobijem dosta negativnih reakcija i komentara, ali pokušavam se ne obazirati na to. Pamtim svaki poseban trenutak bio on pozitivan ili negativan bilo da me neko pohvali ili kritizira. Međutim, drago mi je kada mi netko kaže “Bravo, dobro si to odradila bez obzira na sve” jer tada vidim da netko cijeni ono što radim i daje mi podršku bez obzira na to jesam li u toj utakmici bila dobra ili loša po pitanju suđenja – objašnjava.
Budući da je u sportu od malih nogu, ovoj gimnazijalki nije teško pomiriti sportske i školske obaveze.
– Prije nego što sam se opredijelila za nogometnu sutkinju trenirala sam šest godina košarku te dvije i pol godine rukomet pa mi nije teško ni balansirati suđenje i školu. Uvijek nađem vremena za otići na utakmicu te odraditi svoj posao, bez obzira na školu i druge obveze – istaknula je.
Želja joj je ostati u svijetu nogometnog suđenja.
– Nakon srednje škole planiram otići na fakultet i upisati jedan od tehničkih ili čak prirodoslovnih fakulteta, ali ima još vremena do konačne odluke – zaključila je.
