U vremenu kada jednokratni plastični proizvodi zamjenjuju sve više predmeta koje su ljudi nekada koristili, prava je rijetkost pronaći osobu koja još uvijek radi stvari baš kao što su se one radile prije 100-tinjak i više godina.
Upravo takav jedan primjer, jedne pomalo već i zaboravljene vještine, pronašli smo na suncem obasjanom brdu u Glogovcu, u vinogradu Stjepana Ritoše.
Naime, Ritoša svoj vinograd veže vrbinim šibama. Ovu vještinu naučio je od svog djeda i oca koji su tako vezali. Tako Ritoša unatoč svim čudima moderne tehnologije vinograd još uvijek ima povezan na isti način kao što je bio i prije 50 ili 100 godina.
– Moja obitelj rodom je iz Istre odakle je moj djed donio ovu vještinu. U Istri i danas neki ljudi još uvijek svoje gorice vežu sa šibama. Radim u Italiji i tamo sam također vidio male vinograde koji su također povezani sa šibama – kazao je Ritoša.
Dodaje da jedina osoba koju poznaje da veže vinograd sa šibama u Podravini je njegov brat.
– Ljudi u Podravini prije pojave plastike gorice su vezali pomoću drveta koje se naziva vez odnosno njegove kore koja se gulila i koju su koristili kao vezivo. Samu vještinu vezanja sa šibom naučio sam još kao mladić. Osim vinograda, šibama smo vezali snopove kukuruza za prehranu krava – istaknuo je Ritoša.
Napomenuo je da vezanje šibom nije jednostavno, jer je potrebno znati složiti i fiksirati šibu nakon što se ona namota.
– Kći Mateja probala je vezati pomoću šibe no brzo je odustala. Potrebno je malo strpljenja i prakse kako bi se naučila ova vještina. Mladi baš i nemaju više volje naučiti stare tehnike vezanja – smatra Ritoša.
Kao prednost vezanja pomoću šiba, Ritoša ističe fiksiranost trsova koja se ne može dobiti pomoću plastičnih vezica.
– Svi moji trsi su izrazito ravni. Vidljiva je razlika između trsova u mojem vinogradu i trsova kod međaša. Šiba trs fiksira na jedno mjesto i on se više ne može pomaknuti, a šiba drži i po nekoliko godina. Trsove režem na lucne koje također vežem sa šibom – objasnio je.
Kaže da ga prijatelji u šali znaju zezati da veže gorice isto kao što su nekada i stari Rimljani vezali. Kako šibi treba nekoliko godina da istrune, tako svake godine svega 20 posto čokota u vinogradu mora vezati.
– Najprije jednom omotam oko žice, da drži za žicu. Nakon toga omotam šibu oko trsa te nakon toga zavrnem da se to primi. Jednom kada se tako zaveže gotovo se nikad ne odveže. Može se dogoditi da šiba koja je već tijekom vezanja malo napukla, pukne, ali ja ju ipak ostavim – kazao je.
Šibe vrbe kojima veže vinograd, Ritoša reže na svom vrtu.
– Vrbu moram svaku godinu obrezivati tako da niknu mladice koje su dovoljno savitljive za vezanje. Kada šibe izrastu 30 do 40 centimetara tada ih izrežem i pustim da rastu do sljedeće godine, jer u suprotnom bi bile previše debele i krute – zaključio je.
