Koprivničanac Kristinko Mađerić sa svojom se obitelji prije sedam godina upustio u uzgoj slasnog, ali i nepoznatog voća, barem na našem području.
Naime, tada je zasadio svoju prvu paw paw bananu, još znanu i kao indijansku. Kako nam i sam to govori, riječ je o zdravoj nutricionističkoj bombi.
– Paw paw ili indijanska banana je zanimljivo i drugačije voće Sjeverne Amerike koje je kod nas poznato malom broju ljudi. Ako ste dobar degustator, pri konzumaciji ćete osjetiti bananu, ananas, mango i malo marelice – pravu mješavinu tropskog okusa. Indijanci su ju zvali paw paw, a mi Europljani smo ju nazvali indijanska banana – objašnjava.
Danas, sedam godina nakon, Mađerić broji 860 zasađenih biljaka na površini od otprilike 6.000 kvadratnih metara, a prve je plodove ubrao prije tri godine.
Kako bi paw paw banane bile zrele u rujnu i listopadu kada je sezona berbe, potrebno je da stabljika dosegne visinu od 180 centimetara visine. Jedno stablo u idealnim uvjetima može dati i do 50 kilograma ploda, no to je ipak rijetkost, napominje Mađerić.
– Zanimljivo je da stablo ne odbacuje sve banane odjednom, već one dozrijevaju tijekom mjesec dana. Najfinija je čista prirodna, ubrana direktno s drveta. No, ima manu, nije dugotrajna. Ako je uberete zelenu, moći će stajati do 10 dana, no zrela će se pokvariti nakon pet ili šest. Neki uzgajivači razmišljaju o hladnjačama kako bi ju dugotrajno sačuvali – napominje.
Na pitanje zašto se odlučio baš na ovu vrstu neistraženog voća, Mađerić odgovara kako je želio zasaditi nešto jedinstveno, no puka slučajnost također je bila jedan od faktora.
– Kod nas je tradicija uzgajati svinje, krave, pšenicu i kukuruz. Stari smo, to više baš ne prolazi i postalo je monotono, a nema niti previše profita. Pošto mi je zemlja blizu, razmišljao sam što bih mogao uzgajati. Pale su mi na pamet borovnice ili aronije, no važno je razmišljati o ljudstvu i štetočinama, kao i vremenskim prilikama – to sve suzi izbor. Slučajno sam naletio na paw paw, putem interneta kupio dvije biljke i vidio da rastu. Tada sam počeo dosta istraživati, putem YouTubea sam naišao na uzgajivača iz Srbije koji me dosta dobro informirao – otkriva.
Posebno je zanimljivo kako paw paw banana ima tek nekolicinu prirodnih neprijatelja, posebice na našem području.
– U cvatu joj štetiti može moljac, no u našim ga krajevima baš nema. Kad je najezda smrdljivih martina, oni znaju nagristi cvijet, kao i sitne bube, no nema nikakvih problema oko biljke. Ne špricamo ju, a sam list sadrži i asimicin koji se koristi za lijek protiv raka. Plod je uz to dosta otporan na udarce. Naime, prije dvije smo godine imali slučaj tuče i natukao je plod, no brzo je zacijelio i osušio se, nije postao truli. Riječ je o jako zahvalnoj biljci – tvrdi Mađerić.
Ipak, pri uzgoju su mu muke zadale voluharice.
– Napravili smo malčer kako bi zatravnili površinu, no voluharice su najezdile i uništile trećinu nasada. Rješenje je bilo trovati ih ili ih otjerati obradom tla. Tada smo počeli ručno obrađivati tlo i uspjeli smo – nakon godinu i pol riješili smo ih se 90 posto. Sada se susjedi žale da su pobjegle k njima – ističe.
Poteškoće su mu zadavale i financije, no Mađerić je uspješno doskočio i tom problemu.
– Biljke su jako skupe, kad sam razmišljao o plantaži došli smo do cifre od 250.000 kuna na jednoj rali. To je bilo neprihvatljivo, nisam imao ta financijska sredstva. Tada sam se odlučio na dogradnju plantaže kroz sjeme, nabavili smo početno sjeme iz Mađarske i Amerike, tu je također znalo biti problema oko carinjenja – dodaje.
Posebno se zanimljiva situacija odvila kada je Mađerić želio iskoristiti gradska, ali i državna financijska sredstva.
– Razmišljali smo o poticajima, no nismo ih mogli dobiti jer paw paw kao ponuđena kultura ne postoji u upisniku poljoprivrednih gospodarstava. Pisali smo Ministarstvu poljoprivrede prije četiri godine, no niti dan-danas nema odgovora. Slično je i na gradskoj razini, Grad Koprivnica je subvencionirao navodnjavanje, no ni oni nam nisu mogli dati poticaj zbog izostanka iz upisnika. Na kraju dana, išli smo svojom snagom i svojim sredstvima – poručuje.
Po pitanju otkupa plodova, U Hrvatskoj postoji otkupitelj koji daje 20 kuna po kilogramu. Usporedivši tu cijenu s jabukama, ona je jako dobra, smatra Mađerić.
– Razmišljam da ću nagodinu ići po trgovinama i voćarnicama i nuditi plod. Ako im se svidi, plasirat ću banane i tamo. Prodaja putem interneta također je jedna od budućih opcija – ističe.
Na kraju krajeva, Mađerić će odluke donositi ovisno o daljnjem rastu, uvjetima i sredstvima.
– Citirajući apostola Pavla koji je rekao “Ja sam zasadio, Apolon je zalio, a Bog je taj koji daje da raste”, tako će i biti na kraju dana. Na neke stvari se ne može utjecati – zaključuje.
